Nogometna romantika zaustavljena na korak od povijesti
Vrijeme Čitanja: 4min | sri. 05.12.18. | 11:20
Razlika u kvaliteti bila je evidentna, priznali su to čak i gostujući navijači, doduše, ohrabreni pivom i gemištom.
Na putu do finala izbacili su prvoligaše Strasbourg, aktualnog prvaka Bordeaux i Lens, a u finalu su poveli protiv Nantesa koji je na kraju pobijedio pogotkom iz diskutabilnog penala u završnici dvoboja. Kanarinci su na kraju inzistirali da kapetan malenog amaterskog sastava Reginald Bacquea digne trofej zajedno s budućim golmanom francuske reprezentacije, Mickaelom Landreauom.
Slična priča u Francuskoj dogodila se prošle sezone, kada je momčad iz donjeg doma francuske treće lige Les Herbiers stigla do finala. Na suprotnoj strani bila je najskuplja momčad svih vremena, a statističari su izračunali kako Neymar u 36 minuta svojega života zaradi prosječnu mjesečnu plaću igrača Les Herbiersa. Parižani su slavili s 2:0, no lijepa priča o malenom amaterskom klubu koji je dospio do finala natjecanja u kojem se natječe više od 8.500 klubova ostat će zlatnim slovima upisana u povijesne almanahe francuskog nogometa.
U povijesti Hrvatskog kupa, koji doduše ima tradiciju manju od 30 godina, samo se jednom dogodilo da niželigaš dogura do finala. U sezoni 2002./03. tadašnji drugoligaš Uljanik (današnja Istra 1961) je preko Ivančice, Hrvatskog Dragovoljca, Grafičar Vodovoda, Osijeka i Kamen Ingrada stigao do finala u kojem je, očekivano, izgubio od Hajduka s ukupnih 0:5.
No, još se nikada nije dogodilo da jedan trećeligaš dogura do polufinala. Najbliže tome bio je Vinogradar, koji je jučer u Zaprešiću odigrao svoje četvrto četvrt-finale. Četvrti puta neuspješno. Najbliži prolasku u polufinale Vinogradar je bio u sezoni 2011./12. kada je nakon 1:2 u Vinkovcima u Mladini imao prednost od 1:0 do 89. minute, no tada se ukazao Mladen Bartolović….
Iako igra u trećoj ligi, Vinogradar, objektivno, ima momčad za 2.HNL. U njegovom kadru nalaze se igrači s prvoligaškim iskustvom poput Igora Prijića, Andree Ottochiana (jučer nije igrao zbog ozlijede), Filipa Šćrbeca, Marka Povrženića, zatim bivšeg najboljeg strijelca 2. HNL Marka Bjelanovića… Zadnje dvije sezone osvojili su 3.HNL Zapad, a u aktualnoj polusezoni imaju 10 bodova prednosti ispred drugoplasirane Dubrave. No, prvi čovjek kluba Ivan Rubinić ne želi igrati u drugoj ligi koja je financijski puno zahtjevnija.
Vinogradar svoje utakmice igra na jedinstvenoj lokaciji, na stadionu koji se smjestio između vinogradara i motocross staze, a njegovi navijači jučer su nam u Zaprešiću potvrdili kako je glavni razlog ostanka u trećoj ligi nedovoljna podrška lokalne samouprave obližnjeg grada Jastrebarskog koji ima potrebnu infrastrukturu.
„Kada nas je Cibalia 2011. izbacila iz Kupa, trener Vinkovčana bio je Samir Toplak koji se zbog tvrdnje da se na uzvratu boji samo sudaca, porječkao s Rubinićem. Osim toga pred početak prošle sezone pobijedili smo ih u prijateljskoj tekmi s 4:0. Baš smo ih razbili, Laljak je poludio nakon te utakmice, tako da se bojim da će Inter danas biti jako nabrijan“, rekao nam je prije utakmice navijač Vinogradara u kafiću u sklopu zaprešićkog stadiona, međutim, iako svjestan da su njegovoj momčadi šanse bile minimalne na kraju je ustvrdio:
„No, imam neki osjećaj da bismo ih ipak mogli skinuti“.
Na njegovu, ali i na žalost 200-tinjak navijača koji su autima i s dva autobusa stigli iz Jastrebarskog i okolnih mjesta, obistinila su se početna predviđanja.
Toplak je izveo najjači sastav, a Inter je u utakmicu krenuo zaista nabrijano. Prvi topnik HNL-a Komen Andrić zabio je za vodstvo Diva iz predgrađa već u 12. minuti, a prednost domaćina udvostručio je Karlo Muhar u 22.
Navijanje šestorice pripadnika navijačke skupine Vinogradara pod imenom „Brentari“ (ime izvedeno od riječi „brenta“, posude za obrano grožđe koja je u originalu napravljena od drva, dok se u moderna vremena češće koriste plastične brente, a brentar je i kolokvijalni naziv za osobu koja sabire obrano grožđe) nakon drugog pogotka malo se stišalo, no dečki su se ponovno probudili u 32. kada je Josip Brezovec dobio drugi, isključujući žuti karton.
„To je to, sada trebamo zabiti. Interu će se uvući voda u uši“, čulo se s tribine.
Vinogradar je najbolju dionicu igre imao između 60. i 75. minute. Gosti su stisnuli Žuto-plave, stvorili su nekoliko jako dobrih prigoda, Brentari su pojačali bubanj i pjesme (koje su spjevane više-manje na melodije koje koriste zagrebački Bad Blue Boysi) „Idemo Zeleni, vode vas vaši Brentari“, „Ti si ponos našeg kraja, prigorskoga zavičaja, igraj naš Vinogradar“, ali gosti nisu uspjeli zabiti.
Antonio Bosec u 76. je zabio za 3:0 i riješio pitanje putnika u polufinale. „Nema veze, samo da zabijemo do kraja“, tješili su se gostujući navijači, a kada je u 90. ranije spomenuti Bjelanović promašio zicer za 1:3, reakcija na tribinama bila je kao da je promašio šansu za pobjedu i prolaz u polufinale.
Nakon utakmice gostujući navijači uz pivu i gemišt priznali su kako je razlika između prve i treće lige prevelika. Na kraju ostaje žal što u tom razdoblju dominacije, od 60. do 75. minute, nije pao gol koji bi dodatno zagrijao atmosferu na tribinama.
Sve u svemu ambijent u Zaprešiću bio je pravi iskonsko-nogometni. Niželigaš s povorkom svojih brojnih i (glasnih) navijača došao je u goste po čudo. Šteta samo što još pokoji zaljubljenik u nogomet nije prepoznao romantičarski aspekt ove priče…
Piše: Niko Rukavina
(Foto: Pixsell, Germanijak.hr)
