Samba NE Janeiro: Od najpoželjnijih stranaca, Južnoamerikanci su u Dinamu postali relikt prošlosti

U brojnim zagrebačkim kafićima (i jednom virovitičkom) posljednje četiri godine održali su se brojni Dinamovi pub kvizovi. Doduše, od pojave koronavirusa i bolesti COVID-19, isti se održavaju rjeđe, a u posljednjih godinu i pol odigrano je više Dinamovih online kvizova od pravih pub kvizova na kojima se Dinamovci svih dobnih kategorija prije svega druže, a onda i nadmeću o povijesti voljenog im kluba.

Ovaj uvod je samo donekle napisan u svrhu promocije spomenutog kviza, a više kako bismo vas upitali jedno pitanje s jednog od Dinamovih pub kvizova:

"Bosna i Hercegovina je država koja je Dinamu podarila najviše stranaca u povijesti. Koja država je Dinamu od samostalnosti dala najviše stranaca nakon Bosne i Hercegovine?" (Odgovor slijedi nakon slike).

Kapetan ekipe Štrok Cola (Foto: Futsal Dinamo)

Odgovor je: Brazil. A to ste, vjerujemo, mogli zaključiti i po naslovu ovog teksta.

U Dinamovoj povijesti 13 Brazilaca nosilo je plavi dres, a njih dvojica su čak obukla i kvadratičasti dres hrvatske reprezentacije te predstavljali Lijepu našu na Svjetskom prvenstvu 2014. u - Brazilu. Riječ je dakako o Eduardu da Silvi i Sammiru.

Eduardo Da Silva: Na prvom treningu u Dinamu dečki su mi se smijali, nepovjerenje u mene je bilo moje pogonsko gorivo

Posljednji Brazilac koji je nosio Dinamov dres bio je tada 19-godišnji stoper Gabriel, koji je u drugu momčad Plavih stigao na posudbu iz francuskog Lillea, za prvu momčad Dinama odigrao je 90 minuta u porazu od Rijeke, da bi se na kraju sezone 2017./18. vratio u matični klub. Dvije godine kasnije (2020.) prodan je u Arsenal za 26 milijuna eura, a danas se smatra jednim od ponajboljih braniča u Premier ligi.

U prošlosti ismijavan, u budućnosti obožavan: Arteta s 'dječjim vrtićem' stigao u gornji dom Premier lige

Posljednji Brazilac koji je odigrao (relativno) značajniju ulogu u zagrebačkom sastavu bio je defenzivni veznjak Jonas. Stigao je na ljeto 2016. na posudbu iz Flamenga, s Dinamom je izborio nastup u Ligi prvaka, da bi se početkom godine vratio u Brazil. Danas ima 30 godina i još je uvijek aktivan u brazilskoj Serie A u kojoj igra za EC Bahiju.

Na kraju te sezone klub je napustio Čileanac Junior Fernandes koji ima brazilske korijene, a početkom 2018. klub je napustio i posljednji Južnoamerikanac koji je napravio nekakav utisak u zagrebačkom klubu. Riječ je o argentinskom stoperu Leandru Sigaliju koji se u siječnju 2018. vratio u domovinu.

Od tog trenutka prošlo je tri godine i 10 mjeseci, a to je prilično dugačak periodi jer su Dinamo, ali i zagrebačka publika kroz povijest uvijek voljeli Južnoamerikce.

Dinamovi igrači slave naslov prvaka 2006. s Bad Blue Boysima; Foto: Robert Anic/PIXSELL

Osim 13 Brazilaca (Eduardo da Silva, Alexandre Oliveira, Anderson Costa, Carlos, Etto, Vitor Junior, Sammir, Osmar, Dodo, Cleyton, Marcos Guilherme i Jonas) u Dinamo je igralo šest Argentinaca (Guillermo Suarez, Adrian Calello, Luis Ibanez, Leandro Cufre, Pablo Migliore i Leandro Sigali), Čileanaca je bilo četiri (Pedro Morales, Bryan Carrasco, Junior Fernandes i Angelo Henriquez), a stariji navijači Dinama sjećaju se i dva Kostarikanca (oni, doduše, nisu Južnoamerikanci) Hernana Medforda i Ronalda Gonzaleza koji su ‘zaludili’ Zagreb kada su na ljeto 1990., neposredno nakon završetka Svjetskog prvenstva u Italiji, stigli u Dinamo i zadržali se ovdje pola godine.

Od Brazilaca i Južnoamerikanaca općenito, najveći utisak ostavio je Hrvat, Eduardo da Silva, koji je dugo vremena bio drugi najbolji strijelac hrvatske reprezentacije sve dok ga nedavno Mario Mandžukić i Ivan Perišić nisu pretekli i gurnuli ga na i dalje sjajno četvrto mjesto vječne ljestvice strijelaca.

Eduardo da Silva u dresu hrvatske reprezentacije; Foto:Igor Kralj/24sata

Od Brazilaca ozbiljan trag u Maksimiru ostavili su, izuzev Da Silve, Sammir i Etto, od Argentinaca, Calello, Ibanez, Cufre i Sigali, a od Čileanaca Morales, Fernandes i Henriquez.

Anderson Costa, Cleyton, Marcos Guilherme, Guilermo Suarez, Pablo Migliore i Bryan Carrasco dolazili su kao ‘jaka’ imena, a u klubu su ostali zapamćeni kao prilični transfer-promašaji.

Od Carioca, najmanje su pokazali Alexandre Oliveira, prvi Brazilac koji je zaigrao u službenoj utakmici za Dinamo, Vitor Junior koji je kasnije ostvario zapaženu karijeru u Brazilu i Japanu, Osmar, kojeg se sjeća malo koji igrač Dinamovih pub kvizova, Dodo, koji je najavljivan kao mix Eduarda da Silve i Ivice Olića, Cleyton, koji je stigao na preporuku Roberta Prosinečkog, ali se više proslavio kao član boy benda s Antom Rukavinom i Brunom Marićem, a manje po predstavama na travnjaku, te Marcos Guilherme koji je stigao kao bivši mladi brazilski reprezentativac, a u Dinamu je zabio svega jedan pogodak. U 2.HNL, igrajući za Dinamo II.

Marcos Guilherme u prodoru protiv Hajduka; Foto: Jurica Galoic/PIXSELL

Argentinci su Dinamu dali ipak puno veći omjer dobivenog u odnosu na uloženo. Svi Gaučosi koji su igrali za Dinamo izuzev Gillherma Sueareza ostavili su trag u klubu. Čak i ‘ludi golman’ Pablo Migliore, koji je za Dinamo odigrao tek tri utakmice, može se pohvaliti da je Plavima donio trofej, Superkup nakon boljeg raspucavanja penala protiv Hajduka.

Od Argentinaca najslavnije ime bio je Leandro Cufre, polivalentan branič koji je bio standardni član obrane za vrijeme Vahida Halilhodžića i najjačeg dinama do dolaska Nenada Bjelice. Njegov imenjak Leandro Sigali je jedan od najboljih Dinamovih stopera u 21. stoljeću, a Calleo je bio član prve postave te Cufreove 'generacije'. Odlaskom Cufrea njegovo mjesto u udarnih 11 zauzeo je Luis Ibanez koji je odigrao za Argentince rekordnih 162 utakmice za Dinamo i zabio 15 golova.

Leandro Cufre; Foto: Slavko Midzor/PIXSELL

Kada smo kod Čileanaca, prolaznu ocjenu dobila su tri od četiri. Pedro Morales odigrao je 87 utakmica za klub, zabio je 26 pogodaka uz 20 upisanih asistencija. Junior Fernandes je pak u 158 nastupa zabio 51 uz 20 asistencija, a Angelo Henriquez je zabilježio 51 gol i 15 asistencija u 129 nastupa. Ofenzivac Bryan Carrasco u Dinamo se zadržao polusezonu i zabilježio svega tri nastupa u HNL-u.

Pedro Morales (Čile) i Adrian Callello (Argentina); Foto:Igor Kralj/24sata

U drugoj polovici siječnja proći će četiri godine od posljednjeg Južnoamerikanca koji je u Dinamovom dresu kročio maksimirskim travnjakom.

Dinamo se posljednjih šest prijelaznih rokova usmjerio pretežito na domaće igrače, bilo je tu pokojeg igrača iz zapadne i sjeverne Europe (Kevin Theophile Catherine, Rasmus Lauritsen, Francois Moubandje, Robbie Burton, Ivo Pinto, Mario Gavranović), podosta igrača iz država bivše Jugoslavije (Emir Dilaver, Izet Hajrović, Stefan Ristovski, Komnen Andrić, Lirim Kastrati, Damnjan Daničić, Stefan Milić), dva ‘Australca’ (Deni Jurić i Fran Karačić), dva Afrikanca (Iyayi Atiemwen i Tongo Doumbija), Čeh (Jan Lecjaks), Poljak (Damian Kadzior), a zagrebačkoj publici omiljenih Južnoamerikanaca, sambe, tanga i cuece ni na vidiku...