T. NičotaS kapetanom u muzeju: Mišić: “Ako i ne dođe zamjena, mogu ja još. Osjećam se bolje nego ikad!“
Vrijeme Čitanja: 4min | pon. 25.05.26. | 13:30
U danu kad će osvojiti nove nagrade za sjajne dosege u sezoni, dvojica glavnih Dinamovih igrača otvorila tradiciju u Hrvatskom športskom muzeju, Prvo smo dali riječ kapetanu Josipu Mišiću
Da, nije uobičajeno, ne znamo jesmo li ikad s nogometašima, sportašima razgovore odradili muzeju. No, Dinamovi su igrači zadnjih dana svugdje rado viđeni, nakon subotnje proslave dvostruke krune i odlaska na kraći odmor 'otvorili' su u centru Zagreba jednu novu tradiciju. Naime, kapetan Josip Mišić i najbolji strijelac i igrač HNL-a Dion Drena Beljo, posjetili su Hrvatski športski muzej u Ilici i donijeli svoje dresove.
Muzej je nedavno preuređen i moderniziran, njime ne možete proći, ako imalo volite sport, a da se ne naježite gledajući sve te eksponate, koji svjedoče bogatoj hrvatskoj povijesti. Od torbe Franje Bučara, olimpijskih baklji, medalja i pehara, starih nogometnih lopti iz prošlog stoljeća, vaterpolo kapica, dresova rukometnih, stolnoteniskih, veslačkih veterana... Dresova Mate Parlova, Kreše Ćosića, relikvija Dražena Petrovića, Cibone, Jugoplastike, Janice, Ivice, Ćire, Novosela, Rudića, raznih zastavica, plakata... ma teško je sve i nabrojati. Poneki osmijeh u aktualnom trenutku izmamit će dres Vedrana Pavleka s prvog skijaškog nastupa na ZOI 1992., a uz mnoštvo interaktivnog i digitalnog sadržaja i informacija iz povijesti našeg sporta, to je doista mjesto koje bi moralo obavezno morali posjetiti svi školarci.
Dakle, u ponedjeljak je pokrenuta ta nova tradicija, hrvatski nogometni prvak svake će godine Muzeju donirati svoje dresove. Mišić i Beljo sad su donijeli svoje, uz poruku da će i dogodine u vitrinama (u jednoj je inače, kraj dresova Ivice Šurjaka, Velimira Zajeca i Cice Kranjčara i dres Marka Livaje, koji još nije bio prvak) stići dresovi nekih njihovih suigrača. Ali, o tom potom, naravno.
"Dresove iz povijesti inače je najteže pronaći, jer imaju svoj vijek trajanja. A i znate da ih sportaši često podijele nakon utakmica, dok medalje i pehare ipak trajno čuvaju. Zato nam je ideja da odsad svake godine nogometni prvaci doniraju dresove iz šampionske sezone, Dinamo je, eto, prvi", kazao je Marijan Sutlović, viši kustos Muzeja i jedan od pokretača ove ideje. Sadržaj koji je, s obzirom na sve hrvatske, sportske uspjehe donedavno jako nedostajao. Svaka čast!
Pa, bila je prilika, onako s nogu progovoriti s Dinamovim dvojcem, koji se u ponedjeljak navečer spremao i na gala večeru HNS-a, gdje su nominirani za još puno momčadskih i individualnih nagrada, možda i neka od njih uskoro osvane u Muzeju. Priznali su i Mišić i Beljo da ne pamte baš kad su zadnji put bili u muzejima, možda još u školskim danima, ali s njima smo ipak prošli i neke druge teme. Vezane ipak uz Dinamo i nogomet.
"Lijepo je i za nas i za klub da se naši dresovi nalaze u ovom muzeju, mi ćemo se truditi da i nagodinu budemo ovdje. Poslat ćemo nekog drugog od suigrača, ja sam ionako već star, haha", kazao je Josip Mišić, koji je kapetanski vodio Dinamo do dvostruke krune. I na ovoj zadnjoj proslavi.
"Prije dvije godine bio je doček na Trgu, bilo je prelijepo. Ali, mogu reći da sam iznenađen ovime što je bilo u Maksimiru. Marka (Bošnir, klupski glasnogovornik, nap.a.) hvale više nego ikoga, on je podigao to na višu razinu. Stvarno lijep osjećaj, nadam se da će postati tradicija."
Malo se osvrnuo na čitavu sezonu, trubulentnu, ali uspješnu.
"Prva polusezona bila je troplo-hladno, nije nam bilo lako, još smo se pronalazili, dosta novih igrača. Ali, od tog poraza u Puli je nekako krenulo. Dosta je bilo sastanaka, priče, počeli smo igrati i pobjeđivati i odigrati ovu drugu polusezonu bez poraza jest nešto posebno."
Slijede novi izazovi, je li Liga prvaka cilj ili je dobra i Europska liga?
"Mislim da svi mi u klubu i navijači očekuju Ligu prvaka, s tim ciljem se i pripremamo. Imamo odličnu momčad, neće se nešto puno ni mijenjati, dobro ćemo se pripremiti, bit ćemo na na najvišoj razini."
Stalno se u Dinamu, u svakom prijelaznom roku, spominje neka nova 'šestica', zamjena za Mišića, koji uvijek na kraju odigra 50-ak utakmica. Još nitko tu zamjenu nije pronašao.
"Uvijek sam pričao da volim igrati svaka tri dana, bolje se osjećam. Sad ću 32 godine, nikad se nisam bolje osjećao. Hoće li doći zamjena, možda i hoće, ali kako god bude ja sam spreman igrati kao i dosad."
Proslava u Maksimiru bila je, možda, i oproštaj od tog stadiona, zasad barem u simboličkom smislu. Igrat će se još, naravno, do završetka Kranjčevićeve, možda i cijelu iduću sezonu, ali ovakva proslava, takav dekor teško ćemo opet vidjeti na tom mjestu.
"Rekao sam već da ovaj stadion ima dušu. Možda nije lijep, ali kad izlazite na travnjak, kad vidite sve te ljude, pogotovo navijače, koji su nam velika podrška. Obožavam igrati na tom stadionu, a protivnicima nije baš ugodno kad dođu. Nadam se da će ta ideja oko novog stadiona što prije krenuti, bilo je dosta priča prijašnjih godina, nije se realiziralo, nadam se da će uz novu Kranjču krenuti i priča s Maksimirom."
Bit će teško u Kranjčevićevoj, sudeći po završnici ove sezone, teško doći do ulaznica?
"Da, kapacitet je manji, bit će svaku utakmicu pun, a ljudi neka se za karte snalaze, tko prvi njegova djevojka, haha."
U opuštenijem tonu, rekli bismo. I nismo se doticali teme reprezentacije, kao niti u razgovoru s Beljom (u drugom tekstu), tu se više i nema što dodati. Ipak su ovo dani Dinamovi, uživanja i slave, vrijeme Vatrenih i raznih tema iz tog kružoka ionako tek dolazi...