„Rusi su nam još godinama zahvaljivali za Euro, ali ovoj generaciji bit će teško kao našoj"
Vrijeme Čitanja: 4min | uto. 03.07.18. | 13:59
Utakmicom protiv Rusije prije 12 godina započela je era Luke Modrića u hrvatskoj reprezentaciji, izbornik je bio Slaven Bilić, a kraj njega sjedio je Nikola Jurčević.
>>> Tečajevi Rusija - Hrvatska
Luka Modrić i Vedran Ćorluka, danas veterani hrvatske reprezentacije, svoje bogate karijere u nacionalnom dresu najavili su upravo protiv Rusije 2006. godine u Moskvi u 1. kolu kvalifikacija za Euro 2008. Taj trenutak označio je početak Modrićeve ere u reprezentaciji, tog 6. rujna istrčao je na travnjak stadiona Lokomotiva u ruskoj prijestolnici kao glavni igrač reprezentacije i njen novi motor-pokretač, a do dana današnjeg još ima isti status. Taj susret završio je 0:0, kao i uzvratna utakmica u tom ciklusu, Izbornik je bio Slaven Bilić, a kraj njega je sjedio Nikola Jurčević.
>>> Tečajevi Modrić najbolji igrač SP-a
„Apsolutno očekujem istu utakmicu kao one dvije u kvalifikacijama za Euro 2008. Igrali smo s njima dvaput 0:0, u obje smo bili bolji i nešto bliži pobjedi, ali nismo ih uspjeli slomiti. Tako nešto očekujem i u utakmici koja slijedi, ovaj puta s drugačijim ishodom i pobjedom Hrvatske. Ali nema sumnje, sigurno će nam biti jako teško svih 90 minuta,“ javio se Germanijaku Nikola Jurčević.
Nekadašnji pomoćnik Slavena Bilića sjedio je uz njega na klupi reprezentacije od 2006. do 2012. godine, a taj prvi kvalifikacijski ciklus koji je odradio spomenuti dvojac obilježila je utakmica protiv Engleske na Wembleyu. Hrvatska je u za njoj nevažnoj utakmici pobijedila 3:2 i umjesto Gordog Albiona na Europsko prvenstvo 2008. godine poslala Ruse.
„Naravno da su nam se zahvaljivali svaki put kad bi nas vidjeli. Prošlo je puno vremena, ali još nam nisu to zaboravili. Kasnije kad bi susretali Guusa Hiddinka to bi nam spomenuo, on je i inače veliki gospodin, ali nakon tog trenutka naši odnosi s njim i Rusima postali su još prisniji.“
Jasno, u četvrtfinalu to neće značiti puno, zapravo neće ništa, ali barem sa sigurnošću možemo reći kako neće biti zle krvi, odnosno dodatnih provokacija uoči utakmice.
Jurčević i Bilić igrali su posljednji put protiv Rusije 2007. godine, a kad je pogledao roster ruske reprezentacije uoči početka Mundijala, naš sugovornik nije mogao vjerovati koliko je poznatih imena još uvijek na popisu ruske reprezentacije.
„Ostao sam iznenađen kad sam vidio da je uža obrana još uvijek manje-više iz vremena kad smo Slaven i ja došli u Lokomotiv. Džagoev je tad bio glavni igrač moskovskog CSKA, a još je danas vrlo važan igrač reprezentacije. Džuba iz Zenita je također još tu.“
„Očekivalo se da će nakon toliko godina doći nove snage, ali nisu se pojavili. Iako su velika zemlja, imaju problema sa stvaranjem novih igrača i zato su se morali osloniti na iskusnije poput Akinfeejeva i Ignjaševića. To može biti plus i minus, ali u njihovom slučaju mislim da je plus.“
„Igrači s puno internacionalnog iskustva će teže podleći nekom pritisku, a također smatram kako stil igre koji forsiraju odgovara igračima u poznijim godinama. Ovi stariji uglavnom igraju na pozicijama na kojima se manje troše, primjerice Ignjašević igra stopera u posljednjoj liniji koja stoji dosta duboko i to odgovara igraču njegove dobi. Oslanjaju se na te duboke lopte na usamljenu špicu Džubu ili kad uđe Smolov i nekoliko mlađih igrača im se pridodaje iz drugog plana. Ovi ostali uglavnom ostaju dublje. Također, njihova je glavna snaga prekid, a starijim igračima to više odgovara od nekakve kombinatorike. Takva igra, uostalom, omogućila im je rezultat na ovom prvenstvu,“ smatra Jura.
Jedan od ovih koji se brinu za tranziciju i kontranapade je Aleksandr Golovin. Zovu ga novim Aršavinom, ali Jura staje na loptu kad se povlače takve usporedbe.
„Cijenim malog Golovina, ali Aršavin je nešto posebno. Bio je ovako malo specifičan karakter pa se nije do kraja afirmirao u Engleskoj, ali smatram kako je to bio igrač za najveće europske dosege, ne samo na razini Rusije. Golovin nije taj kalibar, ali je igrač na kojeg hrvatska obrana treba obratiti posebnu pozornost.“
Jurčevićev i Bilićev put nakon reprezentacije nastavio se u moskovskom Lokomotivu, koji na ovom natjecanju nema puno igrača, samo dvojicu, blizance Antona i Alekseja Mirančuka. Ni jedan ni drugi gotovo sigurno neće biti u početnoj postavi protiv Kockastih, ali njihov nekadašnji šef dobro ih se sjeća.
„Kako ne?! Pa oni su debitirali kod nas. Igrali su za U-18 momčad i sedam kola prije kraja su nam se priključili na treninzima. Mali Aleksej ima sjajnu lijevu nogu, odigrao je kod nas nekoliko utakmica. Bio je veliki talent i jako nam je drago što je dogurao do reprezentacije.“
Igrači nogometne reprezentacije Rusije nisu previše poznati u Hrvatskoj, svakako najpoznatiji „igrač“ koji dolazi iz te zemlje jest predsjednik Vladimir Putin.
„Ma ne! Taj dojam Putina kao sive eminencije čija ruka povlači sve konce je napuhan šalama na internetu, poput one fotografije na kojoj kao VAR analitičar gleda u ekran i sucu signalizira kako nema govora o penalu protiv Rusa, ali mislim da se ne trebamo bojati nekakvih mogućih sudačkih krađa.“
„Hrvatskoj je bonus što će takav spektakl igrati upravo protiv domaćina i smatram kako je kvalitetnija te kako će domaćinu to biti posljednji susret na Mundijalu,“ optimistično je zaključio.
Hrvatska je dosad odigrala triput protiv Rusije i još nema nijedan poraz. Spomenuli smo kako su dvije utakmice u kvalifikacijama za Euro 2008. protekle bez golova, a u posljednjem susretu Ante Čačić je u Rusiji slavio 3:1, ali nijedna nije nosila ovoliku težinu kao ona koju ćemo odigrati u subotu.
(foto: Pixsell)