Rumunjska ne smije biti test karaktera, već demonstracija ljubavi, poštovanja i obaveze koju crveno-bijeli dres nosi sa sobom

Ponekad ni jutro, čak ni ono drugo, nije pametnije od večeri. Naročito onda kad je večer bila teška, emotivna, tužna. Hrvatska je protiv Španjolske igrala bolje nego protiv Ukrajine, ali Skočićevi izabranici nisu uspjeli osvojiti ni taj jedan bod koji bi ih onda, barem matematički, zadržao u igri za prolaskom u daljnju fazu natjecanja. Da bi to bilo zaista ostvarivo su se trebala uzeti sva tri boda, ali Ruiz je zabio u 20. sekundi, a mladi Vatreni u naredne 93 minute i 40 sekundi nisu uspjeli okrenuti, baš kao ni anulirati vodstvo La Rojite.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Skočić je promijenio formaciju, imao je ideju kako zaustaviti Španjolce, kako ih napasti također, ali nakon tog početnog šoka je sve palo u vodu. Sjajno se nekoć davno na sličnu stvar referirao Mike Tyson, ponajbolji boksač svih vremena, koji je rekao : “Svi imaju neki plan dok ne dobiju prvi udarac u lice.”

Nema sumnje da je Skočić sa svojim stožerom odradio zadaću i da je najbolje što je mogao pripremio utakmicu, ali što mu je to vrijedilo kad je Hrvatska gubila prije nego što je stigao sjesti na svoje mjesto. Sigur je zadrijemao, Franjić nepotrebno iskočio, Perković nije stigao u korekciju, a sve navedeno je devetka La Rojite hladnokrvno kaznila. U tom je trenutku moral dvaju suprotstavljenih strana postao dijametralno suprotan. Plan je, sasvim sigurno, postojao, ali Hrvatska je dobila udarac u glavu. I onda je plan nestao.

Oni koji nisu gledali utakmicu mogli bi pomisliti zbog minimalnog rezultata kako se Španjolska provukla. Ali, nije to baš bilo tako. Santi Denia sjajno je pripremio utakmicu. Jasno da je Hrvatska imala šansu ili dvije, bit će toga u svakoj utakmici, ali nešto više od toga nisu mogli kreirati. Ne zato što su oni loši ili jer je Denia nadmudrio Skočića, već jer su Španjolci naprosto bili bolji. U svim dijelovima, u svim segmentima, u svim fazama igre.

Mladi Vatreni su ispali s Eura za igrače do 21 godine, ali pred sobom imaju još jednu utakmicu. Ne za odraditi, već pobijediti. Čudno je to, jer imperativ teoretski ne postoji, a zapravo itekako postoji. Usprkos tome što se apsolutno ništa neće promijeniti ako se, ne daj Bože, i treća utakmica zaredom izgubi. Mladi Vatreni imaju obvezu prema sebi, navijačima i svima onima koji dišu Hrvatsku da u utorak pokažu kako su privilegirani na sebi nositi crveno-bijeli dres. Neki bi rekli da je utakmica s Rumunjima test karaktera, ali ta fraza je u ovom konkretnom slučaju prilično diskutabilna. Karakter s onime što Skočićevi izabranici moraju pokazati na oproštaju od Eura zapravo nema baš ništa. Oni sada moraju pokazati ljubav prema svojoj zemlji, prema grbu kojeg nose na prsima. Jer, znaju to oni jako dobro, samo tako će se upamtiti njihova prezimena na leđima…

Skočić najavio ogled s Rumunjima: "Zbog poraza, argumenti nisu na mojoj strani, ali ova momčad će dati reprezentativce"

Problemi za Rumunje uoči ogleda s Hrvatskom: Izborniku već sada poručeno da nakon Eura postaje bivši?

U porazu glavu gore, u pobjedi glavu dolje

Izbornik je konferenciju za medije poslije utakmice sa Španjolskom zaključio s riječima kako planira na teren poslati najbolju momčad jer predstavljaju Hrvatsku, ali je zato dva dana kasnije, na konferenciji za medije prije posljednje utakmice na prvenstvu, malo promijenio razmišljanje:

“Kod nas nema Stojkovića zbog kartona, a neki igrači imaju problema s ozljedama. Nadam se da će svi biti spremni za utakmicu. Bit će možda, odnosno vjerojatno, promjena. Zadnja je utakmica, dobit će možda neki igrači priliku, ali sutra ćemo sve znati. Čekamo raport doktora o zdravstvenom stanju”, rekao je Skočić na konferenciji za medije na Steauinom stadionu gdje su snage HNS-a (izbornik, Marko Bulat, voditeljica odnosa s javnošću Nika Bahtijarević) bile brojčano izjednačene sa sedmom silom (UEFA, 24sata, Germanijak).

Taj stadion, kojeg u narodu i dalje svi zovu Ghencea, zagolicao je maštu malobrojnim hrvatskim predstavnicima medija. Radne sobe, konferencijske sale, lak pristup stadionu za gledatelje, veliki parkinzi, neposredna blizina shopping centra… Za nas, koji volimo sami sebe uzdizati, ovo djeluje kao SF film. Sve je na svojem mjestu te se svojim novim domom (stadion je izgrađen 2021.godine, gradnja je koštala 95 milijuna eura) navijači Steaue sigurno ponose. Naravno, nije se mogla preskočiti tema ni kako bi to izgledalo u Lijepoj našoj, Zagrebu, Splitu ili Rijeci. Kad bi na ovakvoj ljepotici navijači najvećih hrvatskih klubova ‘zagrmili’ i dali podršku svojoj momčadi. Pričalo se o tome kojih minutu ili dvije, ne više od toga. Jer, ponavljamo, rana je to za sve one koji dišu nogomet te ju nema smisla soliti kad većina po tom pitanju ne može ništa napraviti

U svakom slučaju, ne baš lijepa rumunjska avantura polako se bliži svojem kraju. Hoćemo li na nju gledati kao potpuni promašaj ili ćemo reći kako se pred kraj dalo naslutiti kako se u ovoj U21 reprezentaciji ‘ipak nešto okreće’, ponajviše će determinirati rezultat iz posljednje utakmice. Naoko nebitne, a zapravo tako bitne…