U porazu glavu gore, u pobjedi glavu dolje

Bukurešt, nedjelja, jedan sat ujutro i pokoja minuta. I dok iz lobija hotela skupina mladih, vidno veselih mladića i djevojaka kreće u izlazak, s recepcije je do nas došao jedan prilično tužan pozdrav inače veoma susretljive Elene.

“Vidjela sam da ste izgubili, žao mi je”, simpatično je dobacila.

“Bit će bolje, imate još jednu utakmicu.”

Elena, naravno, ne prati toliko nogomet i ne zna da ta jedna utakmica nema što popraviti. Pa čak ni uvjerljivo slavlje za kraj ne bi ispralo gorak okus prva dva poraza koja su rumunjsku avanturu učinili neuspješnom. Hrvatska već u srijedu ide doma, a svi oni snovi o Olimpijskim igrama i Luki Modriću s hrvatskim barjakom u ruci sada su završeni.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Protiv Španjolske je bilo dobrih trenutaka, ali je isto tako bilo jasno kako su u ovom trenutku oni neki potpuno drugi svijet u odnosu na Hrvate. Dragan Skočić nije na put u Bukurešt poveo neke ‘bezveznjakoviće’, sve do jednog igrača koji su članovi reprezentacije su kvalitetni mladi igrači koji pred sobom imaju blistavu budućnost. I naravno da bodovni konto ne bi bio ovakav kakav je sada da su na terenu igrači popt Gvardiola, Šutala, Stanišića, Sučića i Vuškovića, ali se i bez njih svakako očekivalo više. I moralo više.

Mladi Vatreni ispali s Eura U21, Ruizov pogodak za vječnost pokazao se presudnim

Skočić: "Teško mi je, ali zajedno gubimo i zajedno pobjeđujemo. Promjena sustava? Bio sam spreman na više opcija"

OCJENE - Hrvatska: Kotarski spašavao, Beljo opet loš, kod Sigura nomen est omen ne vrijedi

Nogomet je jedan od najnepravednijih sportova. One najbolje se uvijek stavlja pod povećalo pa se tako pretjeruje u pohvalama, ali i kritikama, dok se kod onih drugih, malo manje talentiranih i s nešto nižom krajnjom točkom maksimalnih mogućnosti, uvijek pokušati pronaći nešto pozitivno. Martin Baturina jedan je od igrača na koje se nikada neće gledati kao na jednog od članova krda. On je ‘taj’, zbog njega gledatelji plaćaju karte za utakmice i novinari stalno čitaju knjige kako bi oplemenili svoj fond riječi u želji da što kvalitetnije i unikatnije opišu njegovu genijalnost, Na ovom Euru, Martin nije pokazao sve ono što on može. Fali tu kreacije, odlučnosti, liderstva. Fali da povede momčad, zagalami i kaže ‘odmorite vi, sad ću ja preuzeti stvari u svoje ruke’. Baš kao što je to napravio ne tako davno u Londonu. I protiv Ukrajine i jučer protiv Španjolske je bio dobar, ali biti dobar na ovakvom natjecanju nije dovoljno. Daleko od toga da je glavni krivac, nipošto, snosi odgovornost kao i svi drugi, ali kada znate koliko može, onda se nerijetko dogodi da se od njega očekuje, pomalo nepravedno, i više nego on može dati.

Mladi Vatreni su previše lutali unazad mjesec dana. S tim da, važno je naglasiti, za puno stvari nisu oni ni izbliza krivi. Da su mogli, vjerojatno bi donijeli neke drugačije odluke od onih s hijerarhijski viših distanci. Izbornik je također griješio, čak malo i previše uzmu li se u obzir njegovo iskustvo, znanje i uspjesi koje je ne tako davno ostvario s Iranom. Malo 4-2-3-1, malo 4-3-3, onda jučer i pokušaj s tih 3-4-2-1… Jednostavno, igrači nisu mogli udovoljiti svim tim silnim promjenama u tako kratkom periodu. Španjolce je, naoko, lako za pročitati. Početni sastav se mijenja samo onda kad je to nužno, formacija je uvijek ista, stil nogometa također. Ali, oni su za Hrvatsku jučer bili enigma. Iznenadili su mlade Vatrene stvarima koje rede već godinama, da ne kažemo i više od desetljeća. Oni se nisu išli prilagođavati, već su nametali ono u čemu su znali da su dobri. Prodali su nam jednu školsku specijalku na početku u kojoj su kao glavnu metu naciljali najmlađeg člana reprezentacije. To im je pošlo za rukom da bi onda, manirom Talijana, očuvali rezultat do kraja utakmice. Nije da nisu nastavili prijetiti, ali je puno izraženija bila njihova kamuflaža nego što je to bio slučaj u ranijoj utakmici. Hrvatskoj je trebao samo taj jedan pogodak kako bi ostala ‘živa’, pa čak i samo matematički, ali Španjolci su se vrhunski obranili. Na stranu sad s promašajem Frigana s kraja utakmice, dojam je da Hrvatska ne bi zabila da se igralo još 90 minuta.

Bulat poslije ispadanja s Eura U21: “Teže nam je sad nego protiv Ukrajine, hvala navijačima, ponosni smo što nas prate"

Krizmanić: "Realno, sve je pošlo po zlu već nakon 20 sekundi..."

Ovim dečkima nije lako. I sada treba stati u njihov kut. Šaputanje o tome kako je bilo loše ovo ili ono neće ništa dobro donijeti, treba im stisnuti ruku, pružiti podršku i od njih zahtijevati samo jednu stvar – da nešto iz svega ovoga nauče. Jer ako to neće biti tako, onda smo svi zajedno džaba krečili.

Eleni ništa u životu ne znači Hrvatska, ali taj mali djelić empatije, pa bila ona čak i lažna, nam je u ovom trenutku puno značila. Sad samo zamislite koliko bi tek igračima značilo da im se onako iskreno, od srca, u ovom za njih teškom trenutku, da podrška. Nekad trebaju svi, ali baš svi, od izbornika, trenera i drugih ljudi koji su ‘unutra’, ostaviti ego po strani i pokazati svoju ljudskost. Možda se ona neće reflektirati odmah, možda povratnu infomaciju neće ni dočekati, ali će to ovim dečkima, koji su budućnost naše reprezentacije, puno značiti.

Kad netko od nemoći padne na pod, dodatni udarac u njegovom smjeru ništa dobro neće napraviti, ali bi zato ruka pomoći mogla. I zato ove ekstra talentirane mladiće treba zdušno podržati. Sada to možda nije lako, shvaćamo da je krv, čak i nakon prespavane noći, i dalje vruća, ali dobro postupanje s njima danas, sutra ili preksutra bi moglo dovesti do toga da shvate od kojeg su kova napravljeni i da onda jednoga dana nastave s uspjesima kakve ostvaruje A reprezentacija. A tko zna, možda i da odu korak dalje. Ionako svi znaju što nam jedino još nedostaje.