J. RadićRomantična nostalgija: Transfer demonstracije moći u pripremi osvajanja zadnje titule
Vrijeme Čitanja: 4min | sri. 21.01.26. | 08:14
Prije točno 21 godinu na današnji datum dogodio se najznačajniji transfer hrvatskog nogometa, prelazak Nike Kranjčara iz Maksimira na Poljud. Kakav podsjetnik na dane ponosa i slave splitskog kluba
U doba kada su transferi uglavnom izlazni i milijuni se broje samo u zaradi, vrijedi se prisjetiti kako je to izgledalo kada se na Poljudu kupovalo. I to ne bilokoga, već kapetana Dinama, dijete maksimirskog kluba Niku Kranjčara! Prije točno 21 godinu, datuma 21. siječnja Split je 'gorio', ispred Poljuda se okupilo 10-ak tisuća navijača, a da nitko nije zauzeo mjesto na tribinama. Slavilo se i bez utakmice, jer stigla je nova 'desetka'. Prvi čovjek Hajduka, Branko Grgić, uručio je dres s brojem 10 Niki Kranjčaru koji je poput Pape mahnuo navijačima. Nije s prozora ni balkona. već sa klupske terase, ali poruka je bila jasna. Hajduk je dobio velikog igrača, hrvatskog reprezentativca, 20-ogodišnjaka pred kojim je bila velika budućnost. Ali, još je važnija bila poruka najvećem konkurentu, jer transfer Kranjčara bila je jasna demonstracija moći kluba koji je te sezone branio naslov prvaka. Demonstracija moći velikog Hajduka koji je te sezone i obranio titulu. Osvojio naslov koji od tada čeka više od dva desetljeća.
.png)
Prije 21 godinu Hajduk je prezimio na prvom mjestu, imao je Baku Sliškovića za trenera, Štimca za sportskog direktora, a momčad je pojačao dolaskom Nike Kranjčara i povratkom Ivana Leke. Spremao se za još jednu titulu, drugu u nizu. Ulaganje u dolazak Kranjčara tada je izgledalo kao da se kupuje veliki europski igrač, ali stvarna brojka izgleda smiješno iz današnje perspektive. Hajduk je Kranjčara Dinamu platio 1,5 milijuna eura plus PDV, svota koju je vrlo brzo nadmašio kupnjom Ibričića od Zagreba tri godine kasnije, a da ne govorimo o Anasu Sharbiniju koji je iz Rijeke preselio na Poljud za dva milijuna eura u ljeto 2009. godine. Danas je primjerice Mlačić najzanimljivija priča Poljuda, njegova je tražena cijena gotovo četiri puta veća (5,5 milijuna) od transfera Kranjčara. Dolazak Nike u Hajduk nije financijskii ni blizu na vrhu poslova Hajduka, ali je najznačajniji transfer hrvatskog nogometa. Zagrebačka ikona preselila je na Poljud, a Hajduk se usudio napraviti ono što je izgledalo nemoguće. Odakle novac Bijelima?
Pašalić uložio novce
Transfer se financirao iz privatno-javnog partnerstva. Franjo Pašalić, vlasnik marine FRAPA ušao je kao ulagač na nagovor Igora Štimca. Pašalić se kasnije u društvu Štimca pojavio u Portsmouthu kada je Hajduk krajem kolovoza 2006., nakon godine i pol u Hajduku, transferirao Kranjčara na Fratton Park za 4,5 milijuna eura. Zarada je najvećim dijelom, po dogovoru pripala privatnom ulagaču, Hajduk je dobio manji dio, ali Splićani su te zime pokazali koliko su snažni na tržištu. Pokazali su da mogu i Dinamu kupiti najboljeg igrača. Kranjčar se pritom našao u nezavidnoj situaciji u Dinamu, kako je i sam kasnje često znao ispričati "iz Dinama sam potjeran, u Hajduk sam otišao iz inata'. Ali, također je istina da nije imao drugih konkretnih ponuda europskih velikana u tom trenutku, samo ruski CSKA. A silno je htio napustiti Maksimir, pa se Hajduk ukazao kao velika šansa za napredak. Uostalom, iz Hajduka je otišao na Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj, kasnije otvorio i internacionalnu karijeru kroz Premiership.
Niko kao Hajduk iz Splita
Transferom Kranjčara Hajduk je iskazao moć velikog kluba, a navijači su dobili ono što su tražili. Euforiju dolaska klasnog igrača, kasnije i titulu. Dolaskom Kranjčara pjevalo se 'Niko kao Hajduk iz Splita'. To je bila poruka u kojoj je sve rečeno. Kranjčar kao idol, Hajduk kao vječna ljubav i veličina. Puno godina nakon Kranjčara jedan se dolazak pokušao usporediti s tom siječanjskom nedjeljom 2005, ali poseban je Kranjčar i takvim će ostati. Ni dolazak velikog imena poput Ivana Rakitića iz srpanjske nedjelje 2024. godine nije mogao zasjeniti transfer koji će zauvijek ostati pojam. Ostat će upamćen kao najveći posao Hajduka u hrvatskom nogometu, a kada se pritom doda i kompletni dekor koji je obilježio tak prelazak, euforično ozračje kakvo danas još srećemo pri dolasku igrača u Grčkoj i Turskoj, tada je jasno zašto se o transferu Kranjčara na Poljud piše i 21 godinu poslije. Jer, takav se transfer teško može ponoviti u godinama kada se ponajviše gleda kako kupiti jeftino i što prije prodati skupo. Kranjčar je čista romantična nostalgija, podsjetnik na vremena velikog šampionskog Hajduka. Zato se o transferu Kranjčara piše svakog siječnja.
