A. LesičkiRoko Brajković za Germanijak: "Neće stati na ovome, idemo ponizno i hrabro po Ligu prvaka"
Vrijeme Čitanja: 4min | čet. 16.03.23. | 18:02
Napadač Hajduka otkrio nam je svoja razmišljanja nakon plasmana na završni turnir juniorske Lige prvaka
Za njega kažu da odskače. U toj koncentraciji kvalitete u Akademiji “Luka Kaliterna” na Poljudu, a koja je impresionirala nogometnu Europu, ime Roka Brajkovića debelim je flomasterom podvučeno u skautskim bilježnicama. Napadač, Šibenčanin koji je nogometno prohodao u Solinu sa šest godina da bi dvije godine kasnije stigao u Hajduk.
Časnik za vezu bio je njegov agent Andy Bara, inače vlasnik agencije Niagara Sport Company koje pripada među 25 je najboljih agencija svijeta. Niagarin “dres” nose Olmo, Morata, Majer, Ikone, Brekalo, Jakić, Grbić, Bakayoko, Smolčić, Nacho… A predstavnik mlađe garde među Niagarinim zvijezdama je i Roko Brajković. Nema sumnje kako bi ovakva kombinacija mogla uskoro donijeti jedan od najvećih izlaznih transfera Hajduka u povijesti. Ako ne i najveći.
“Sjajan je osjećaj biti dio ove Hajdukove priče. Pali su najveći svjetski klubovi, ali tu nije kraj. Mislim da nakon Dortmunda imamo dovoljno samopouzdanja za ono što nas čeka na završnom turniru”, javio se Brajković odmah nakon dočeka na Poljudu.
Prije nego je čitateljima Germanijaka podijelio emocije s dočeka, osvrnuo se na utakmicu protiv Borussije.
“Bili smo svjesni da smo na pragu nečeg velikog. Ne mogu vam opisati taj osjećaj kada izlazite na mitski stadion a znate da vas gleda cijela Hrvatska. Nitko nam nije trebao ništa reći; znali smo da ćemo ostaviti posljednji atom snage za Hajduk i za cijelu zemlju koju smo predstavljali”, sabire dojmove mladić koji će u srpnju postati punoljetan.
Roko nije pucao penale. Igrao je svih 90. minuta da bi ga trener izvadio iz igre.
“Bilo je veliko opterećenje. To su bili najvažniji penali u mom životu. Trener me izvadio jer je to bio dio plana. Znamo tko najbolje puca penale, tko ne. Pokazalo se kao dobra odluka i hvala Bogu da je tako ispalo”, priča nam Brajković ne skrivajući da je stresno proživljavao serije penala i scene koje su se odvijale ispod tribine s navijačima Borussije.
“Ma stres je dio ovog posla. Bilo je stresno nama, navijačima koji su bili na tribini kao i onima koji su nas pratili preko televizije. Nama valjda najviše, ali zato je sada slađe slaviti”, smije se Roko koji je sa suigračima pohitao prema djelu tribine na kojoj su bili smješteni navijači Hajduka.
“Ne igramo mi nogomet za sebe, već za navijače i klub. Za njih ginemo, bacamo se na glavu, tugujemo s njima i veselimo se. Slavlje je bilo spontano, ali što ćeš drugo nego se penjati na ogradu i slaviti s ljudima koji su prevalili tolike kilometre zbog juniora. A s kim da pjevamo i veselimo se ako ne s njima”, jasan je Brajković.
Juniori Hajduka prespavali su u Dortmundu. Iako, pitanje je koliko je tu zapravo bilo sna…
“Jako malo. Toliko nas je euforija tukla da je rijetko tko mogao zaspati”.
Najdraža čestitka sletjela je iz obiteljskog kruga.
“Majka Ivana, otac Antonijo i brat Duje. Njihovo priznanje je uvijek najvažnije i nešto što me ispunjava i motivira da nastavim ovim putem”.
A put nudi final four u Nyonu. Milan je u polufinalu, ako se prođe ide se na pobjednika dvoboja AZ i Sportinga.
“Sve su to jake momčadi jer da nisu ne bi bile ovdje. Ne zamaramo se protivnicima već smo isključivo koncentrirani na ono što mi možemo učiniti. Da u pravom trenutku budemo pravi. A onda mislim da možemo uzeti taj trofej. Vidjeli ste što smo sposobni protiv Cityja i Borussije. Imamo samopouzdanja, poniznosti i vjere u sebe. Nećemo se zadovoljiti ovime, idemo uzeti Ligu prvaka”, jasna je poruka iz juniorske svlačionice na Poljudu koji je sa stilom dočekao zlatnu generaciju po povratku iz Njemačke.
“Ovo samo naši navijači mogu napraviti. I to za juniore… Nemam riječi. Kada smo u Dortmundu čuli da nam se sprema doček, bili smo oduševljeni. Kada smo izašli pred njih, osjećaj je bio nevjerojatan. Ja sam se naježio. To je ostvarenje sna za nas koji živimo ovaj klub. Nešto nevjerojatno i nadam se samo uvertira u neka nova slavlja”, naglasit će ovaj pristojan mladić kojem je uzor Leo Messi a za sebe će reći da je sportski tip koji nema mira niti sekunde.
“Uvijek nešto moram raditi. Kada nema treninga, uzmem reket pa na tenis ili padel. Bitno da je lopta u igri”, smije se ovaj beskrajno simpatičan mladić čija se najveća želja ne razlikuje od onih njegovih vršnjaka u momčadi, ali i vjerojatno sve splitske djece. Dakle, Roko želi uzeti s Hajdukom - sve!
“Moj klub, navijam za njega od malih nogu i želim biti dio trofejne generacije. Ne bi to bilo to, ako ne bih uspio ostvariti tu želju”, završio je Roko Brajković.
