Rodio se u izbjegličkom kampu u Angoli, u Francuskoj mu je spaljena kuća, a sada je postao igrač Real Madrida
Vrijeme Čitanja: 2min | čet. 02.09.21. | 12:19
Nesuđeni suigrač Lovre Majera s 18 godina postao je igračem Kraljevskog kluba.
Posljednjeg dana prijelaznog roka Eduardo Camavinga postao je novim igračem Real Madrida. Riječ je o 18-godišnjaku kojeg se smatra možda i najvećim prospektom ionako talentom superbogatog francuskog nogometnog inkubatora. Iako još nije napunio 19 godina, već je upisao 71 profesionalni nastup za Rennes i tri za A selekciju Francuske, a sada je postao igračem najvećeg kluba svijeta.
Priča ovog talentiranog mladića ne bi možda bila toliko impresivna da se nije rodio u malenom ratnom izbjegličkom kampu u mjestu Miconje u Angoli. Njegova je obitelj porijeklom iz Konga i, srećom po tada jednogodišnjeg Camavingu, uspjela je pobjeći iz Angole i doseliti se u maleni francuski gradić Fougeres, 50-kilometara udaljen od Rennesa.
Chamavingino djetinjstvo nije bilo lagano. Imao je još petero braće i sestara, a majka ga je kao dijete poslala na judo. No, kako je Camavinga bio razigrano dijete i kako je, piše španjolska Marca, rušio sve u kući u kojoj su živjeli i sami izgradili, otac Celestino upisao ga je kao sedmogodišnjaka u lokalni nogometni klub Drapeau Fougeres.
"Nisam znao ništa o nogometu. Sjećam se da sam uzeo loptu i krenuo driblati", rekao je u jednom intervjuu Camavinga.
Od najranije dobi Camavinga je iskakao, a to nije promaknulo skautima Rennesa koji su ga brzo regrutirali i pozvali na jedan ljetni turnir.
S 11 godina trebao je potpisati za Rennes no tada je požar zahvatio njihovu obiteljsku kuću, koju su njegovi roditelji sami izgradili, i obitelj Camavinga ostala je bez krova nad glavom. Izgubili su sve.
"Sjećam se tog dana kao da je bio jučer. Bio sam u školi i primijetio vatrogana kola kako jure po cesti. Na kraju sata profesorica me je pozvala mene i moju mlađu sestru sa strane i objasnila što se dogodilo. Otac je potom došao po nas. Sve je bilo spaljeno. Sve je bilo uništeno".
Iako je bio premlad da bi se sjećao bježanja iz Angole u Francusku, ove tragedije je itekako bio svjestan.
"Dan nakon toga morao sam otići na trening. To mi je pomoglo da se opustim. To mi je bio bijeg od stvarnosti. Otac mi je rekao da se ne brinem, da ću biti odličan nogometaš i da ćemo zajedno ponovno izgraditi kuću. To me momentalno motiviralo. Bio sam zadnja nada familije, iako su moji roditelji, unatoč svemu, uvijek bili sretni. Htio sam biti još sretniji".
Njegov talent je na kraju prevagnuo. Priključio se omladinskom pogonu Rennesa, sa 16 je već debitirao za prvu momčad, sa 17 je zaigrao prvo za francusku U21 reprezentaciju, a onda i za A reprezentaciju i to u domaćoj 4:2 pobjedi Francuske protiv Hrvatske. Također sa 17 zabio je prvijenac za Francusku u 7:1 pobjedi nad Ukrajinom u prijateljskoj utakmici, a sada je sa 18 postao članom Real Madrida.
Priča na kakvu je teško ostati ravnodušan.