I. SučićRijeka uskoro ostaje bez još jednog igrača, želi ga Cadiz?
Vrijeme Čitanja: 3min | ned. 05.07.26. | 17:00
Bio bi to dobar potez za njega, ali i za Rijeku.
Sredinom siječnja 2026. godine, Alfonso Barco (24) postao je prvi peruanski nogometaš u HNL-u. Rijeka je polivalentnog braniča (može igrati i zadnjeg veznog) dovela iz ekvadorskog Emelcea bez odštete, a iako je najavljivan kao igrač svjetske klase koji je, eto, nekim čudom završio na Kvarneru, vrlo brzo su sve nepristrane oči mogle vidjeti kako njegova kvaliteta baš i nije na onoj razini kako se to pokušavalo objasniti. Iako je u paru s Dantasom znao odigrati neke solidne do dobre utakmice (najbolja njegova predstava bila je uzvratni ogled protiv Strasbourga), teško je reći da je njegov dolazak u Rijeku bio pogodak. Štoviše.
No, kako Riječani nisu imali bolje (Petrovič je bio zalijepljen za klupu jer nije htio potpisati novi ugovor) opcije u drugom dijelu prošle sezone, Barco je dosad skupio 22 nastupa u bijelom dresu. I pored toga još četiri nastupa u dresu Perua, gdje je sada na brojci od pet nastupa za A vrstu. Iako tehnički ne spada u gornji dom HNL nogometaša, fizički djeluje besprijekorno, zbog čega se neki klubovi iz onih 'najnogometnijih' zemalja svijeta blago interesiraju za njegove usluge.
Naime, Barco je zanimljiv čelnicima Cadiza, španjolskog drugoligaša u čijim je redovima status legende kluba u proteklih devet godina zaradio Alex Fernandez, inače bivši igrač Rijeke. Mlađi brat Nacha Fernandeza, nekadašnjeg stopera Real Madrida, na kraju prošle sezone napustio je klub kao slobodan igrač, s tim da je po broju nastupa apsolutni rekorder Cadiza s 308 utakmica. U Rijeci je proveo jednu polusezonu kao posuđeni igrač Espanyola te u 11 nastupa postigao dva pogotka.
Iako je Barco netko od koga bi Matjaž Kek sigurno znao dobiti ono najbolje što on kao igrač ima za ponuditi, u slučaju da je Cadiz spreman platiti ikakvu odštetu za Peruanca, bio bi to sjajan posao za Rijeku, baš kao i dobar iskorak za samog igrača da se okuša u ligi koja je u skladu s njegovom kvalitetom. S tim da ne treba zanemariti ni jezičnu barijeru, odnosno činjenicu da bi mu u Španjolskoj sigurno bilo lakše aklimatizirati se na novu sredinu u odnosu na Hrvatsku i Kvarner.
Kad su tema ulazni transferi, priča između Zvonareka i Rijeke je utihnula, što se može na razne načine interpretirati, naročito jer nije nikakva tajna da aktualni hrvatski U21 reprezentativac vidi Rijeku kao dobru opciju za nastavak karijere. Na konkretne poteze Paris FC-a glede Tonija Fruka se i dalje čeka, interes je svakako ozbiljan, ali možda bi se isto tako mogli malo intenzivnije u ovaj prijelazni rok uključiti Rijekin sportski direktor i njegov pomoćnik budući da Rijeka svoju prvu utakmicu u novoj sezoni igra za manje od 20 dana, a kadar s kojim raspolaže Matjaž Kek u ovom trenutku ne može garantirati ni gornji dom prvenstvenog poretka.
Rijeci su svakako potrebni vratar, stoper (možda čak dvojica), po jedno krilo na svakoj strani, defenzivni vezni i klasična osmica. Drugim riječima, pojačanja su nužna u praktički svakoj liniji. Dosadašnji prijelazni rok donio je tek dolazak Jakova Puljića bez odštete te transfer Ivana Ćubelića iz Slaven Belupa za oko 300 tisuća eura, uz pitanje koliko je za tog igrača uopće postojalo ozbiljne konkurencije izvan Rijeke.
Na Kvarneru je, barem zasad, nekako mirno, ali inertnost društva s 'prvog kata' uskoro bi mogla opasno naljutiti glavnog trenera koji se sigurno neće zadovoljiti prosječnim pojačanjima, prosječnim ambicijama i prosječnim poslovima. Pobjede u prijateljskim utakmicama su dobar početak, ali ta slavlja ionako ne znače ništa. Prave odgovore dat će Europa i prvenstvo, a do tih utakmica nije ostalo puno vremena. Matjaž Kek neće se zadovoljiti obećanjima ili čekanjem posljednjih dana prijelaznog roka. Ako uskoro ne dobije igrače koji mogu podići kvalitetu momčadi, teško je očekivati da će svoje nezadovoljstvo dugo zadržati unutar četiri zida.