Rijeka prestigla Rapid i dogovorila potpis talentiranog napadača, šanse za ligašku fazu europskog natjecanja – 97 posto!

O Dantasu detaljnije do kraja tjedna, sada je ipak u fokusu Ante Matej Jurić. Koji možda nije bio na koračić od Hajduka, Olimpije, Tractora ili Widzew Łódźa, ali je zato bio želja Rapid Bukurešta. Pikirali su Rumunji 22-godišnjeg napadača Brescije kao zamjenu za Borisava Burmaza koji je prošle sezone u 37 utakmica zabio svega četiri pogotka, ali on je ipak odlučio prihvatiti poziv koji je došao s pozivnog broja 051. Život u rumunjskoj metropoli je predivan, stadion Rapida također, ali Kvarner, europske utakmice, klub koji garantira odskok u nebesa ako izvedba bude zadovoljavajuća... Rijeka je ipak bila 'no brainer'!

Iako je Jurić korektno pojačanje, on, ruku na srce, i dalje nije 'kapitalac', odnosno napadač koji garantira golove i koji odmah svojim dolaskom diže momčad na razinu više. Premda, krhko je znanje u nogometu. Kad su lani dolazili Andrić i Perica, većina navijača Rijeke bila je složna u razmišljanju 'to je ono što Rijeci treba', dok su godinu dana ranije na dolazak Franje Ivanovića gledali s velikom skepsom. A kako su zaključene njihove epizode na Kvarneru svi jako dobro znaju.

No, došao Dantas ili ne, Rijeka mora napraviti iskorak, mora dovesti još neka provjerena imena, mora 'zagristi', mora ubaciti u brzinu više! Istina, daleko je kraj prijelaznog roka, tek tada Rijeka može 'uz malu dozu sreće' upecati neku veliku ribu kao što je prije dvije godine bio Marko Pjaca, ali neka se pojačanja moraju dogovoriti već sada! Baš kao što bi za Đalovića bilo puno bolje kad bi mogao dobiti potvrdu koji će mu kapitalac iz aktualnog kadra (Fruk, Janković, Radeljić) uskoro otplivati u neke druge vode, a koji će (barem do zime) ostati u njegovom uzgajalištu šampiona. Sve planove i igru bazirati na jednom ili dvojici igrača koji u svakom trenutku mogu otići je jako, jako opasno. I – da se tako izrazimo – ne šampionski.

Iako je to sasvim sigurno zaslužio, Đaloviću se baš i ne olakšava posao, jer umjesto da su tema prava i neupitna pojačanja lijevo, desno, gore i dolje, umjesto da se pumpa euforija na svim razinama, umjesto da se s njim sjedne za stol pa kaže 'izvoli, Radomire, biraj', njegov je život takav da on svakog novog dana dolazi na posao s barem jednom sijedom više. I tako će biti sve dok prijelazni rok ne završi. Eto, pa ti budi prvak!

Pomalo je fascinantan, ali isto tako za Riječane i zastrašujuć podatak, da od onih 34.13 milijuna eura koliko stoji pored imena Rijeka na Transfermarktu skoro 50 posto otpada na dvojicu igrača. I to dvojicu (Fruk 10, Janković 6.5) koji bi doslovno sutra, ako bi ponude bile zadovoljavajuće, mogli otići. Rijeka nije klub koji prvo dogovori zamjenu pa onda proda, Rijeka prvo proda pa tek onda brine što će i kako dalje. Nije to nikakva novost, vidjeli smo to na Kvarneru ne jednom ili dvaput, ali ovog ljeta bi se taj princip rada ipak trebao malo revidirati. Jer, budimo objektivni, Sijarić i Jankov su došli, ali ako netko u klubu od njih očekuje da preko noći zamijene Jankovića i Fruka, da Jurić odmah bude efikasniji od Čopa, da će Ndockytova pluća lako zamijeniti Selahijeva i da će novi stoper kliknuti s Majstorovićem i Zlomislićem 'dok kažeš keks', onda je problem Rijeke puno veći nego što smo to na prvu mislili.

Damir Mišković morao bi se pobrinuti da se uz Rijeku na dnevnoj bazi povezuju igrači kao što su Marko Rog i Tiago Dantas, a ne da se Ligu prvaka, Europsku ligu ili Konferencijsku ligu, uz svakodnevne posjete crkvi, pokuša izboriti s igračima koje i najveći nogometni fanatici moraju provući kroz Google. Fruk i Janković bili su mlada, ali isto tako i provjerena rješenja kad su dolazili na Kvarner. I onda, kad im se dala prilika, kad se vjerovalo u njih, kad su se pretrpjele njihove pogreške i nekonzistentne partije, dvije godine kasnije izgradili su se šampioni, dečki koji će napraviti velike transfere, koji su u Rijeci ostavili neizbrisiv trag i koji znaju da je sutra – koliko god im je jučer bilo lijepo – još ljepše!

Osijekov direktor Alen Petrović rekao je kako je Osijeku u kratkom periodu ponuđeno 750 igrača, što bi nekim logičnim slijedom moralo značiti kako je onda Rijeci ponuđeno još više. Dakako, nude se i oni koji su nedovoljno kvalitetni, baš kao i oni s nerealnim financijskim zahtjevima, ali u Rijeci moraju brzo, efikasno i što bezbolnije napraviti filter i krenuti s potezima koji će odjeknuti. Jer, više ne kupuju i prodaju kao klub kojem je – kako ono papagajski ponavljaju – glavni cilj izboriti Europu, a u Kupu otići što dalje, sada je Rijeka klub koji bi za cilj morala imati – obraniti duplu krunu! Ili?

Bilo kako bilo, situacija je zasad sljedeća – Djouahra, Selahi i Goda su bivši, Škorić je sa zdravljem na 'vi', Manev očigledno glavom više nije na Kvarneru, Dogan (zasad) nije zadovoljio, dok se s Andrićem i Posavcem dogovara sporazumni raskid. Nije ništa alarmantno, nitko ne govori da se Rijeka raspada ili da se unaprijed predala, ali... Vrijeme je da se krene! S prodajama, kupovinama i primarno olakšavanjem života treneru Đaloviću!

Za kraj, spomenimo i kako je popularna stranica Football Meets Data otkrila jedan podatak koji će sigurno s velikim oduševljenjem dočekati svi navijači Rijeke. Dakle, prema njihovom izračunu, Rijeka ima 97 posto šanse da u nadolazećoj sezoni osiguraju ligašku fazu nekog od europskih natjecanja. Podsjetimo, Rijeka će svoju novu euro-avanturu započeti u drugom kolu kvalifikacija za Ligu prvaka protiv boljeg iz ogleda Ludogoreca i Dinamo Minska, a euro-skupinu osigurat će samo jednim prolaskom dalje, s tim da ih čuvaju 'dva padobrana' što im je u konačnici i osiguralo tako visok postotak za osiguravanjem ligaške faze nekog europskog natjecanja.