I. SučićRijeka igra primarno protiv sebe, igrači su ti koji sada moraju podmetnuti Đale
.jpg.webp)
Vrijeme Čitanja: 6min | ned. 31.08.25. | 08:00
Za Hajduk je sve osim pobjede neuspjeh, za Rijeku sve osim poraza uspjeh
Bivši predsjednik Hajduka, Lukša Jakobušić, jednom je prilikom na prilično efektan, a gotovo pa svakome razumljiv način, objasnio s kakvim se pritiskom susreće njegova momčad. Malo ćemo ga parafrazirati, ali u suštini je tada htio reći da kada klub pobjeđuje, onda nije dobro što ne igra lijepo. Kad pobjeđuje i igra lijepo, onda nije dobro što ne igraju mladi. Kada pobjeđuje, igra lijepo i igraju mladi, tada nije dobro što je travnjak loš, tribine daleko od terana, što je parking u prvoj zoni preskup i što se kavu za manje od 2,50 eura rijetko gdje može pronaći. U prijevodu, našem čovjeku uvijek nešto ne valja. I ne vrijedi to samo za Hajduk, to vrijedi za većinu naših klubova. Naročito posljednjih dana za Rijeku.
Uoči utakmice na Poljudu (nedjelja, 21 sat, Max Sport 1), Radomir Đalović suočava se s ogromnim kritikama. Dakako, neke su zaslužene, jer usprkos tome što je PAOK bogatiji, uređeniji te na europskoj mapi značajno istaknutiji klub, u jednoj utakmici pobijediti, a onda za sedam dana popiti od istog protivnika pet komada, ipak je malo previše. Sve stoji, PAOK je klub koji će kupiti najboljeg igrača Rijeke, dok Rijeka vjerojatno nema mogućnosti posuditi neku od njihovih rezervi zbog prevelikih primanja, ali takve oscilacije u igri, takav manjak kontinuiteta... Nešto je do trenera, stožera, plana.
S druge strane, zato što je Rijeka ispala od objektivno bolje momčadi tražiti putem društvenih mreža smjenu trenera – i to uz ne baš najljepše riječi upućene prema čovjeku kojeg se prije samo tri mjeseca uzdizalo na pijedestal – je licemjerno. Đalović je trofejan trener, ali trener koji i dalje uči. I koji je dokazao da postoji razlog zašto treba stati iza njega. Čak i istrpjeti neke njegove mušice koje poput svakog čovjeka ima. U mnogim stvarima mora napraviti iskorak, od neverbalne komunikacije, sad već pomalo napornog skakanja uz aut liniju na svaku sudačku odluku pa do razgovora i načina komuniciranja s medijima dok je ‘služba’. Jer, dok je ‘družba’, tu je sve OK, ali pred kamerama... Ipak malo šteka.
No, sa svim tim felerima, sa svim tim stvarima gdje mora iskoračiti, Đalović je opet – šampion. I osvajač Kupa. I netko tko je osigurao europsku jesen Rijeci. OK, Konferencijska liga nije takav ‘uspjeh’, ipak je prije početka sezone Rijeka prema izračunima statističara imala više od 90 posto šanse da se plasira u ligašku fazu nekog europskog natjecanja, ali opet je i to neki cilj koji je ispunjen. I zbog svega navedenog, Đalović nije zaslužio sve ovo što mu se događa ovih dana.
Španjolski strateg kojeg se povezuje s Rijekom je dobar trener. Uostalom, Riječani to jako dobro znaju. Ali, dan ili dva prije Jadranskog derbija na Poljudu, bacati u javnost informacije koje mogu biti točne, ali su sasvim sigurno u ovom trenutku objavljene s primarnim ciljem nabijanja klikova, je sramotno. Jer, evo, ako je ta prodaja stvarno gotova stvar kako su to prve napisale SN, a iste informacije su potom došle i do većine drugih sportskih redakcija u Hrvatskoj, što se onda čeka s objavom? I odakle onda po novom The Athleticu priča o 25 posto, ostanku Miškovića u klubu? Previše je tu upitnika da bi neki medij ponudio uskličnik u vidu jednog trenera koji će zamijeniti Đalovića. Jer, kao da će s time otići i svi problemi...
Prema informacijama Germanijaka, izvjesno je da će Rijeka kraj godine dočekati s novim vlasnikom. Uostalom, ne bi dolazili na posudbe napadača Bournemoutha te krila mlade momčad Manchester Uniteda da to nije tako. Ili netko misli da su Raić-Sudar i Čulina odjednom postali specijalisti za otočke nogometaše? U svakom slučaju, Hajduk bi trebala biti posljednja Miškovićeva utakmica u ulozi ‘capa di tutti capi’. Službena objava? Ako ne u ponedjeljak, onda u utorak, a ako ne u utorak, onda nekad kasnije. Mi smo ju već očekivali, ali zapravo je potpuno svejedno...
Ta promjena vlasnika odmah povlači i pitanje trenera. Što je zapravo prilična besmislica u ovom trenutku. Ako bi se netko trebao brinuti za svoj posao i ako nekoga ima razloga novo vodstvo smjenjivati, onda je to sportski direktor. Za početak, jer nije involviran u rad same grupacije te je uputno može li popratiti njene zahtjeve, a kao drugo, još i važnije, što nekih velikih poteza s njegove strnae već neko vrijeme nema. Jako dobro se zna na čiji su nagovor došli igrači koji su već ostvarili ogromne transfere (Pašalić, Ivanović) ili koji su u ovom trenutku najbliži prodaji (Fruk, Janković, Radeljić).
Da, došli su u mandatu sadašnjeg sportskog direktora, ali isto tako je i Cristiano Ronaldo došao u Al Nassr dok je sportski direktor bio Goran Vučević pa nekako ipak imamo osjećaj da nije bio pretjerano bitna figura u tom konkretnom poslu. Za razliku od Đalovića, koji je ipak pronašao način kako da osvoji duplu krunu iako je imao na raspolaganju sve samo ne najbolju momčad u ligi, sportski direktor ovog ljeta – izuzev Dantasa – nije uspio aktualnom prvaku Hrvatske osigurati pojačanja s kojima bi se legitimno moglo napasti Europsku ligu. A možda čak i nešto više. Jer, ako su mogli Pafos i Qarabag...
Što se tiče utakmice na Poljudu, čak i neovisno o samom ishodu, bila bi prava šteta da Radomir Đalović nakon nje više ne bude trener Rijeke. Jer, kakva se poruka šalje trenerima općenito? Osvojite duplu krunu iako je na početku sezone to bila ludost za pomisliti, a kamoli išta više, sve to napravite dok vas se na polusezoni drastično oslabi (a konkurenciju pojača), osigurajte klubu prvu europsku jesen nakon pet godina i onda – umjesto novih igrača, zajedničkog iskoraka, revidiranja kratkoročnih i dugoročnih ciljeva uzevši u obzir recentne rezultate, Đaloviću se smiješi – zahvalnica? Super poruka i za onoga koji će jednog dana doći nakon njega.
Isto tako, u slučaju te velike promjene, zar nije barem negdje potrebno zadržati kontinuitet? Barem dok se ne dobije jasnija slika što novi vlasnici očekuju i u kojem smjeru klub po novom ide? Ako se Đalović u tome ne vidi, u redu, ali barem bi trebao dobiti priliku pokazati se novom vlasniku. Ili netko misli da je to previše?
Što se tiče utakmice kao takve, zbog svega navedenog, igrači su ti koji bi sada morali podmetnuti Đale za svog trenera. Dakako, da bi se to dogodilo, i Đalović mora odraditi svoj dio posla, ne može Rijeka biti toliko predvidiva i ne može sve biti ‘na autopilotu’. U tom slučaju je neuspjeh zagarantiran neovisno o želji igrača. I da, ako neka utakmica ‘dopušta’ kemijanje, onda je to ova. Za Hajduk je sve osim pobjede neuspjeh, za Rijeku je sve osim poraza uspjeh.
Jankov i Škorić ne konkuriraju, Kreilach i Ndockyt da. Zbog mogućeg transfera Janković je upitan, dok bi Đalović intenzivno mogao promiješati karte na bekovskim pozicijama i u veznoj liniji. Očekuje se Menalo od prve minute, Lasickas također. Glavni sudac utakmice je Dario Bel iz Osijeka, u VAR sobi bit će Tihomir Pejin iz Donjeg Miholjca, a zanimljiv je odabir četvrtog suca za Jadranski derbi – Filip Cindrić (Nova Kapela). Teksutalni prijenos utakmice možete pratiti na Germanijaku.
Očekivani sastav Rijeke (4-2-3-1): Zlomislić – Lasickas, Majstorović, Radeljić, Devetak – Dantas, Petrovič – Menalo, Fruk, Rukavina – Jurić.
.jpg.webp)
.jpg.webp)
