Rijeka bi za tri mjeseca mogla ostati bez trenera, što još Tomić mora napraviti za novi ugovor?

Prošlo je točno godinu i pet dana kako je Goran Tomić postao novi trener Rijeke. Nakon što mu je propao angažman u Kini, šibenski strateg koji je prethodnih godina radio sjajan posao na klupi Lokomotive jedan se kratak period našao 'na burzi', ali svima je bilo jasno da netko njegovih kvaliteta neće tako teško pronaći novi angažman. Zoran Mamić bio je u Dinamu, Paolo Tramezzani u siječnju je stigao u Hajduk kao prijelazno rješenje do kraja sezone, dok je u Osijeku vladao (preciznije, i dalje vlada) Nenad Bjelica. Rijeka je pak odradila iznimno tešku jesen, Rožman je ostvario zavidan rezultat u Europskoj ligi, a za sve to je na polusezoni 'nagrađen' odlaskom Halilovića te dogovorenim transferima Nevistića i Štefulja koji su ipak ostali u klubu do kraja sezone kao posuđeni igrači Dinama. Slovenac je izvukao maksimum, ali nakon serije loših rezultata promjena je bila neophodna.

Goran Tomić bio je prvi izbor Damira Miškovića, a prvi čovjek Rijeke ne griješi s trenerima. Otkako je on na čelu kluba, Rijeka u tom segmentu nikada nije imala problema, dapače, uvijek je bila ili 'al pari' ili iznad konkurencije. Kek, Bišćan i Rožman, svi su ostvarivali maksimume i osvajali trofeje. Kek je ipak bio dimenzija više, jer pod njim je Rijeka igrala najljepši nogomet, ali isto tako je na raspolaganju imao i najbolji i najskuplji kadar te je za vrijeme njegove vladavine financijska slika kluba bila besprijekorna, što u novije vrijeme baš i nije slučaj. Bišćan nešto manje, Rožman nešto više, a Tomić sad naviše sad mora krpati. A izgleda da krpa jako dobro.

Rijeka osim što ostvaruje rezultate te cijelo vrijeme prijeti Dinamu i Osijeku igra i atraktivan nogomet, a Tomićeva filozofija 'na gol više' nešto je što je na Kvarneru iznimno cijenjeno. Uostalom, baš taj 'gol više' nešto što prodaje, a Rijeka, baš kao i svi hrvatski klubovi, od toga žive.

Valjalo bi i o Tomiću dvije – tri

Otkako je stigao na Kvarner, Tomić je upisao 51 nastup na klupi Rijeke. 32 pobjede, 8 remija i 11 poraza je i više nego dobar omjer, a sve to dobiva dodatnu težinu kad se uzme u obzir da je Rijeka uspjela zabiti 110 pogodaka (2.15 po susretu). Neke igrače je probudio (Murić), neke čekao i dočekao (Vučkić, Krešić), a bez nekih važnih ostao (Lončar, Tomečak, Galović, Capan). I nije se bunio, Šibenčanin je šutio, radio i isporučio. Odnosno, isporučuje i dalje, jer Rijeka je trenutno u vrhu hrvatskog nogometa, iako se prema mnogim stvarima ne mogu mjeriti s Dinamom, Osijekom i Hajdukom.

Za razliku od svojih prethodnika, još uvijek nije donio trofej u klupske vitrine, ali i to bi se moglo promijeniti. Iako nisu favoriti, i dalje su u borbi za naslov prvaka, dok ih u Kupu ove srijede očekuje polufinalni ogled na Rujevici u kojem ako budu sretniji i spretniji od Osijeka će se za Rabuzin boriti na Poljudu gdje u finalu čeka Hajduk. Prošlog tjedna je u Splitu ostvario veliku pobjedu, Hajduk je bio nadigran u svim segmentima, a onda je jučer svladao Slaven Belupo. Nije Rijeka bila uvjerljiva, naročito ne u prvih sat vremena igre, ali odlika velikih momčadi je da i kad ne igra dobro na kraju pronađe put do pobjede. A za hrvatske pobjede, Rijeka je velik klub, posljednjih 10 godina drugi najveći, odmah iza Dinama.

Goran Tomić za Germanijak: "Želimo Kup, a u prvenstvu će nam subdinu usmjeriti prva tri derbija u gostima"

Tomić je netko koga su na klupi zazivali i navijači Hajduka i navijači Dinama. Ima svoju viziju igre i od nje ne odstupa, s tim da je pragmatičan i sustav igre prilagođava protivniku. Protiv Dinama, Hajduka i Osijeka njegova momčad najčešće igra s trojicom u posljednjoj liniji, dok protiv svih ostalih Rijeka napada u sustavu 4-2-3-1. Pod njegovim vodstvom je Drmić pronašao 'onu staru' formu zbog koje je svojevremeno ostvario transfer vrijedan 10 milijuna eura, Vučkić je pokazao da ga Newcastle nije kupio bez razloga, a isto vrijedi za Murića i Ajax. Nadalje, otkako je stigao u klub odlične partije pruža i Ampem koji bi, ako tako nastavi, mogao biti novi veliki izlazni transfer Riječana, dok se Domagoj Pavičić napokon prometnuo u prvog playmakera ove momčadi i nekoga od koga počinju sve akcije Rijeke.

Iako je to nemoguće tvrditi sa sigurnošću jer se nikad ne zna što se događa unutar četiri zida, dojam je da je Tomić ispunio baš sva očekivanja koje je uprava stavila pred njega. Doduše, nije ušao u grupnu fazu Konferencijske lige, ali to nije neuspjeh, jer PAOK je nekoliko koplja iznad Rijeke. I Kopenhagen je, ali teško je bilo za očekivati da će se ponoviti utakmica kao ona u Dansko kad je Plavo-bijele vodio Simon Rožman.

Zadovoljstva na relaciji navijači – Tomić – uprava ne nedostaje. U Rijeci se ne osvajaju naslovi unaprijed i ne slave titule prvaka za prvih 10-ak kola, na Kvarneru sigurno putuju svojom rutom i bave se samo sobom, a ne drugima. Radi svega navedenog čudi što novi ugovor nije potpisan, jer Tomić ga je sigurno zaslužio, dok bi se u klubu morali dobro pomučiti da nađu trenera sličnog profila koji je jednako uspješan. Važeći ugovor traje mu još oko 100 dana, a nismo baš sigurni da bi se klubu bilo pametno kockati i dopustiti da se neki drugi klub pojavi i uzme im nekoga za koga su se na Kvarneru uvjerili da je kvalitetan, uspješan i spreman raditi na dugoročnim projektima.