Remi kod Iasija kao još jedna postaja Hajdukove "duge ceste"

Mnogo upitnika, uz još uvijek nešto više dolazaka nego odlazaka; Hajduk bi s - s obzirom da je još u fazi formiranja ekipe - možda rado nešto kasnije započeo svoj europski put, ali raspored za to ne mari.

Rumunjski CSMS Iasi možda jest bio sedmoplasirana momčad rumunjske lige, ali Hajduk je odavno naučio da mu je to zapravo sasvim sporedna stvar. Unazad par godina na megdan Bijelima u ovim početnim fazama europskih pretkola dolazili su protivnici poput Skonta, Dundalka, Sillamae iz Kaleva i Kopra, koji su svi redom zadali glavobolje splitskoj momčadi.

Novoustoličeni trener Pušnik je u svom inicijalnom periodu ostavio dojam svojevrsnog pristupačnog radoholičara s crtom tiranina, gdje je u nekim situacijama reagirao - nećemo reći baš impulzivno - ali svakako ishitreno; kao da svim srcem želi prikazati da u Split nije došao samo upisati najveće ime u svoj trenerski CV, nego stvarno aktivno sudjelovati u izgradnji nekog novog Hajduka, napadačkog, „u skladu s njegovom tradicijom i renomeom“.

Međutim, njegov pomalo i populistički pristup su po dolasku prigrlili i mnogi prije njega, ali realizacija takvih trenerskih zamisli bi često ili kaskala, ili bila - jednostavno nepostojeća. Ideja o Hajduku koji igra aktivno, visoko, s puno trke, presinga i brze pas igre zvuči primamljivo, ali s obzirom na očitu limitiranost igračkog kadra inzistiranje na istoj može biti pucanj u nogu. Znao je to i Pušnikov prethodnik Burić, kojem je pak dio hajdučkog puka zamjerio ponekad i pretjerani oprez te orijentiranost na defanzivu, dok je glavno pitanje ususret ove večerašnje premijere bilo koliko je sam slovenski strateg svjestan korelacije između kvalitativnih dometa svoje ekipe i takve igre, čije smo konture mogli vidjeti tijekom pripremnog perioda.

Hajduk je u susret ušao s loptom u nogama, što je bila očita namjera Rumunja koji su naročito impresivno zatvarali koridore kroz koje su hajdukovci mogli napasti. Rezultat toga je činjenica da smo većinom gledali Nižića i Ćosića kako bezidejno razmjenjuju lateralne paseve do iznemoglosti, a pozicioniranje Milića i Juranovića im nije pomagalo u pokušaju zaobilaženja rumunjskog prvog bloka. No, nije se dugo trebalo čekati do prvog šoka na utakmici.

Igrala se devetnaesta minuta kada je Ćosić nesmotreno reagirao uz gol liniju, loptu nije ni zagradio ni pod pritiskom izbacio u korner, već je pokušao glavom usmjeriti loptu, najvjerojatnije Stipici. Ali ona je došla do Talijana Piccionija, koji je proslijedio loptu na pet metara gdje je Cristea šalje u mrežu Stipice. Obrana je podlegla u domino efektu; dok je Ćosić napravio amatersku grešku, dio odgovornosti snosi i Nižić koji se pogubio u markiranju Cristee.

Sad, ono što se da okarakterizirati kao nuspojava Pušnikove vizije igre očitovalo se u 23. minuti. Iasi je došao do posjeda iznenada, jedna dubinska lopta poslana je u prostor iza leđa obrane Hajduka čija je linija bila postavljena na nekih 40 metara; Piccione je pobjegao Nižiću koji je pogriješio namjestiti ofsajd-zamku, dobrano mu odmakao i na kraju poentirao za 2-0. Splićani su bili itekako nokautirani, a Pušnik uz aut liniju potpuno indisponiran; svakako nekarakteristična scena. Desetak minuta kasnije mogli su Rumunji nakon ubačaja Bolea potpuno potopiti Hajduk, ali neometani Cristea šalje loptu glavom pokraj gola Stipice s par metara.

Hajduku je tad vraćena lopta u noge, no rješenja jednostavno nije bilo. Sve se svodilo na centaršuteve čija je uspješnost bila mizerna a i da je bila prolazna teško je reći koga bi te lopte zapravo trebale pronaći. Ako tome pridodamo previše prostora između linija i mnoštvo pojedinačnih grešaka, situaciju se u tom trenu moglo svesti ispod svakog kriterija. Teško je u tom trenutku bilo reći odakle bi Hajduk trebao krenuti s korekcijama, ali one su bile nužne.

Prvi je potez bio uvođenje neprežaljenog Ohandze, koji je gotovo odmah pokazao još jednom koliko bi vrijedio da je zdrav. Tudor je odaslao jednu loptu u prostor iz sredine, „Zolja“ se oslobodio svog čuvara i hladnokrvno poentirao za 2-1. Zapanjujuće je vidjeti koliko je taj čovjek eksplozivan, pogotovo s obzirom na konstituciju i perpetualno pronalaženje forme. Hajduk je napravio prvi, ali jako bitan korak - gol u gostima.

Utakmica je tada ušla u mirnije vode, Hajduk je nastavio kontrolirati susret; i iako je to ponovno bilo bez konkretnog učinka, dojam je bio kako je impresija opala, a da je koncentracija porasla. Ipak, da stvari nisu idealne pokazala je jedna kontra Rumunja nakon loše reakcije Milića u fazi napada, koja pukom srećom i inertnošću Piccionija pred Stipicom nije završila trećim pogotkom.

Ono za što pak treba pohvaliti trenera Pušnika su zamjene; pravovremenost u reakciji s obzirom na događanja na terenu i logične izmjene su se na kraju itekako isplatile. Ulaskom Mujana na lijevo krilo Vlašić je dobio mogućnost igranja na njemu prirodnijoj poziciji, iza najisturenijeg igrača Ohandze, dok je Said preuzeo ulogu kakvu je po izvještajima igrao i u Portugalu - široko desno, s namjerom da razvuče protivničku zadnju liniju.

I baš kada se činilo da će utakmica završiti minimalnim, ali utješnim porazom Hajduka, pritisak je i konkretno urodio plodom. Igrala se sudačka nadoknada; Rumunji su se spetljali u čuvanju posjeda, Ohandza je lukavo presjekao jednu loptu i proslijedio je do Saida, koji s dvadesetak metara odapinje i uz podosta sreće vara golmana gostiju Grahovca. Gol na debiju u režiji jokera s klupe za vrijedan gostujući remi.

Generalni je dojam kako je Hajduk jako fragilan, s naizgled jasnim planom igre, ali čija je struktura vrlo nestabilna. Istina, nedostajala su mu dvojica možda i ključnih igrača, pogotovo Tino Sušić, no igra je od početka imala ozbiljne nedostatke u svim linijama. Pogodak Ohandze i repozicioniranje su urodili donekle plodom, ali unatoč činjenici da su se Rumunji pokazali vrlo snalažljivi treba reći kako bi neka ozbiljnija ekipa možda i teže kaznila Splićane.

„Ima jedna duga cesta“, često pjevaju Hajdukovi navijači, a njoj se još ne nazire kraj. Bijeli mogu itekako biti zadovoljni konačnim rezultatom, koji im je omogućio da u uzvratu sve imaju u svojim rukama. Što se igre tiče, Pušnik mora shvatiti - iako je načelno pohvalno da strastveno doživljava sve stvari koje se tiču kluba - kako po tom pitanju jednostavno treba biti odmjeren. Između krajnosti, što bi se reklo.  

(Foto: Pixsell)