Razlika je očita, ali ostala je mrva nade za uzvrat
Vrijeme Čitanja: 3min | pet. 19.08.22. | 08:00
Niz je činjenica koje idu u prilog Žutoj podmornici na razliku u iskustvu i kvaliteti, a malotko je očekivao da su prolazan protivnik. Penal na Kaliniću donio je nadu, ali da ne bi samo ostala teoretska Bijeli će trebati pokazati puno više od onog u Valenciji
Za ispunjenje nekog cilja sreća zna biti jedan od ključnih faktora. Hajduk je u pripremi nove sezone kao jedan od ciljeva imao europski iskorak nakon niza katastrofalnih epizoda. Sve te godine neuspjeha došle su na naplatu u trenutku kada se očekivalo više. Već prvi protivnik u Konferencijskoj ligi nije bio lagan, a pri plesu kuglica sreća je okrenula leđa Bijelima kad su u play-offu dobili Villarreal.
Osvajači Europske lige iz 2021. i polufinalisti Lige prvaka iz prošle sezone nisu bili poželjan protivnik za nikoga. Pogotovo s Unaijem Emeryjem na klupi, trenerom koji obožava europska natjecanja i želi ih osvajati. Malotko je očekivao, rekli bi gotovo nitko, nakon svih sabranih činjenica o Žutoj podmornici da bi Hajduku ovo bio prolazan protivnik. Nada je postojala i postoji, ali razlika u kvaliteti i iskustvu ove dvije momčadi je preočita.
Villarreal je prošle godine na svom europskom putu izbacivao Juventus i Bayern, dok je Hajduk europski put završio još na ljeto ispadanjem od Tobola. Španjolska momčad se vikendom susretala s Real Madridom, Barcelonom, Sevillom i drugim momčadima LaLige, a Bijeli su u tom periodu igrali protiv Dinama, Rijeke, Osijeka i drugih. Samo iz te dvije činjenice jasno je kolika je onda razlika u kvaliteti i iskustvu.
Valdas Dambrauskas najavljivao je prije dolaska u Valenciju kako će u prvoj utakmici pokušati izboriti povoljan rezultat, a uz neku sreću u tome je donekle i uspio. Rezultat od 4:2 iz ove perspektive i ne djeluje loše koliko je to izgledalo na terenu. Emery se odlučio poslati na teren kombinirani sastav bez velike većine glavnih vedeta Žute podmornice, a i takva izmiješana momčad stvarala je velike probleme Hajduku.
Poveo je Hajduk ranim golom Stipe Biuka na dodavanje i trenutak genijalnosti Marka Livaje, ali na tome je stalo. Slagali su igrači u žutim dresovima iza toga priliku za prilikom, a realizirane su četiri od čega je jedna i Livajin autogol u pokušaju da očisti ubačaj za Morena. Tračak nade za uzvrat donio je izboreni penal Nikole Kalinića i realizacija Marca Fossatija s bijele točke. Možda je ranije mogao reagirati Dambrauskas i ubaciti ovaj iskusni dvojac s obzirom na prikazano ostatka momčadi.
Ono što bi najviše trebalo zabrinuti Dambrauskasa je lakoća kojom su igrači Villarreala dolazili u prilike i izbacivali. Momčad mu je djelovala zbunjeno, a činilo se kao da bi Villarreal mogao zabiti i više. Napravili su Bijeli u ovom susretu i neke dobre stvari, ali Villarreal je jednostavno bolji. Srećom na kraju je ostao rezultat s kojim se još mogu nadati da bi mogli teoretski iznenaditi Žutu podmornicu na punom Poljudu. Da bi se taj tračak nade ostvario trebat će pokazati puno više od onog što smo gledali u Valenciji, minimalno na razini utakmice protiv Vitorije na Poljudu. Međutim, Villarreal nije Vitoria i danas nisu igrali u najjačem sastavu od prve minute.
Kad se sve sažme, može stati u izreku 'još pure i mlika'. Iskustvo za ciljeve koje imaju Bijeli gradi se na ovakvim utakmicama pa možemo zaključiti da 'pure i mlika' nikad dosta.
