I. SučićBolje ružno pobijediti, nego lijepo izgubiti
.JPG.webp)
Vrijeme Čitanja: 4min | čet. 03.04.25. | 08:00
Na kraju, sve sve svede na isto: Tko te pita? Jesi li u roku dao sve ispite na fakultetu, iz kojeg si pokušaja položio vozački, s kojim si avionom letio kad si obišao svijet? Jedino bitno je – jesi li? Ako jesi, kao što Rijeka ove srijede jest, onda je apsolutno sve drugo nebitno. Pobjednike ne zanima romantika, pobjednike zanima pragmatika. I zato ova pobjeda za Rijeku na psihološkom planu može značiti više od svih onih koje su se danima opjevavale protiv Osijeka, Hajduka i Dinama.
Odvrtjet ćemo film samo godinu dana unazad. Kadar Rijeke bio je dosta sličan ovom današnjem. Iako, kad bolje promislimo, ipak je ovaj današnji nešto tanji. Pašalić, Smolčić, Galešić, Labrovića, Hodža, Pjaca, Ivanović... Dobro, puno tanji. Rijeku je tada vodio Željko Sopić, a u drugom dijelu sezone momčad s Kvarnera ostvarila je nestvarnih 14 pobjeda u 15 utakmica. Igrali su atraktivno i napadački, pucalo se kao u bitki za Midway ’42., dok je obrana bila čvrsta, kompaktna, sigurna. Dojam. Rijeka je imala dojam na svojoj strani. I simpatije svih nepristranih gledatelja. “Oni zaslužuju osvojiti”, često su znali reći, ali kad je došlo vrijeme za srebrninu, nije ju osvojio onaj koji ju je ‘više zaslužio’, osvojio ju je onaj koji je na nj navikao, koji s njom godinama ima prisan odnos, kome ona nije fatamorgana, već uvijek tu, nadohvat ruke. Dinamo je, s ‘ružnom’ igrom, uzeo sve, a Rijeka, s ‘lijepom’, ništa. Ali, tko te pita...
Igrajte svoje favorite iz široke ponude na Germaniji (Igrajte odgovorno, 18+)
Ove srijede Rijeka nije igrala lijepo. Štoviše, Rijekin Maestro Toni Fruk rekao je otvoreno kako je ovo jedna od najgorih utakmica Rijeke ove sezone. Možda čak i najgora. A bio je u Ljubljani. Možda je Rijekin broj 10 bio malo prekritičan, ipak je Rijeka prva kreirala stopostotnu priliku, ipak se u prvom dijelu nešto igralo pred golom Lovre Majkića, ali da je dojam svakako pripao gostima – to vjerojatno nitko ne osporava.
Ali, tko te pita.
I sve je istina, od toga da je Garcia taktički nadmudrio Đalovića do toga da su Zeleno-žuti zaplesali brzi i atraktivni Paso doble kojeg domaćin nije mogao pratiti veći dio utakmice. U nastavku, u kojem Rijeka praktički nije stvorila nijednu konkretnu situaciju, Istra 1961 je odigrala svojih najboljih 45 minuta na Rujevici ikada. Ali, jedan krivi korak Morisa Valinčića, jedno uživanje u romantici previše koštalo je Istrijane poraza.
Sjeća li se netko Rijekine predstave u onoj ključnoj utakmici prošle sezone kad su u 33. kolu upisali poraz od Dinama na Rujevici (1-2)? Sjeća li se netko Smolčićeve vratnice, Frukovog pokušaja iz prvog dijela ili pak onog iz drugog kad je Rijeka mogla otići na 2-0? Sjeća li se netko prve utakmice finala Kupa na Maksimiru i promašaja Marića u sudačkoj nadoknadi, onog uraganskog početka u uzvratu i promašaja Mitrovića i Fruka? Ne? Naravno da ne, baš kao što se za koji dan nitko neće sjećati kako je Istra 1961 bila kvalitetniji takmac u polufinalu.
Ali će se zato svi sjećati tko je prošao dalje. Baš kao što se svi sjećaju tko je prošle sezone osvojio dvostruku krunu.
U sedmom nebu bio je Radomir Đalović kad je Igor Pajač označio kraj utakmice na Rujevici. Njegovih skokova u vis ne bi se posramio ni Armand Duplantis, baš kao što je opet imao onaj poseban sjaj u očima kao kad je nekoć igrao za Rijeku. Skakao je, grlio, vikao. Znao je koliko je ovo Rijeci bilo potrebno. I ne samo zbog finala kao finala, Kupa kao Kupa, već svega onoga što dolazi u ovoj završnici sezone. Na isti način kako je Rijeka došla do pobjede protiv Istre 1961 je Juventus u Serie A, za vrijeme one svoje najveće dominacije, vjerojatno upisao stotinu pobjeda. Protiv Cagliarija, Parme, Bologne, Sassuola i Torina. Svi su oni u nekom trenutku ‘imali’ Bianconere, ali je ipak Stara dama bila ta koja se na kraju pobjednički osmjehnula. Zasluženo? Tko te pita...
Na ovom slavlju Riječani moraju graditi. I moraju znati da nisu svi krilni napadači u HNL-u na ‘vi’ sa završnicom kao Lawal. Istrijani su zaslužili i pohvale i riječi ohrabrenja, ali Riječani su s ovom utakmicom pokazali kako ih uživanje u putovanju ne zanima, već samo način kako da prvi dođu do završnog odredišta.
UŽIVO: Lokomotiva - Rijeka
Đalović, jednom kad uspije spustiti puls, mora sjesti, razmisliti, analitično pristupiti situaciji i prihvatiti da ne mogu baš uvijek igrati oni koje on ‘šmeka’. Za Gojaka mora naći više minuta, jer igrač poput njega može biti ključ ostvarenja uspjeha. Menalo? Sve može, i desno, i lijevo, i kao drugi napadač, u nekim utakmicama i kao istureni. Ali, kao desni bek... To stvarno ne može. Ideja s Čopom kao ‘desetkom’, a Frukom kao ‘lažnom špicom’ nešto je o čemu mora intenzivno razmisliti. Taj njihov osjećaj za prostor mora se nekako monetizirati. Istrijane su ove srijede ružno pobijedili, ali svakako je za njih bolje i to nego da su lijepo izgubili.
Finale? Daleko je Koprivnica (14. svibnja), još dalje Rujevica (29. svibnja). U ovom trenutku sav Rijekin fokus mora biti – Kranjčevićeva. Koja je i lani bila kobna, baš kao što je i u šampionskoj sezoni Rijeka tamo prvi put pokleknula. Ne igraju Lokosi praktički ni za što, ali Rijeku pobijediti posebno bi im bilo slatko.
