Promaši me nježno: Kako je Španjolska sama sebe izbacila s turnira

Furija je rekla svoje na ovom Europskom prvenstvu. Nakon jučerašnjeg raspucavanja jedanaesteraca protiv Italije, Španjolska je uz profulani penal Morate turniru rekla zbogom, i tako otvorila pitanje i diskusiju o tome zašto ova ekipa toliko šteka s realizacijom.

Ne možemo jednodimenzionalno ocijeniti da je to jedini uzrok njihova pada, no kad se sve zbroji i oduzme, Španjolska je za svoj nogomet sinoć kažnjena na okrutan način. Slabija reprezentacija ih je izbacila u lutriji udaraca s bijele točke, gdje se opet prikrala ta, za njih “prokleta” realizacija.

Kada bi se nogomet ocijenjivao uz stručni žiri na temelju dojma, Španjolska bi sigurno dogurala do finala. Igra posjeda uz beskonačan broj dodavanja između linija garant je visoke ocijene u očima nogometnih zaljubljenika. Furija je, ne može se poreći, možda i najatraktivnija reprezentacija ovogodišnjeg turnira. Tehnički besprijekoran nogomet jednostavno nema mana, no veliki grijeh ove izabrane vrste leži u činjenici da su Španjolci zaboravili zašto se nogomet uopće igra.

Na jučerašnjoj utakmici Furija je ukupno uputila 16 udaraca, od kojih je 5 išlo u okvir gola. Od tih 11 koji su otišli pokraj vrata, barem jedna trećina je morala ići u okvir. Među one koji su se ispromašivali definitivno spada i Dani Olmo, no on je reprezentaciji dao dodanu vrijednost na terenu na druge načine. Neobjašnjiva nepreciznost cijele izabrane vrste na ovom natjecanju je nevjerojatna. Na cijelom natjecanju Španjolska je postigla 12 pogodaka uz sveukupno 115 upućenih udaraca. Pas igra je pak posve suprotnog karaktera, čak 88% uspješnosti na cijelom turniru uz nevjerojatnog Pedrija koji je jučer regularni dio utakmice završio sa 100% kompletiranih paseva.

Pitanje za milijun kuna: Vraća li se nogomet kući?

Gledali smo takav razvoj događaja protiv Italije, prije toga i Švicarske, ali nažalost i Hrvatske. O grupnoj fazi da ne govorimo. Sve se otvorilo tek u trećem kolu protiv Slovaka i Hrvatske, no čak niti tih 10 golova nije ispralo gorak okus slabe realizacije.

S druge strane, posve drugačiji nogomet na turniru igra Italija. Nisu ni oni bajni kada je u pitanju pretvaranje prilika u pogotke, no oni su jučer pokazali kako se iz malo, može napraviti puno. Jedan Chiesa je trebao samo dvije prave prilike da postigne pogodak, dok je primjerice Španjolska mogla imati komotnu prednost da je pretvorila samo neke od velikih šansi u gol.

I upravo je to koštalo ovu Furiju naslova. Manjak bitnih golova. Na kraju dana, nije ni broj pogodaka toliko bitan, bitno je zabiti u pravom trenutku. Španjolska je sve svoje ključne prilike bacila u vjetar i zato su zasluženo danas u Španjolskoj, a ne u Londonu.

Nogomet je igra, no svaka igra ima svoj cilj. Italija je svoj ispunila, a Španjolska – nije.