Prokletstvo treće utakmice: Vatreni u utorak moraju prekinuti neugodnu tradiciju
Vrijeme Čitanja: 3min | sub. 19.06.21. | 13:22
Vrijeme je da da pogazimo povijest i u utorak izađemo kao pobjednici.
Oni stariji pamte 2002. godinu i prvi veliki ispit živaca za reprezentaciju Hrvatske. Iako smo se nagledali stresnih situacija u Engleskoj i Francuskoj koju godinu ranije, upravo se na ljeto 2002. godine izabrana vrsta Mirka Jozića, našla u do tad za nas nepoznatoj situaciji. Naime, pred posljednje treće kolo grupne faze Mundijala u Južnoj Koreji i Japanu, Hrvatskoj je trebala pobjeda (ili remi u nekim jedva izvedivim kombinacijama) za prolaz dalje u knockout fazu Svjetskog prvenstva. Završilo je minimalnom pobjedom naših protivnika Ekvadoraca, presudio nam je Mendes u 48.minuti i započeo jednu neugodnu tradiciju koja traje do dan danas.
Povijest nas je naučila: kada Hrvatska treba pobjedu, bez mogućnosti “popravnog”, Vatreni u pravilu gube i odlaze kućama pognutih glava. Tako je do sad bilo čak pet puta. Ususret utorku, kada će se Hrvatska morati do pobjede nad Škotskom (opet nam u nekim teško izvedivim kombinacijama nam paše i eventualni remi), prisjećamo se svih posrtaja i tražimo razlog zašto “gubimo”.
U Portugalu nas je 2004. godine dočekao gotovo nepremostiv zadatak prolaska kraj favoriziranih Engleza i Francuza, no solidni Vatreni predvođeni Dadom Pršom ulaze u treće kolo s mogućnošću prolaska dalje, ako pobjedimo Engleze. To se nije dogodilo. Završilo je 4-2, uništavao nas je tada mladi Rooney.
Nakon smjene generacija na krajnjem istoku Azije i krajnjem zapadu Europe, uslijedila su velika očekivanja od Mundijala u Njemačkoj. Skupina s Brazilom, Japanom i Australijom razgolicala je maštu navijača koji su se nadali prolasku dalje, no, opet nam je presudila ta kobna, treća utakmica. Baš kao i danas, sa samo jednim upisanim bodom na tablici, otišli smo u Stuttgart po pobjedu protiv Australije, ali smo se vratili s remijem i crvenim kartonom nakon tri žuta koje je zaradio Joey Šimunić. Hrvatska je dvaput vodila, no, po drugi put, opet ništa od pobjede i prolaska dalje.
Najbolnija je možda bila 2012. godina. Europsko prvenstvo je donijelo puno kompliciraniju situaciju za Vatrene, s četiri boda na tablici ususret zadnjem kou, trebala nam je pobjeda nad Španjolskom. Imali smo u Gdanjsku priliku matirati Furiju, no Modrićev centaršut loše iskorištava Rakitić čiji udarac ide ravno u ruke Casillasu. Kasnije nas je kaznio Navas, a zbilja dobro raspoložena Hrvatska, opet ispada u trećem kolu.
Za kraj ovog puta oko svijeta, selimo u Brazil. Meksiko se nudio u posljednjem kolu kao opcija prolaska dalje. Uostalom, otputovali smo u Recife puni samopouzdanja nakon visoke 4:0 pobjede nad Kamerunom. No, utakmica odluke je po peti put pokazala da Hrvatskoj u takvim situacijama jednostavno ne ide. Meksikanci su nas pregazili s 3:1 i još jednu generaciju poslali na uranjeni let za Zagreb.
Na samom kraju ovog bolnog prisjećanja, gledamo na kalendar i iščekujemo utorak, kada će se Dalićevi Vatreni opet naći u istoj situaciji. Ovog puta nema ni samopouzdanja, u Glasgow putujemo sa samo jednim jedinim bodom i igrom koja je otprilike toliko do sad bila i vrijedna. Škoti pak fanatično sanjaju pobjedu i prolazak dalje pred domaćim navijačima.
Cijela ova priča upućuje da nas u utorak čeka novo razočaranje. Govor tijela ne odaje vjeru u prolaz, svi indikatori pokazuju da će Hrvatska, ako i prođe u knockout, biti prvi favorit za ekspresni povratak u Zagreb. No, tako su govorili i prije velikih natjecanja u kojima smo redom ostvarivali sjajne rezultate. Može li Dalić pretvoriti mane u vrline i iz inata prema svima, pa tako i ovom tekstu dokazati da se sve da prevrnuti u par dana?
Nama u utorak ne treba rapsodija Vatrenih, nama trebaju tri boda, a barem su Škoti naučeni pobjeđivati utakmice bez lijepe igre. Možda nešto i naučimo od ovih debitanata i usput skinemo dva “uroka”. Prvi je pobjeda u utakmici odluke, a drugi je konačno i prva pobjeda protiv Škotske. Ovog puta ih barem nećemo, kao dosad, podcijeniti.