Treba li protiv Škotske Vida zaigrati na desnom beku?

Šime Vrsaljko bio je jedan od ključnih Dalićevih igrača u pohodu na svjetsko srebro prije tri godine u Rusiji. Vrsaljko je jedan pravi moderni bek. Neprelazan u defenzivi i vrlo opasan prema naprijed. Vrsaljko je motoričan, brz i inteligentan igrač kojega krasi ta takozvana velika 'moć ponavljanja' i dakako, vrlo dobar centaršut.

Međutim, Vrsaljko je završnicu tog prvenstva 2018. odigrao pod injekcijama. Koljeno ga je užasno boljelo i taj finiš prvenstva odigrao je više na nekakav nadljudski motiv i adrenalin kakav se kod igrača stvara tek kada se bori za zlato na najvećem sportskom događaju na svijetu.

S tom ozljedom koljena nastavio je iduću sezonu u Interu. Iako je bio zamišljen kao standardni prvotimac u Spallettijevoj momčadi na desnoj strani obrane, igrao je povremeno, opterećen bolovima u koljenu i konstantnom obnavljanju stare ozljede. Sve do početka 2019. kada je Vrsaljko prelomio i odlučio se na operaciju.

Ne samo ostatak sezone 2018/19 nego i prvi dio iduće sezone za Vrsaljka su bili izgubljeni. Na teren se vratio krajem siječnja 2020., odigrao je tri utakmice u prvih 11 za Atletico Madrid, zatim je došla korona, a onda i nova ozljeda koljena. Vrsaljka nije bilo do kraja godine.

Na teren se ponovno vratio tek u drugoj polovici prosinca 2020. Prvu utakmicu nakon obnovljene ozljede odigrao je 16. prosinca 2020. u kupu protiv niželigaša Cardassara, a prvu prvenstvenu na predzadnji dan 2020. Tog 30. prosinca, dobio je 57 minuta u Atleticovoj 1:0 pobjedi nad Getafeom. Vrsaljko je počeo igrati, odigrao je osam od 11 utakmica Atletica, ali je krajem veljače preselio na klupu i do kraja sezone u 14 utakmica dobio je priliku na jednoj, tek 12 minuta.

Preneseno, od kraja Svjetskog prvenstva 2018., Vrsaljko je u tri sezone odigrao 30 utakmica i 1926 minuta za svoje klubove, mnoge od tih minuta načet ozljedom koljena.

Vrsaljko je nesumnjivo najbolji hrvatski desni bek, a dala bi se napraviti ozbiljna diskusija o tome tko je bolji između njega i Darija Srne kao najbolji hrvatski desni bek svih vremena (iako su poziciju desnog beka pod Miroslavom Blaževićem igrali Mario Stanić, Silvijo Marić i Nikola Jurčević, pod Slavenom Bilićem i Vedran Ćorluka, njih ipak ne bismo uvrstili u ovu raspravu jer su im nominalne pozicije drukčije).

Vrsaljko nije 100% spreman. Vidi se nedostatak utakmica posljednje tri godine. Vrsaljko nije podbacio niti protiv Engleza, niti protiv Češke, a niti protiv Belgije u prijateljskoj utakmici (iako mu je to bila najlošija predstava od tri navedene). I ovakav Vrsaljko, načet i umoren ozljedama je sposoban odigrati veliko natjecanje na visokoj razini.

U sudačkoj nadoknadi utakmice protiv Češke, vidjelo se da Šime jedva stoji. Jedna je lopta otišla u aut, a Vrsaljko je lagano išao po nju ne bi li je vratio u igru te je dobio Modrićevu 'špotanciju' i požurivanje. Tu treba uzeti u obzir i da nakon one Eriksenove tragedije kod mnogih igrača, možda i na nesvjesnoj razini, stoji kočnica. U trenucima kada ti je tijelo premoreno, kada srce jako udara, jednostavno ne želiš ili ne možeš dati taj 'atom više'.

Dalićeva utakmica istine: Hoće li Škoti biti kobni i za trećeg našeg izbornika?

Stoga, trebalo bi se postaviti pitanje je li za utakmicu protiv Škotske na tom mjestu kvalitetnije rješenje Domagoj Vida?

Prije svega, Hrvatskoj će uvjerljivo najveća opasnost u zadnjoj utakmici skupine prijetiti preko naše desne, odnosno škotske lijeve strane. Kapetan Andrew Robertson je uvjerljivo najbolji igrač Škotske, a to je pokazao i u prve dvije utakmice u kojima je većina opasnih škotskih napada išla preko njihove lijeve strane.

Osim što je Vida stoper koji je veliki dio svoje karijere proveo na desnom beku, na toj poziciji će biti potrebniji defenzivniji branič od Vrsaljka kojem je, kao što smo napisali u uvodu, jedan od jačih 'fortea' priključivanje napadu i igranje u oba smjera.

Drugi razlog zašto mislimo da je Vida bolje rješenje od Vrsaljka u posljednjoj utakmici je - odmor. Vrsaljko bi čak i mogao odigrati kvalitetnu utakmicu protiv Škota, no što ako hrvatska prođe dalje? Ima li Vrsaljko snage da odigra osminu finala na visokoj razini, pa četvrtfinale, a ako se poslože neke stvari, i polufinale…

Podsjećamo, Vrsaljko je u posljednje tri sezone odigrao svega 30 nepunih utakmica, 10 po sezoni. Protiv Škotske će mu biti treća u manje od devet dana…

Ima li Vrsaljko dovoljno snage da sve te utakmice izgura bez obnove ozljeda? Ili da igra pod novim injekcijama i praktički si zaključi karijeru?

U 2018. i 2019., kada je Vrsaljko bio ozlijeđen, desnog beka igrao je Tin Jedvaj, kasnije povremeno Josip Brekalo i Karlo Bartolec.

Samim time još je nejasnije zašto je Jedvaj izostavljen s ovog popisa. Radi se o polivalentnom igraču koji može kvalitetno pokriti sve četiri pozicije u obrani. Istina, u prošloj sezoni odigrao je tek osam utakmica za Bayer iz Leverkusena, no niti Vrsaljko nije odigrao puno više od njega.

Kao opcija za Vrsaljkovu zamjenu može se iskoristiti i Josip Juranović, no nekako je dojam da mu izbornik Zlatko Dalić ne vjeruje toliko da bi mu dao šansu u udarnih 11 u ključnoj utakmici za prolaz dalje.

Kada bi na poziciji desnog beka zaigrao Vida, kako bi neutralizirao Robertsona i odmorio Vrsaljka za potencijalnu drugu fazu natjecanja, to bi značilo da bi na stoperskim pozicijama zaigrali Dejan Lovren i Duje Ćaleta Car. Također, postoji mogućnost da se Gvardiola 'povuče' na poziciju lijevog stopera, a na poziciju lijevog beka stave Borna Barišić ili Domagoj Bradarić koji mogu i ofenzivno pomoći lijevoj strani hrvatskog napada.

Na taj način Dalić bi mogao dobiti i faktor iznenađenja, kao što je dobio, recimo, stavljanjem Tina Jedvaja na poziciju lijevog beka protiv Španjolske u Ligi nacija ili kao što je, još ranije, Slaven Bilić iznenadio Fatiha Terima s Vedranom Ćorlukom na lijevom beku u dodatnim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2014. Hrvatska je pobijedila u obje utakmice, a Jedvaj i Ćorluka su bili naši (po)najbolji pojedinci.

Ako bi radili direktni 'matchup', usporedbu hrvatskih i škotskih 11 protiv 11, Škoti su u prednosti samo na poziciji lijevog beka. A taj lijevi bek će u zadnjoj utakmici ići na našeg najumornijeg i ozljedama najpokošenijeg igrača.

Također, igra s Vidom na desnom beku, omogućila bi Daliću da u fazi napada transferira momčad u 3-4-3 ili 3-4-1-2 formaciju. U takvim formacijama, kod najjačih svjetskih klubova, jedan od stopera je često i nominalni 'bek', a hrvatska bi u ovom slučaju (Vida – Lovren – Gvardiol) imala sva tri stopera od kojih dvojica (Vida i Gvardiol) imaju iskustva i mogućnosti igranja beka.

Kako bi Hrvatska izgledala kada bi zaigrala 3-5-2?