Jurica Galoic/PIXSELL
Jurica Galoic/PIXSELL

Profesor Ivanković: "Ponosan sam što sam trenirao Modrića. Hrvatska u Kataru? Sve je moguće"

Vrijeme Čitanja: 7min | pet. 01.04.22. | 16:20

Izbornik Omana osvrnuo se na broje zanimljive teme u razgovoru za službene stranice HNS-a.

Brankom Ivankovićem je u Dohi za internetsku stranicu Hrvatskog nogometnog saveza govorio o hrvatskoj reprezentaciji, Luki Modriću, Zlatku Daliću, kao i predstojećem ždrijebu SP-a.

Profesor više od dvije godine obnaša funkciju izbornika Omana, a prije toga je velike uspjehe imao u Persepolisu, dok avantura u Ahliju nije previše potrajala. Profesor je u tri navrata vodio Dinamo, u dva navrata je bio izbornik Irana, bio je pomoćnik Miroslavu Blaževiću u hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji, a u svojoj iznimno bogatoj trenerskoj karijeri osvojio je čak 11 titula.

“Najprije, čestitke Hrvatskoj na plasmanu na Svjetsko prvenstvo u Kataru i nastavku serije sjajnih rezultata i plasmana na velika natjecanja. U Omanu sam već tri godine, drugi put u povijesti ušli smo u završnu rundu kvalifikacija i to kao apsolutni autsajderi. Međutim, odigrali smo sjajne kvalifikacije, od prve utakmice kad smo pobijedili Japan 1:0 i napravili svjetsku senzaciju, pa sve do kraja i utakmice s Kinom koju smo pobijedili 2:0. Osvojili smo 14 bodova, bod manje od trećeplasirane Australije, odigrali smo odlične utakmice, ostvarili sjajne rezultate, a, što je meni najvažnije, u svim smo susretima bili kompetitivni. Uspjeh je tim veći što je u Omanu devet mjeseci trajao potpuni “lockdown”, nije se odigravalo prvenstvo, igrači nisu trenirali… Na žalost, nismo se uspjeli kvalificirati za Svjetsko prvenstvo, ali da jesmo, to bi bilo kao da Varaždin postane prvak Europe”, kaže Branko Ivanković.

Kad su u pitanju azijske reprezentacije, kako biste ocijenili kvalitetu onih koji su se ostvarile plasman na Svjetsko prvenstvo, naravno u kontekstu mogućih protivnika Hrvatske?

“Naravno da bi bilo najbolje za Hrvatsku izvući Katar jer je u prvoj jakosnoj skupini, potom i Saudijsku Arabiju, ali tri preostale momčadi, dakle Iran, Japan i Južna Koreja, mogu svakog pobijediti. U našoj međusobnoj utakmici s Japanom, od dvadesettrojice njihovih igrača čak 18 ih je došlo iz liga petice. Prva jedanaestorica iranske reprezentacije također igraju u velikim europskim klubovima, isti je slučaj i s Južnom Korejom”.

U Iranu ste ostvarili velike uspjehe, s reprezentacijom i klubovima. Za kormilom iranske reprezentacije opet je hrvatski stručnjak, kako biste ocijenili rad Dragana Skočića?

“Skočić je na mjestu izbornika iranske reprezentacije zamijenio Marca Wilmotsa u vrlo teškoj situaciji jer je morao pobijediti sve tri preostale utakmice da bi ostvario plasman u završne kvalifikacije. Iran je kroz te kvalifikacije promarširao, izgubivši samo jednu utakmicu, protiv Južne Koreje i to kad su već ostvarili plasman na Svjetsko prvenstvo. Skočić je ostvario veliki uspjeh nastavljajući odličan rad hrvatskih trenera koji su u Iranu napravili sjajne rezultate, Poklepovića, Ivića, Blaževića, Frančića, Begovića i mene. Iran ima sjajnu reprezentaciju koju je Skočić uspio stabilizirati i vjerujem da s velikim ambicijama dočekuju Svjetsko prvenstvo u Kataru”.

Hrvatski treneri u Iranu su ostavili veliki trag, zašto to nije slučaj u više zemalja?

“Zlatko Dalić je to dobro rekao, on je u jednoj godini osvojio prvenstvo i igrao finale azijske Lige prvaka, ja sam bio prvak Irana, Starčević bio prvak Kuvajta, a Zoran Mamić igrao finale klupskog prvenstva svijeta. Kad bi to napravili španjolski, portugalski ili engleski treneri o tome bi brujio cijeli svijet. Na žalost, imamo problem putovnice i nemamo dobar marketing za veće domete. Naši treneri su najbolji ili jedni od najboljih, gdje god dođu naprave rezultat, vrlo dobro se snalaze u specifičnim nogometnim zemljama, vrlo brzo se adaptiraju i pohvataju konce, ali i prihvate tradiciju, kulturu i mentalitet zemalja u kojima rade. Evo, uzmimo, recimo, moj primjer. Ja sam iz Dinama otišao u Kinu i odmah postao prvak, iz Kine sam otišao u Saudijsku Arabiju, iz Saudijske Arabije u Ujedinjene Arapske Emirate, a onda opet u Iran. Zašto to govorim? Zato što se preko noći moramo adaptirati na potpuno drukčiji način života i kulturu, tradiciju, religiju..., a to nam dobro ide”.

Hrvatski izbornik Zlatko Dalić nastojao je u Dohi uigravati novi sustav i priliku dati svim igračima?

“Znam kakvo je bilo Dalićevo razmišljanje, to je bio sjajan pokušaj jer, na žalost, reprezentacija nema mogućnosti za detaljno uigravanje. Sreća je da Dalić na raspolaganju ima reprezentativce koji su visoko kapacitirani, igrače koji brzo usvajaju zahtjeve trenera. Najvažnije je da imamo stabiliziranu i standardnu momčad i standardni način igre, a ovo može biti alternativa u nekim situacijama ili kao dominantni način igre. Riječ je o prijateljskim utakmicama, a bit će prilike kroz Ligu nacija isprobati još neke stvari. Najvažnije je da reprezentacija ima osnovni i alternativni način igre s ciljem pomaka u igri ako je to potrebno. Hrvatska reprezentacija je izuzetno dobro isprofilirana, ima senatore koji plijene iskustvom i nositelji su igre u svojim, velikim klubovima. Istodobno, dolazi plejada mladih, potentnih igrača koji daju svježinu i novi impuls. Za te mlade igrače je najvažnije da budu strpljivi jer imaju privilegiju igrati s trofejnim igračima”.

Koga biste od tih mladih igrača voljeli trenirati da imate priliku?

“Izuzetno mi se sviđaju stoperi koji su dominantni. Evo, reći ću jedan primjer, igrala se utakmica između Dinama i Varaždina, a Gvardiol je već prešao u RB Leipzig. I, gledam Gvardiola kako se zagrijava prije nego što će ući u igru. On se zagrijavao kao da igra finale Svjetskog prvenstva, takvim ritmom, energijom i odlučnošću. Po tome se vidi zašto je velik igrač. Imamo i grupu mladih veznih igrača, poput Jakića, Pašalića, Sose, Ivanušeca, Majera. Imamo zaista grupu igrača koja ozbiljno kuca na vrata velikih uloga u reprezentaciji”.

Bili ste dio uspješne reprezentacije devedesetih, kojoj se poslije Svjetskog prvenstva u Francuskoj dogodio neuspjeh i neodlazak na Europsko prvenstvo u Belgiji i Nizozemskoj. Kako biste u tom kontekstu ocijenili posao Zlatka Dalića, koji je, poslije Svjetskog prvenstva u Rusiji, relativno lako odveo Hrvatsku na dva uzastopna velika natjecanja?

“Upravo to je najveća Dalićeva kvaliteta, uspio je poslije odlaska nekih zaslužnih igrača, unatoč neopravdanim kritikama, odvesti Hrvatsku na europsko i svjetsko prvenstvo. Jasno da u toj tranzicijskoj fazi reprezentacija na Europskom prvenstvu možda nije djelovala onako kako bismo htjeli, ali to su normalne posljedice nakon velikog uspjeha. Nije jednostavno držati razinu rezultata i igre, to je nešto najteže, pogotovo u reprezentativnom nogometu. A mi nemamo tako široku bazu igrača kao neke druge zemlje. I zato svaka čast Daliću da nije zlopamtilo, vratio je u momčad Vrsaljka, koji može pomoći reprezentaciji u utakmicama koje su pred nama”.

Trenirali ste Luku Modrića. Koliko ste impresionirani njegovom karijerom u Real Madridu i reprezentaciji?

“Ja sam, prije svega, strašno ponosan što sam bio njegov trener i što je on bio ključan igrač u rezultatima koje sam ostvario s Dinamom jer… Mi smo, podsjećam, pobijedili 25 prvenstvenih utakmica za redom, a on je bio nositelj igre te momčadi. Sjećam se još jedne stvari, svojedobno su me bili pitali da usporedim Luku Modrića s Diegom, brazilskim reprezentativcem i igračem Werdera, poslije i Juventusa. Pitali su me tko je bolji, a ja sam, naravno, odgovorio: “Luka Modrić!”. Njemački novinari su se počeli smijati, čak je i Diego bio uvrijeđen, pogotovo jer je zabio gol u Maksimiru. Međutim, znao sam da je Luka Modrić taj. Njegov rad, talent, reakcija na terenu i želja za napredovanjem garantirali su da će doći blizu visokih razina. Najbolji pokazatelj njegove kvalitete je činjenica da je jedini igrač na svijetu koji je razbio duopol Messi - Cristiano Ronaldo osvajanjem Zlatne lopte. I još nešto, Luka Modrić je najbolji igrač na svijetu postao s 33 godine kad igrači razmišljaju hoće li se ostaviti nogometa i odmarati na jahti ili na planini. Da ne kažem da je dobio priznanje kao najbolji vezni igrač u povijesti Reala, što je čudesno priznanje”.

Stignete li pratiti HT Prvu ligu? Kako vam se čini utrka za prvaka ove sezone?

“Pratim, naravno. Ovo je nešto najljepše što se moglo dogoditi, Dinamo, Rijeka, Osijek i Hajduk se bore za naslov, a ostatak lige itekako može stvoriti neugodnosti vodećoj četvorki. Čak je i Hrvatski dragovoljac zagorčao život nekima, a praktički je već ispao iz lige. Klubovi imaju sve izraženije ambicije i želju uključiti se u borbu za vrh. Vjerojatno se do zadnjeg kola neće znati prvak, a nekad je Dinamo titulu znao osigurati i osam kola prije kraja prvenstva. Ta neizvjesnost je ono što hrvatske navijače privlači na stadione”.

Kakvo Svjetsko prvenstvo u Kataru mogu očekivati hrvatski navijači?

“Svjetsko prvenstvo je uvijek nešto najatraktivnije, reprezentacije će biti spremne jer će se u Kataru igrati u sredini natjecateljskog ciklusa igrača. Jedini je problem nedostatak vremena za zajedničke pripreme, ali očekujem da će prvenstvo biti izuzetno interesantno, u natjecateljskom smislu pogotovo. Infrastruktura je također odlična, ali objektivni problem je činjenica da se prvenstvo igra u jednom gradu, a to je teško organizirati. Dobra strana je činjenica da igrači neće biti umorni od sezona, već svježi i dobro raspoloženi”.

Što može Hrvatska u Kataru?

“Očekujem da ćemo proći skupinu, a onda je sve otvoreno. U jednoj je utakmici sve moguće, a mi imamo reprezentaciju koja može svakog pobijediti. To je već dobar signal kad su u pitanju naša očekivanja”.


Tagovi

Branko IvankovićHrvatska nogometna reprezentacijaOmanKatar 2022Svjetsko prvenstvo u nogometu Katar 2022.

Ostale Vijesti