Ivo Cagalj/PIXSELL
Ivo Cagalj/PIXSELL

Prodaja da bi se prodalo više nema, a u novoj sezoni nitko ne želi ništa manje nego prošle

Vrijeme Čitanja: 6min | pet. 08.07.22. | 13:26

Jedno natjecanje i dvije različite situacije za Hajduk. Od borbe za financijsku stabilnost, godina lutanja bez sportske vizije i rezultata do ambicija na dobrim temeljima...

Neizbježna tema posljednjih dana je utakmica Superkupa između Dinama i Hajduka. Kako i ne bi bila, znak je to da je dosadniji dio nogometa iza nas i da kreće nova sezone, a u Hrvatskoj se otvara derbijem kakav se nije igrao od 2013. godine. Tada je bio posljednji put da su se najveći rivali susreli u ovom natjecanju koje su igrali šest puta i u kojem su u omjeru dizanja trofeja izjednačeni.

Taj posljednji susret u Superkupu ostao je upečatljiv iz perspektive Hajduka od puta koji je klub prošao otad do danas. Bila je to godina u kojoj je za Hajduk krenuo post trofeja koji je trajao do ove godine kad je osvojen Kup. Teško razdoblje počelo je i prije osvojenog Kupa 2013. godine. Samo godinu ranije klub je bio pred bankrotom. Financijski kolaps koji je nastao zbog dovođenja skupih prinova i bogatih ugovora za koje nije bilo realnog pokrića dolazio je na naplatu. Dovelo je do toga da su se i pripremne utakmice morale igrati krišom u navlakama. Klub je bio blizu dna, a početak spasenja krenuo je zahvaljujući navijačima.

Prosvjedom ispred Banovine izglasano je da će Grad Split biti jamac Hajduku za kredit, financijsku injekciju kojom se tad tek samo produžio životni vijek. Navijačima je ionako uvijek bio glavni slogan da 'Hajduk živi vječno', a djelima su to tijekom godina pokazali raznim akcijama kroz udrugu Naš Hajduk i doveli do transparentnosti kluba da se situacije kao u tom periodu više ne mogu dogoditi.

Tadašnji predsjednik Marin Brbić rješavao je, popularno zvane, kosture iz ormara koji su ispadali jedan za drugim i u svom prvom mandatu uspio minimlaizirati financijske probleme koji su tad ozbiljno ugrožavali postojanje kluba. Drastično su se smanjivale plaće, prodavali su se ponajbolji igrači, a dovodili igrači bez odštete. Od 2012. do 2016. jedini igrač za kojeg je bila plaćena odšteta bio je Anton Maglica koji je došao iz Osijeka. U takvoj situaciji nitko realan nije ni mogao očekivati dobre sportske rezultate, međutim osvojen je Kup u dvije utakmice finala s Lokomotivom nakon kojeg je uslijedila utakmica Superkupa s Dinamom.

TUDOROV 'DJEČJI VRTIĆ'

Igor Tudor preuzeo je momčad od Miše Krstičevića krajem travnja 2013. godine i osvojio trofej nakon kojeg ga je čekala ova utakmica s Dinamom. Odlučio se tad mladi trener dati priliku mladim igračima pa smo na Maksimiru. Bio je to Tudorov 'dječji vrtić' i najmlađi sastav Hajduka u povijesti derbija koji je mnoge iznenadio odigranom utakmicom. U prvih 11 našao je mjesta za tada 17-godišnjeg Tonćija Mujana, te 18-godišnje Marija Pašalića, Antonija Milića, Tomislava Kiša i Jeana Evrarda Kouassija. S druge strane im je bila jedna od igrački moćnijih postava Dinama u novijoj povijesti od Joea Šimunića, preko Arijana Ademija, Marcela Brozovića, El Arbi Hillel Soudanija do Juniora Fernandesa. Bili su tu i 18-godišnji Tin Jedvaj, a s klupe su ulazili Andrej Kramarić, Domagoj Antolić i Alen Halilović.

Mladi hajdukovci su težili nadigravanju s iskusnijim Dinamom i uspjeli završiti regularni dio s 1:1 nakon čega se išlo na penale. Junak raspucavanja je bio Dinamov vratar Pablo Migliore koji se nije dugo nakon toga zadržao na Maksimiru.

Nakon toga krenuo je rezultatski post za Hajduk. Događala su se stalna lutanja u sportskoj politici od zagovaranja 'bilih tića' koji su se pokazali u dobrom svijetlu onda na Maksimiru do dovođenja stranaca upitne kvalitete. Većinom bi se 'tići' prodavali po prvoj ponudi za financijsku stabilnost, a strani igrači bi popunjavali njihovo mjesto.

LUTANJE

Bio je to svojevrstan kružni tok iz kojeg se tražio izlaz posljednjih godina. Između dva osvojena Kupa tek jednom je bila mogućnost rezultatskog iskoraka. Kontroverzno finale Kupa 2018. u Vinkovcima s Dinamom, a iste sezone dugo su se pratili Hajduk i Dinamo dok se nije dogodio niz lošijih rezultata i bodovni odmak Zagrepčana.

Kroz to razdoblje nagledali su se navijači europskih katastrofa od Dile Gori preko Gzire do Tobola. Lutanja koja je prolazio Hajduk u sportskoj politici dovodila su i do takvih rezultata. Dok su drugi stvarali kontinuitet, na Poljudu su učestale promjene od predsjednika do trenera kočile i one dobre započete procese. Začarani krug presjekao se prije godinu i pol dana. Ni tad rezultatski nije bila sjajna situacija. Ozbiljno je visio plasman u Europu koji je na kraju izboren, a realno nisu mu se previše nadali ni na Poljudu gledajući na situaciju u kojoj su se našli.

Trebalo je negdje presjeći taj čvor i nadograditi sportsku i upravljačku stabilnost. Čelo kluba naslijedio je Lukša Jakobušić nakon drugog mandata Marina Brbića. Kostura iz ormara više nije bilo, kao ni pripremnih utakmica u navlakama, ali je postojao ozbiljan problem rezultata kojeg su navijači strpljivo čekali.

Strpljenje je bilo na vrhuncu, a Jakobušiću je bilo lakše započeti predsjednički mandat sa šest mjeseci iskustva kao dopredsjednik. Znao je što ga čeka i odakle krenuti za napraviti iskorak.

NOVI PUT I TROFEJ

U onoj utakmici Superkupa 2013. igrali su Lovre Kalinić i Dino Mikanović, a oba su se vratila u bijeli dres. Od Lovre je sve krenulo, a najveći odjek je imao povratak pa ostanak Marka Livaje. Poklopilo se sve onda od sreće do želje igrača koji danas čine momčad da obuku Hajdukov dres. Krovinović, Melnjak, Elez, Grgić, Lovrencsics, Vuković, Nikola Kalinić i drugi stigli su prošle sezone i uzeli trofej, a u momčad su iz unutarnjih rezervi i akademije Biuk, Sahiti, Čolina. Bili su u igri dugo i za duplu krunu, ali nekoliko kikseva kroz prvenstvo udaljilo ih je od titule prvaka koju je osvojio Dinamo. Tu je i trener Valdas Dambrauskas kojem se vjeruje s razlogom i u njegov proces.

Momčad je ostala u većem dijelu na okupu, od prvotimaca otišli su s posudbi tek Nikola Katić i Ferro, a kao prvo pojačanje stigao je Toni Borevković dok je drugo potpis Lovre Kalinića na tri godine. Najavljeno je još dolazaka na Poljud jer je primarni cilj napraviti iskorak u Europi. Tobol je bio dobra lekcija, a na naplatu dolaze svi loši rezultati u Europi pa bi će put za iskorak biti i teži nego prije.

Trofej koji se dugo čekao je tu, a i pronađen je recept za kontinuitet koji je nedostajao. Od kluba pred gašenjem do jednog od stabilnijih sportskih kolektiva u državi prošao je Hajduk put između dva trofeja. Poslije onog 2013. krenulo je lutanje, a najave nekih velikih ambicija onda nisu bile nikome ni u primislima. Danas navijači osim trofeja u domaćem prvenstvu s razlogom očekuju i ulazak u skupine Konferencijske lige.

Prva utakmica sezone više nije tema koga prodati za stabilnost, već gdje je momčad trenutno u pripremi za neke buduće sportske izazove. Takav uvod u sezonu dugo se priželjkivao na Poljudu, sezone u kojoj nitko ne želi ništa manje nego prošle. Prije tek godinu i pol poteze uprave mnogi su gledali kao kockanje, tražila se i najmanju sitnica za kritiku i čak omalovažavanje, a onda su privremeno utihnuli. Ponovno su kritičari nešto glasniji, čeka se neki krivi korak, a nova sezona je i test za Hajduk da prošla nije bila instant uspjeh i da postoji plan za budućnost. Ostvari li se i dio ambicija i planova kritike će ponovno utihnuti, a Hajduk napraviti najveći iskorak nakon godina sportskog lutanja.

Hrvatski nogometni superkup

Subota, 9. srpnja

Dinamo – Hajduk 20.00

*Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. Igraj odgovorno. 18+


Tagovi

HajdukHrvatski SuperkupSuperkupSuperkup 2022

Ostale Vijesti