
Niko Sigur: “Nisam znao hrvatski kad sam došao u Hajduk, zato mi se bilo lakše odlučiti za Kanadu”
Vrijeme Čitanja: 2min | sub. 11.10.25. | 13:33
Reprezentativac Kanade i igrač Hajduka otkriva za Canadian Soccer Daily podcast kako je rad s talijanskim trenerom Gennarom Gattusom oblikovao njegov karakter, ali i što znači nositi bijeli dres u Splitu
Niko Kristian Sigur (22) i ove sezone ostaje važan kotačić Hajduka, ali i član kanadske nogometne reprezentacije. U razgovoru za Canadian Soccer Daily podcast, Sigur je otvoreno govorio o izazovima pod bivšim trenerom Gennarom Gattusom, ali i o pritisku i čarima življenja u Splitu.
“Rad pod Gattusom bio je poseban izazov, često me stavljao na klupu ili izvan prirodne pozicije, kao da me stalno testirao. Na početku sezone rijetko sam bio u prvih 11, ali to me dodatno motiviralo, učio sam puno više o mentalnoj snazi nego taktički… Bilo je i sukoba, obojica smo temperamentni, no danas znam kako se nositi s teškim trenucima. Sjećam se razgovora pred utakmicu s Dinamom, tad mi je rekao da sam se dokazao i upravo sam u toj utakmici zabio gol”, prisjeća se Sigur.
Za Hajduk, naglašava, igra pod posebnim povećalom:
“Split je mali grad, svi znaju sve o klubu i igračima. Ogroman je pritisak, kad ide loše, osjetiš to odmah, ali kad pobjeđuješ ili osvojiš trofej, nema ljepšeg osjećaja. Klub i navijači su kao identitet cijele Dalmacije i nema mjesta prosječnosti.”
Na pitanje o svojoj poziciji na terenu, Sigur ističe da uživa u svestranosti, ali i da bi dugoročno volio imati jasnu ulogu i za klub i za reprezentaciju.
“Najbitnije je da sam na terenu. Neću reći treneru da me ne stavlja izvan pozicije ako vjeruje da mogu pomoći.”
O izboru kanadske reprezentacije umjesto Hrvatske, mladi veznjak objašnjava:
“Donio sam odluku jer sam rođen i odrastao u Kanadi, iako su me neki gledali drukčije. Pritisak je bio i oko jezika i oko prilagodbe. To mi je bilo na umu i dok sam se odlučio za U21 hrvatsku reprezentaciju. Kod mene je situacija drukčija jer primjerice u Njemačkoj i Austriji ima mnogo Hrvata koji su jako blizu zemlji i čiji roditelji pričaju hrvatski. Ja nisam znao hrvatski dok sam odrastao, naučio sam ga od početka kao stranac. Na kraju, odlučio sam pratiti svoj osjećaj. Ovo je moja karijera i želim biti zadovoljan sobom. Ne želim zažaliti zbog odluka koje su bile tuđe, a ne moje.”
Sigur poručuje da ga ni izazovi ni kritike ne mogu poljuljati, za njega je, kaže, najvažnije dati maksimum i uvijek ponosno braniti boje kluba i reprezentacije. (G)