Priča o uspješnom i neuspješnom bratu

Priča koju ćemo vam ispričati nije o biološkoj braći, nego o nerazdvojnom Santosovom dvojcu koji je trebao odvesti Brazil natrag na svjetski tron. Prije manje od deset godina svjetski nogomet bio je opčinjen talentiranim brazilskim dvojcem, obojica su bili čuda od djece, imali identičan potencijal, ali danas vjerojatno ne postoji čovjek koji voli nogomet, a da ne zna što se događa s Neymarom, no znate li gdje je drugi?

Drugi kao da je u zemlju propao… To je čini se čest slučaj s talentiranim nogometašima jer praktički gotovo svaki uspješan nogometaš ima uz svoju sudbinu vezanu nečiju tužnu priču.

Dok je kapetan Manchester Cityja Vincent Kompany gradio karijeru kao perspektivan branič/veznjak uz njega je dolazio stanoviti Anthony Vanden Borre, u sjeni Cristiana Ronalda bio je Fabio Paim, kraj Lionela Messija nudio se i Bojan Krkić…

Ali gotovo poslovično samo jedan uspije napraviti karijeru jer ovaj drugi „pregori“ natječući se s prvim, odnosno pokušavajući zadovoljiti vlastite ambicije i tuđa očekivanja.

Neke od njih uspjeha košta „slaba glava“, odnosno krhka psiha koja je čest razlog neuspjeha u sportu. Takve igrače u ponor poguraju mediji koji im stave dodatan pritisak na leđa naslovima „on je novi ovaj ili onaj“. I na kraju od cijele priče ne ispadne ništa jer se nakon prvog neuspjeha u nadarenu djecu-nogometaše uvuče sumnja u vlastite sposobnosti.

„U jednom trenutku naših karijera mogao sam učiniti i više nego što je Ronaldo učinio u svojoj karijeri, ali nisam imao ono nešto što je imao on. Imao sam kvalitetu, u najmanju ruku bio sam talentiran kao on, ali nisam imao ostalo,“ reći će Fabio Paim, koji je započinjao kad i Ronaldo.

Slično je bio na SP-u 1998. godine, Brazilci su pričali, jasno, o debelom Ronaldu, koji je u to doba žario i palio svjetskim travnjacima, a istovremeno su se kleli u Denilsona proričući mu i veću karijeru od one Il Phenomena. Ronaldo je danas najbolji napadač svih vremena, a  potonji lik kojeg pamtite kao svojedobno jednog od najskuplje plaćenih transfera na svijetu. Betis ga je '98. doveo za tad rekordnih 30 milijuna eura, a on je kasnije igrao u Bordeauxu, Al-Nassru. Dallasu i nekoliko vijetnamskih i grčkih klubva. Nije baš neka karijera, zar ne?

I sad konačno dolazimo do Neymara i njegovog „brata“ – Gansa. Napadač PSG-a  će po svemu sudeći u idućih nekoliko godina osvojiti Zlatnu loptu, a Pablo Henique Ganso, njegov dobar prijatelj, bivši suigrač i nekoć jedan od najvećih svjetskih talenata pretvorio se u spektakularan promašaj.

Ganso na portugalskom znači guska, a niti desetljeće nakon što su ga stručnjaci proglasili sljedećom velikom nogometnom zvijezdom, on više ne leže zlatna jaja.

Nakon debija za Santos 2008., godinu prije Neymara, prozvan je jednim od najprespektivnijih brazilskih mladih nogometaša. Staložen, inteligentan veznjak koji je mogao igrati na bilo kojoj poziciji u srednjem redu ubrzo je osvojio trenere i postao prva violina Santosa.

Do 2010. godine počeo je nesti zlatna jaja, odnosno osvajati trofeje, najprije je osvojio Brazilski kup i proglašen je za najboljeg igrača, a nešto kasnije i prvenstvo Sao Paula te je izabran u najbolju momčad.

Iste godine legendarni brazilski igrač Socrates nazvao ga je najboljim igračem generacije. Javnost i navijači pritiskali su izbornika da ih obojicu povede na SP u Južnoafričkoj republici 2010. godine, ali konzervativni Dunga odlučio je pozvati provjerene klase.

No, taj slučaj nije imao negativan utjecaj na razvoj njegove karijere, Santos je osvojio prvenstvo Sao Paula iduće dvije sezone, a 2011. dodao je i Copu Libertadores na popis osvojenih naslova. Ganso je bio u središtu tih uspjeha i imao je sreće po pitanju ozljeda jer nije pretrpio ni jednu težu dok je nogometno odrastao.

U istom razdoblju širila se priča o Neymaru jednakom brzinom, dok je Ganso povlačio sve konce igre iz veznog reda, Neymar je nemilice zabijao, a 2012. godinu završio je s 43 gola u svim natjecanjima. Velik dio namjestio je baš Ganso.

Do kraja te sezone dalo se naslutiti kako navijači, mediji i izbornici više vole Neymara jer je, iako godinu mlađi, već imao 27 nastupa za Brazil, a Ganso samo osam. Bilo je jasno kako ga Neymar pretječe i napreduje sve bolje, za razliku od Gansa čija je karijera krenula u suprotnom smjeru.

Mediji su ga počeli optuživati da je ljubomoran na Neymarov uspjeh, a on je to kategorički odbijao.

„Nameću mi to da sam ljubomoran, ali ja sam kum njegovom sinu. Uvijek smo bili dobri prijatelji i uvijek ćemo biti, posao nikad neće stati među nas,“ branio se.

Početak kolanja tih glasina označio je početak problema za Gansa, iako je 2012. godine bio odličan na terenu, imao je sve više problema oko njega. Naime kad je želio napustiti Santos na koncu sezone, navijači su ga počeli maltretirati, zviždali su mu i zvali ga plaćenikom. Šuškalo se kako će konačno u Europu, kako je Milan zainteresiran, ali na koncu je selidba bila puno kraća.

Umjesto na Stari kontinent, preselio je na drugu stranu države Sao Paulo i potpisao za istoimeni klub za oko sedam milijuna eura zamijenivši Lucasa Mouru koji je odlazio u PSG.

„Ispunio mi se san. Čim sam čuo za interes Sao Paula odlučio sam doći, jedva čekam prvu utakmicu,“ rekao je diplomatski na predstavljanju, ali svima je bilo jasno da je to „pila naopako“.

Jer ako mu je to doista bilo san, onda je puno nemaštovitiji od Socratesa, koji ga je nazivao novom sljedećom velikom stvari u nogometu.

Neymar je u međuvremenu preselio u Barcelonu za više nego deset puta veću odštetu i kroz nekoliko sezona osvojio sve u klupskom nogometu što je mogao, dok je njegov manje uspješan brat uzeo Kup sa Sao Paulom tri mjeseca nakon dolaska i to je bilo sve od srebrnine u četiri godine koliko će provesti u klubu. Možda još znakovitiji znak početka njegova kraja jest činjenica da po odlasku iz Santosa više nikad navukao žutu majicu nacionalne momčadi.

U 2014. godini se, doduše, malo popravio, ali igranje uz Kaku, Pata i Luisa Fabiana u toj konkurenciji učinilo bi boljima i puno lošije igrače od njega. No, iako je bilo jasno kako više nije riječ o istoj klasi kao i Neymar, svjetski nogomet ponovo ga je počeo primjećivati. Najviše je zagrizla Sevilla koja ga je u ljeto 2016. godine konačno dovukla preko Bare…

„Znam da moram naporno raditi, imam 26 godina i spreman sam za ovaj korak. Sad želim osvojiti sve sa Sevillom,“ rekao je na predstavljanju.

Nije uspio, nažalost…

U Sevilli je rijetko bio u udarnoj momčadi pa ga je u ljeto 2018. godine prodala ga u Amiens, mali francuski klub, koji u novije doba pleše između prve i druge lige. Naizlged se činilo kako je to dobar potez jer će mu dati priliku da se kako krupna riba pokaže među ribicama i vrati samopouzdanje, ali umjesto motiviranog Gansa, navijači Amiensa dobili su deprimiranu inačicu.

Danas mu je 29 i muči se baš kao Amiens koji je trenutačno bod iznad zone ispadanja. Ganso je u tekućoj sezoni odigrao 12 utakmica, proveo nešto više od 500 minuta na travnjaku i namjestio dva gola. Sve smrdi kako će uskoro zaključiti svoju neuspjelu europsku avanturu i vratiti se kući.

Nekoć najveći talent svjetskog nogometa trebao je u proteklih pola desetljeća odigrati najbolji nogomet svoje karijere identično kao njegov „brat“ Neymar, ali potrošio ih je sjedeći na klupi u klubovima koji su debelo ispod onih koje su mu projicirali s obzirom na talent. 

Partije koje je pružao u ranim 20-ima, koje su oduševljavale nogometne stručnjake, ostat će vrhunac njegove karijere, a čovjek s kojim je trebao osvojiti svijet sad sjedi vrlo blizu vrhu i tek  treba odigrati svoje najveće utakmice. Standardna priča o uspješnom i neuspješnom bratu.

(foto: Action Images, Pixsell, Instagram)