Predstavljamo protivnika Hrvatske: Vječiti defenzivci s kojima imamo negativan omjer

Hrvatska će svoj peti plasman na Svjetsko prvenstvo tražiti protiv reprezentacije Grčke koja se do sada tri puta plasirala na najveću svjetsku smotru. Prvi dvoboj igra se 9. studenog u Zagrebu, a uzvrat tri dana kasnije u Pireju.

>> Dalić: Sve ovisi o nama
>> Trener Grčke: Dobro je što uzvrat igramo doma

Kada bismo usporedili roster hrvatske i grčke reprezentacije, onda tu ne bi trebalo biti nikakve dvojbe i sa sigurnošću možemo reći: Hrvatska je favorit!

Kada bismo sagledali grčku i hrvatsku idealnu jedanaestoricu kroz prizmu klubova za koje igraju, sučelili bi se:

Monaco – Atletico Madrid, Liverpool, Dinamo Kijev, Dinamo Kijev – Real Madrid, Fiorentina - Inter, Barcelona, Inter – Juventus;

Protiv:

Watford – Bologna, Borussa Dortmund, Roma, Alanyaspor – Kopenhagen, Al Feiha – AEK, Olympiakos, Augsburg – Marseille.

Međutim, nogomet ne igraju imena na dresu, a još manje klubovi za koje ta imena nastupaju. Grčka je 2004. ostvarila jedan od najvećih uspjeha u povijesti nogometa i kao totalni autsajder osvojila europsko zlato. Grke je tada vodio Nijemac Otto Rehhagel.

Grčka je novu „renesansu“ proživjela za vrijeme Fernanda Santosa koji ih je odveo do četvrtfinala Eura 2012. i osmine finala Svjetskog prvenstva 2014. kada su, nakon 0:0 u 120 minuta i lošijeg raspucavanja jedanaesteraca, ispali od Kostarike.

I Rehagel i Santos vodili su se istom doktrinom. Defenzivna i negledljiva, ali pragmatična igra koja donosi rezultat. U Brazilu su prije četiri godine, recimo, na otvaranju teško stradali od Kolumbije (0:3), da bi s Japanom odigrali bez pogodaka, a u posljednjem kolu skupine dobili Obalu Bjelokosti pogotkom u 93. minuti.

Santos je potom preuzeo Portugal i osvojio europski naslov, a na klupu Grčke je sjeo Claudio Ranieri koji je izgubio od Farskih Otoka, a potom i odletio s klupe nakon samo četiri utakmice. Sljedećih osam vodili su Kostas Tsanas i Sergio Markarian, da bi 2015. na klupu sjeo Nijemac Michael Skibbe koji je nastavio s doktrinom koju je uspostavio njegov prethodnik Rehhagel 11 godina ranije.

Izuzev dvoboja protiv Gibraltara, Grčka je u preostalih osam utakmica imala gol razliku 9:5. Cipar su dobili 2:0 i 2:1, Estoniju u Tallinnu 2:0, a doma odigrali 0:0; s BiH 1:1 (gol za izjednačenje zabili su u 95. minuti) i 0:0 u Zenici, a s Belgijom 1:1 u Bruxellesu (omjer udaraca 17-2 za Belgiju), dok su u Pireju izgubili 1:2. Skupinu su završili drugi s dva boda više od BiH, ali ranije navedeni rezultati potvrđuju tezu kako se radi o reprezentaciji koja svoju igru bazira na čvrstoj obrani, dok priliku za pogodak čekaju ponajviše iz prekida ili polukontre.

Vrijednost momčadi prema Transfermarktu iznosi 131,95 milijuna eura, dok je vrijednost Vatrenih 279,20, od čega je najskuplji igrač Grka stoper Rome Konstantinas Manolas čija tržišna vrijednost iznosi 30 milijuna eura.  Prosječna starost igrača je ista, oko 26.3 godine.

No, Hrvatska je uvijek imala "na papiru" kvalitetniju momčad od Grčke, a omjer nam je za sada jako loš. Tek jedna pobjeda, ona 1997. u kvalifikacijama za SP u Solunu (Šuker), tri remija i dva poraza. U službenim utakmicama omjer je pobjeda, remi i poraz. Više o povijesti dvoboja Hrvatske i Grčke pročitajte na priloženom linku:

>> Dosadašnje utakmice protiv Grčke: Mi bolji od njih za Francusku 1998., oni od nas za Poljsku i Ukrajinu 2012.

Skibbe u pravilu igra u 4-2-3-1 formaciji. Okosnicu momčadi čine stoperski dvojac Manolas iz Rome i Sokratis Papastathopulos iz Dortmunda, iz ofenzivnog veznog reda prijetit će dvojac kojeg je Rijeka dobro upoznala u dvobojima s Olympiakosom i AEK-om – Konstantinos Fortounis i Petros Mantalos – a u samom vrhu napada zaigrat će centarfor Marseillea Konstantinos Mitroglou.

(Foto: Action Images)