T. NičotaPravi momčadski igrač
Vrijeme Čitanja: 5min | sri. 27.07.22. | 09:10
Luka Menalo opet je unio preokret i pokazao svoju najveću vrijednost. Uvijek je, nekako, u drugom planu, ali uvijek je igrač koji će, kad god je potrebno, dati maksimum, neće biti nezadovoljan i razočaran, jer netko igra prije njega. Takvog igrača svaki trener želi u svlačionici
"Upozorio sam igrače na Menala. Znam tog igrača iz Dinama, kratko sam ga trenirao, brz je i neugodan. Čim sam vidio da se zagrijava, odmah sam igračima rekao da ga se čuvaju, da izdrže barem pet minuta u drugom poluvremenu. No, nisu uspjeli, primili smo gol", pričao je nakon utakmice Goce Sedloski, trener Shkupija. Prije toga, Menala su nam ishvalili i skopski novinari, čudili se zašto ga nema u prvih 11, po njima on je bio detonator Dinamova preokreta i u prvoj utakmici u Zagrebu. Eto, bio je i sad, u Skopju, svojim ulaskom ubrzao je Dinamovu igru, odmah aisistirao Ademiju, zabio je i sam, ali mu je gol poništen zbog zaleđa, čini se, neopravdano.
Luka Menalo još je jednom pokazao da je pravi momčadski igrač. Uvijek je, nekako, u drugom planu, mnogima i sporan, kao, nije klasa. Kad se rade igračke križaljke i idealne momčadi, medijske ili stručne, rijetko tko se sjeti Luke Menala, Kad se priča i govori o najzaslužnijima, opet je Menalo daleko izvan popisa. A onda kad se nagađa tko bi možfda mogao otići iz Dinama, njega se spomene, jer, nije zvijezda, nije neophodan, može se bez njega, Dinamo je na njegovim pozicijama popunjen. Ali, rekli bismo, upravo su sve te karakteristike, Menalova najveća prednost. Šuti, radi, ne buni se, ne reagira na napise i priče, a kad je na terenu uvijek daje maksimum. Ne znamo, primjerice, kad smo Menala vidjeli ljutitog, neraspoloženog, uvijek nasmijan, ljubazan, dobre volje. I kad je daleko od svjetla reflektora i kad im je puno bliže. U njemu nema niti trunke zloće, štogod treneri i klub traže od njega, on ispuni. Ako treba otići na posudbu, on ode. I bude najbolji ili jedan od najboljih igrača. U Olimpiji pa u Rijeci. Jedino mu nije kliknuo Slaven Belupo, ali ta epizoda je ionako već zaboravljena. Vrati se u Dinamo sa željom da bude standardan, a on opet grije klupu. I ulazi po potrebi. Nema problema, podredit će se zahtjevima trenera. Igrati pet, 10, 15 ili 90 minuta, koliko god bio na travnjaku, davat će sve od sebe. I biti u ključnim situacijama, kad se rješavaju utakmice. Sjetimo se samo Seville, ušao je s klupe i dodatno pojačao Dinamove izglede za prolaz, nije se dogodilo, ali bilo je blizu. Zahvaljujući i njemu!
Od Menala u Dinamu ima boljih igrača, to nije sporno. Međutim, ne samo u Dinamu, teško je naći poštenijeg, vjernijeg igrača nego što je on. Pravi, baš pravi momčadski igrač. Nije od onih o kojima će se pričati kad su u pitanju višemilijunski transferi, Dinamo vjerojatno na njemu nikad neće zaraditi toliki novac da se Menalo nađe na ljestvici najvećih transfera. Nije, opet da se vratimo na tu priču, igrač zbog kojega će ljudi prozivati trenere zašto ne igra, zašto igra na 'krivoj' poziciji. Ali, sve to Menala uopće ne dira, sa svojim smiješkom na licu ući će s klupe ako treba i preokrenuti utakmicu. Nije od onih koji će biti ljutiti, jer ne igraju, pa onda kad uđu kao zamjene igra igraju uvrijeđeni ispod razine. Ne, Menalo je igrač u kojega se treneru uvijek mogu pouzdati, to je i njegova velika prednost i kvaliteta. Prošle godine zabio je vrlo važan gol u pretkolu protiv Omonije na Cipru. Dinamo se mučio, utakmica je bila otvorena, a onda je Menalo glavom otklonio sve dvojbe. Zabio je i Genku u skupini Europske lige, utakmica je završila 1:1. Dakle, ima i argument da zabija u važnim utakmicama, da nije igrač samo za epizodne uloge.
Ipak, proteklog proljeća, čak je i mirni i tihi Menalo bio 'na rubu'. Nezadovoljan što ne igra kod Željka Kopića, premda je prije toga po svemu bio najbolji igrač priprema, Menalo je tražio razgovor u klubu oko svoje budućnosti. Osjetio je to kao nepravdu, osjetio je da nije niti u drugom planu pa, ako se tako nastavi, možda je odlazak iz Maksimira najbolji put. Igrao je na pripremama čak i desnog beka, odradio je i to vrlo korektno, ali onda, kad je počeo drugi dio sezone, nije ga bilo na mapi. Ipak, prije je otišao Kopić nego Menalo, koji ove sezone igra svoju stalnu ulogu. Igrač s klupe, ponekad starter, ali igrač koji će rijetko kad zakazati. I, Menalo je u toj ulozi, važan igrač Dinama, pogotovo ako se i sam vidi u toj ulozi. Imati u svlačionici momčadskog igrača, koji neće 'grintati' kad ne igra, koji neće natmuren hodati terenom i kvariti atmosferu, jer misli da je neopravdano zakinut, to je veliki dobitak za svaku momčad, za svakog trenera. Ako je taj dan u prvih 11, super, ako je 12., 13. ili 15., svejedno, ako znate da će u svakoj od tih uloga dati maksimum, donijeti preokret, napraviti nešto dobro.
Menalo možda nikad neće poput Oršića sam srušiti neki Tottenham u Zagrebu, neće kao Petković oduševiti nekim vanserijskim potezom, neće kao Drmić zabiti 20 i više u sezoni, neće biti igrač oko kojega će se lomiti koplja i stručnjaci i navijači tražiti da bude nezamjenjiv. Ali će uvijek biti onaj kojega će treneri poslati u vatru kad zagusti, staviti na teren da okrenu utakmicu ili mu dati šansu od prve minute, uvjereni da neće zakazati. I to je njegova najveća vrijednost, pravi je momčadski igrač, kakvog svaki klub treba imati. Jer, ne mogu svi biti u prvih 11, čak i kad zaslužuju, ali ne mogu svi biti 13. ili 14. igrači. Jer to je težak teret, nekima ispod časti, koliko je samo igrača bilo u Dinamu koji su bili nezadovoljni, razočarani zato što ne igraju u startnoj postavi. On nije među njima, on je uvijek spreman dati sve od sebe, zabiti, asistirati, ako treba i okrenuti utakmicu. Uvijek s osmijehom na licu!
