Poruka Torcide u Turopolju bila je jasna: “Srami se, Hajduče”

Loš niz Hajduka, još jedan poraz u derbiju, i ona stara boljka – u trokutu za naslov, Splićani su, "najtanji kraj povukli". Sve to, naravno, odrazilo se i na posjetu. Jer, kad Hajduk ne diše, ni tribine ne pjevaju iz sveg grla.

Gosti su, doduše, imali brojčanu premoć na tribinama. Ali, da budemo pošteni, nije to bilo ni blizu onom invazijskom pohodu iz prošlog gostovanja u Turopolju. Sat i pol prije početka, Torcida je stigla iz smjera istoka, zauzela svoje položaje, i na suncu – kao da čekaju trajekt za Supetar – strpljivo čekala prvi zvižduk.

Izlazak Hajdukovaca na zagrijavanje dočekan je pljeskom sa zapada, ali kad su obje momčadi izašle pred utakmicu, nebo je zagrmjelo – topovski udar s istoka, odjeknuo je kao da je nad turopoljskim nebom preletio jedan od tih 12 Rafala koje su stigle u Hrvatsku i probio zvučni zid.

“Mi smo navikli na taj zvuk”, rekao nam je jedan od domaćina.

A onda je na scenu stupio Ivan Lučić, junak s krivim predznakom iz prošlog derbija, koji sjeda na klupu, a s tribina salve uvreda, zvižduci. No, Lučić – stoički je, bez treptaja odslušao arsenal.

Gorica je, dok su se svi još tražili po tribinama, izišla na travnjak s majicama akcije “Jedna briga manje”. Promocija cijepljenja protiv HPV-a, bolesti koja, nažalost, svaki dan u Hrvatskoj odnese jednu ženu. Lijepa gesta, vrijedna svake pohvale, jer nogomet je više od igre – ponekad je i škola života.

U svečanoj loži – Hajdukova delegacija, predvođena predsjednikom Ivanom Bilićem, ozbiljni kao da su na komemoriaciji. S druge strane, Gorica je uz travnjak, gdje je Krešimiru Krizmaniću uručen dres za 13 godina vjernosti.

Atmosfera na tribinama bila je sve, samo ne idilična. Torcida je, uz koreografiju i pirotehniku, odlučila dati do znanja da im je dosta polovičnih izdanja i praznih obećanja. Pa je uvodnih 10 minuta utakmice prošlo je u znaku njihova urlanja “Srami se, Hajduče”, kao da sjever Poljuda želi isprati gorčinu loših rezultata i još jednom podsjetiti igrače tko su i što predstavljaju. Nije to bio tek usputni refren, nego ozbiljna poruka s tribina, jasna kao dan – navijački puk je ogorčen, a strpljenje istanjeno do krajnjih granica.