Počinje Futsal Euro: Portugal brani naslov, Hrvatska najveći 'dark horse', očekuje se nekoliko iznenađenja
Vrijeme Čitanja: 14min | uto. 18.01.22. | 11:42
Dan prije početka Europskog prvenstva u futsalu, najdetaljniju najavu natjecanja donosi vam Germanijak.
Od srijede 19. siječnja do nedjelje 6. veljače u nizozemskim gradovima Amsterdamu i Groningenu održat će se 12. izdanje Europskog prvenstva u futsalu. Branitelj naslova iz 2018. je Portugal, koji je prije nešto više od tri mjeseca osvojio i titulu svjetskog prvaka.
Apsolutni rekorder po broju europskih titula je Španjolska, koja je na prethodnih 11 izdanja osvojila sedam zlata, dva srebra i jednu broncu, a svaki puta Španjolci su igrali najmanje polufinale. Dva naslova prvaka ima Italija, po jedan Portugal i Rusija koja ima još pet srebra i dvije bronce.
Nakon šest godina odsustva na velikim natjecanjima, na turniru se natječe i Hrvatska. Futsal Vatreni svrstani su među najveće 'pritajene favorite' turnira. Pod vodstvom novog stručnog stožera kojeg provodi proslavljeni futsal reprezentativac Marinko Mavrović, Hrvatska je kvalifikacijsku grupu s Ukrajinom, Danskom i Albanijom zaključila s maksimalnim učinkom i uvjerljivom gol-razlikom (+22).
Hrvatska se nalazi u skupini C s jednim od favorita turnira Rusijom te Slovačkom i Poljskom. Prvu utakmicu na turniru Futsal Vatreni igraju 21. siječnja protiv Poljske u Amsterdamu, slijedi dvoboj protiv Rusije također u glavnom gradu Nizozemske (25. siječnja), a grupnu fazu Hrvatska će zaključiti 29. siječnja u Groningenu protiv debitanta Slovačke. U drugom krugu naša skupina križa se sa skupinom D u kojoj se nalaze Španjolska, Azerbajdžan te dva debitanta Gruzija i reprezentacija Bosne i Hercegovine.
O šansama Hrvatske na predstojećem Euru više ćemo se osvrnuti u narednim danima. U današnjem tekstu detaljno ćemo predstaviti svaku od četiri skupine u kojoj se nalaze četiri momčadi.
Futsal Euro igra se u jeku pandemije zbog čega će se kadar brojnih reprezentacija mijenjati kroz turnir, a utakmice hrvatske reprezentacije prenosi Hrvatska radio televizija.
SKUPINA A (Nizozemska, Portugal, Srbija i Ukrajina)
Jedini izraziti favorit za prolazak u iduću fazu natjecanja iz skupine A je aktualni svjetski i europski prvak Portugal. Portugalci u obranu naslova, i treći veliki turnir u nizu, ulaze bez svoje 'ikone' i najboljeg futsal igrača današnjice Ricardinha, koji se nakon vezanog Eura i Svjetskog prvenstva odigranog u rujnu i listopadu prošle godine oprostio od reprezentativnog dresa.
No, i bez O Mágica, Portugal spada u najuži krug favorita za titulu. Jer, osim što je riječ o aktualnom svjetskom i europskom prvaku, momčad Portugala sastavljena je pretežito od igrača Sportinga, klupskog prvaka Europe. Ulogu glavnog igrača preuzet će Sportingovi Erick i Panny Varela, koji su briljirali na nedavnom Mundialu (kao i završnici Lige prvaka u Zadru), a puno nade polaže se u mladog 20-godišnjeg pivota Zickyja Téa, dok se u kadar vratio i iskusni Cardinal.
Jorge Braz je pozvao igrače iz Sportinga, Benfice, Brage i Porta, a u kadru ima i dva internacionalca. André Coelha (Barcelona) i Bruna Coelha (Napoli). Kao najveći minus ekipe navodi se golman Porta Bebé. Jorge Braz ima kadar s kojim može zaigrati u različitim taktičkim formacijama, s klasičnim ili 'lažnim' pivotom.
Nizozemska je bila domaćin prvog futsalskog 'velikog natjecanja' od kada je ovaj sport pao pod okrilje Fife. Nizozemska je ugostila prvo Svjetsko prvenstvo 1989. i na kraju završila druga, nakon 1:2 poraza od Brazila u finalu. Dok je u početnim 'institucionaliziranim' godinama ovoga sporta (futsal je službeno izmišljen 1930. u urugvajskom Montevideu), Nizozemska bila jedna od najjačih reprezentacija, danas je Futsal Oranje prosječna europska reprezentacija, po mnogima možda i najslabija na aktualnom turniru. Nizozemcima još veći problem predstavlja činjenica da će na Euru nastupiti bez svojeg donedavno najboljeg igrača Soufiana Charaouija, koji je odlučio igrati za zemlju svojeg podrijetla, Maroko najjaču afričku reprezentaciju.
U pripremama za Euro odigrali su konkurentne utakmice protiv Argentine i Portugala, no u posljednjim provjerama podbacili su protiv Francuske, Njemačke i Belgije, tri reprezentacije koje se ne natječu na Euru. Nogometna velesila u futsalu nije niti europska sila. Ipak, neutralni gledatelji mogli bi uživati u igri Nizozemaca, koji gaje atraktivan futsal s puno tranzicija.
Reprezentacija Srbije nameće se kao drugi favorit za prolazak grupe. Iako je na nedavnom Svjetskom prvenstvu Srbija upisala tri poraza iz četiri utakmice, treba napomenuti kako su u grupi – uz odličan otpor - izgubili od kasnijeg viceprvaka Argentine i najbolje azijske ekipe Irana, a onda su u osmini finala namučili svjetskog prvaka Portugal i 'pali' tek nakon produžetaka (3:4).
Srbija je loše otvorila kvalifikacije za Euro, s dva boda iz prva tri kola, u pretposljednjem su kolu ispustili sigurnu pobjedu protiv Rumunjske (4:4), a prolaz na završnicu osigurali su protiv tada već sigurne Bosne i Hercegovine pobjedom u Zenici. Glavna zvijezda ove momčadi je mladi napadač (24) koji brani boje ruskog Tyumena Jovan Lazarević koji je odigrao sjajno Svjetsko prvenstvo. Velike nade polažu se i u pivota Halle Hooika Dragana Tomića, a posebno dobro za reprezentaciju igra i bek Al-Arabija Marko Pršić. Srbija je spoj mladosti i iskustva i smatra se da bi Futsal Orlovi mogli biti jedan od 'Dark Horsea' turnira.
Reprezentacija Ukrajine je jedna od tradicionalno jačih europskih reprezentacija. Iza sebe imaju dvije srebrne medalje (2001. i 2003.), na zadnjem Euru (2018) ispali su u četvrtfinalu s minimalnih 0:1 od Španjolske, dvije godine ranije od Srbije (1:2), 2014. od Portugala s 1:2, 2012. od Hrvatske na penale (1:1), kao i 2010. od Azerbajdžana (3:3). Ukrajina je momčad koja, u pravilu, uvijek prolazi grupu i zapinje na toj prvoj stepenici.
Ukrajinu je Hrvatska dobro upoznala u kvalifikacijama za Euro, u Gradskom vrtu Futsal Vatreni slavili su s 3:2 iako su do 35. minute Ukrajinci vodili 2:1, a onda je momčad Marinka Mavrovića u Zaporožju odigrala najbolju utakmicu u posljednjih nekoliko godina i nadvisila Ukrajince sa 7:2. Unatoč dva poraza od Hrvatske, Ukrajina je u preostale tri utakmice kvalifikacija, protiv Danske i Albanije (druga utakmica protiv Albanije završila je bez borbe), zabila čak 24 pogodaka, odnosno osam po susretu.
Ukrajina je reprezentacija sastavljena pretežito od igrača koji igraju za prvaka Prodexim Kherson, a od igrača se ističu Petro Šortuma, Oleksandr Pediaš i pivoti Mikola Bilotserkivets i Vladimir Razuvanov.
SKUPINA B (Kazahstan, Italija, Slovenija i Finska)
Možda i najizjednačenija skupina na Euru. Kao prvi favorit iste nameće se jaki Kazakhstan, četvrta reprezentacija sa nedavno završenog Svjetskog prvenstva, dok je Italija, prvak iz 2003. i 2014., drugi kandidat za prolazak skupine.
Kazahstan se na velikoj sceni pojavio 2016. kada su 'pobrazilili' momčad. Predvodnici ove generacije su naturalizirani Kazahstanci vratar Leo Higuita, Douglas Junior, Taynan Da Silva i Leo Jaragua koji nije nastupio na Svjetskom prvenstvu. No, Kazahstan ne igra samo na pogon Brazilaca. U reprezentaciji sve veću ulogu ima 'kazakhstanski blok' – Čingiz Jesenamanov, Biržan Orazov, Dauren Tursagulov, Albert Akbalikov, Arnol Knaub…
Reprezentacija Kazahstana je praktički Kairat u malom, klub koji svake godine igra završnicu Lige prvaka. Najveći problem Kazahstana na ovom turniru mogla bi predstavljati nesportska pitanja – nemiri u državi zbog kojih je pod upitnikom bio i njihov nastup na turniru. Na kraju su otkazane prijateljske utakmice s Ukrajinom, a kazahstanski Brazilci nisu mogli ući u državu te su se s ostatkom reprezentacije spojili tek u Nizozemskoj. Unatoč tim nesportskim pitanjima, od Kazahstana se očekuje borba za medalju. Na posljednja dva turnira igrali su polufinala (kao i na Svjetskom prvenstvu). Sada se očekuje iskorak i plasman u finale.
Italija je propustila Svjetsko prvenstvo što je bio veliki udarac za jednu od tradicionalno najjačih futsal nacija. Futsal Azzurri podbacili su i na zadnjem Euru kada su grupu sa Slovenijom i Srbijom završili na posljednjem mjestu. Italija se u skupini nalazi sa svoja dva 'krvnika', Slovenijom koja ih je pobijedila na prošlom Euru (2:1) i Finskom s kojom su remizirali u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2021 i ispali iz natjecanja. Talijani su se, doduše, Fincima 'osvetili' u kvalifikacijama za predstojeći Euro sa 7:4 i 4:2 pobjedama, no na kraju su obje reprezentacije izborile plasman na europsku smotru.
Nakon posljednjih neuspjeha, Talijani su promijenili filozofiju. U momčadi su ostavili samo najbolje naturalizirane Brazilce Alexa Merlima, Guilhermea Gaia i Cainana De Matosa. Carmelo Musumeci smatra se najboljim izvornim Talijanom u ekipi, a puno se očekuje od iskusnih Murila Ferreire i 37-godišnjeg vratara Stefana Mammarelle. No, s obzirom na to da je iskusni vratar 'staromodni' tip golmana koji ne igra najbolje s nogom, u reprezentaciju je pozvan i 18-godišnji Dennis Berthod, talentirani vratar koji brani za drugoligaša Aostu.
Massimiliano Bellarte voli igrati s 'lažnim pivotom', ova nova Italija se pokazala kao dosta dinamična i ofenzivna momčad i mogla bi se nakon serije podbačaja ponovno vratiti u vrh europskog futsala.
Slovenija je na prošlom Euru, održanoj u Ljubljani, prošla grupu pobijedivši Italiju, ali je potom zapela na Rusiji. U kvalifikacijama za Euro nije imala problema s Latvijom i Švicarskom. Protiv Španjolske je pružila dvije dobre predstave, ali je na kraju izgubila s 1:2 i 1:3.
Najveći nedostatak ove reprezentacije svakako će predstavljati izostanak najboljeg igrača Kristijana Čujeca koji se odlučio oprostiti od reprezentacije. Unatoč tome, radi se o balansiranoj momčadi sastavljenoj od igrača dva najbolja slovenska kluba Dobovca (Žiga Čeh, Teo Turk, Klemen 'Kleminho' Duščak) i Litije (Nejc Bertelak, Gašper Vrhovec i nama poznati bivši igrač Nacionala i Novog vremena Igor Osredkar).
Osim što su s Talijanima igrali na posljednja dva Eura, u kadru imaju četiri igrača koji igraju u prvoj ili drugoj talijanskoj ligi – Alena Fetića (Padova), Necja Hozjana (Napoli) i dvojac iz Sampdorije – Matej Fideršek i Denis Totošković. Slovenija je momčad koja sa svakom reprezentacijom na turniru može odigrati ravnopravnu utakmicu, što su nedavno dokazali protiv Španjolske.
Za kraj ostala nam je nama zanimljiva reprezentacija Finske koju predvodi hrvatski stručnjak Mićo Martić s kojim smo nedavno i razgovarali za naš portal prije dvije prijateljske utakmice protiv Hrvatske. Prvu je dobila Finska s 1:0, a Hrvatska je uzvratila s 4:2.
Martić je preuzeo Finsku 2013. dok je ova skandinavska država bila 'drugorazredna' futsalska zemlja. U posljednjih devet godina Finska je zabilježila strelovit uspon. Bili su blizu plasmana na Svjetsko prvenstvo, a sada su uspjeli izboriti svoj prvi plasman na veliko natjecanje. Već su dokazali da mogu igrati s najjačim europskim reprezentacijama (Španjolska, Italija, Portugal, Hrvatska…), a sada love još jedan podvig – prolazak jake skupine na debitantskom Euru.
Najviše nade Mićo Martić polaže u svojeg veterana i kapetana Panu Autija kojeg je nagovorio da se vrati u reprezentaciju kako bi stigao do 100. gola za državu. I uspio je. Od nositelja igre tu su još braća Kytola (Mikko i Jukka), pivot MIika Hosio te vratar koji je jednu sezonu branio boje šibenske Crnice, Juha Matti Svaiillanen. U kadru Finske postoji još nekoliko kvalitetnih igrača (Jani Korpela, Juhana Jyrkiainen, Olli Poylio i Antzi Kouvumaki) koji će raditi razliku i mogu se potući s bilo kojom reprezentacijom na terenu. Napomenimo kako se u stručnom stožeru Finske, kao doktor reprezentacije, nalazi i hrvatski futsal vratar Martin Nonković.
SKUPINA C (Hrvatska, Rusija, Finska, Slovačka)
Hrvatska se na veliko natjecanje plasirala nakon što je propustila dva posljednja Svjetska prvenstva (2016. i 2021.) te posljednji Euro (2018.). Nakon neuspjeha u kvalifikacijama za SP 2021, s izborničkog mjesta odstupio je Mato Stanković koji je ulogu hrvatskog izbornika obnašao 11 godina. Klupu je preuzeo njegov dotadašnji pomoćnik Marinko Mavrović, a ulogu pomoćnika dobio je trener prvaka Hrvatske Olmissuma, Duje Maretić.
Hrvatska je suvereno završila kvalifikacijsku grupu i ova generacija – za koju se tvrdi da je najtalentiranija u hrvatskoj povijesti – dobila je još jednu priliku da napravi iskorak i donese Hrvatskoj prvu futsal medalju na seniorskom natjecanju.
Hrvatska reprezentacija sastavljena je od iskusnih igrača koji su se dokazali na europskoj i hrvatskoj sceni, poput Tihomira Novaka, Darija Marinovića, Franca Jelovčića, Josipa Sutona (koji su 2012. stigli do polufinala), Žarka Luketina, Vedrana Matoševića, Davora Kanjuha, Kristijana Postružina te igrača koji su ušli ili ulaze u najbolje godine poput Mateja Horvata, Kristiana Čekola, Antonia Sekulića, Maru Đuraša, Josipa Jurline i Duje Kusture.
Nažalost zbog angine je otpao nominalno prvi hrvatski pivot Luka Perić, a još uvijek se čeka negativan covid-nalaz Darija Marinovića.
Od Hrvatske se očekuje minimalno prolaz grupe, a, ako se poslože određene stvari, i borbu za medalju. Možda čak i zlatnu.
Rusija je uz Portugal i Španjolsku najveći favorit za osvajanje titule. Na nedavnom Svjetskom prvenstvu zapeli su u četvrtfinalu, izgubivši nakon lošijeg raspucavanja penala od viceprvaka Argentine. Rusija je u toj utakmici dominirala, imala je i deseterac u produžecima, ali Nicolas Sarmiento branio je fantastično i ponovno uskratio Rusima priliku da stignu do svojeg prvog svjetskog zlata (Argentina je slavila i u finalu Svjetskog prvenstva 2016.).
Sergej Skorović napravio je neke nelogične poteze u rosteru u odnosu na Svjetsko prvenstvo. U kadru su i dalje veterani Eder Lima i Robinho, naturalizirani Brazilci kojima je unatoč kritikama domaće javnosti pridodao još dvojicu Nanda i Paulinha. U kadru su, recimo, samo tri igrača iz prvaka Sinare. Ipak, Rusija ima i izvrsne domaće igrače Ivan Čiškalu, Artema Nijazova, Sergeja Abramvova, Arezema Antoškin, Danila Davidova...
U kadru nema možda i najtalentiranijeg Rusa Janara Asadova koji igra za KPRF. Rusija na ovom turniru može u obje krajnosti, otići do samoga kraja, ali i ispasti u grupnoj gazi zbog narušenih odnosa unutar same reprezentacije.
Protiv reprezentacije Poljske Hrvatska otvara turnir. Poljaci su dosta velika nepoznanica budući da se Hrvatska s njima nije susrela dosta dugo. Na prošlom Euru odigrali su neriješeno s Rusijom, a onda su teško 'stradali' od Kazahstana (1:5). U preliminarnoj rundi kvalifikacija zabili su 22 gola u tri utakmice, a na Euro su se plasirali nakon što su remizirali s Portugalom i bili bolji u međusobnom dvoboju sa Češkom (ukupno 11:8), sudionikom nedavnog Svjetskog prvenstva.
U kadru Poljske bit će malo igrača koji su nastupili na prošlom Euru, a pretežito dolaze iz poljskog prvaka Rekord Bielsko-Biale. Poljska je fizički moćna reprezentacija, jedna od fizički najjačih na turniru. Riječ je o sjajnom kolektivu bez izrazitih zvijezda. Napadačka igra vrti im se oko pivota Michala Mareka te nepredvidljivog Sebastiana Leszczaka. Poljaci će također biti opasni iz prekida iz kojih su lomili dosta svojih suparnika.
Još jedan debitant Slovačka je reprezentacija s kojom se Hrvatska susrela u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Slovaci su u Osijeku držali bod, sve do minute i pol prije kraja kada je Tihomir Novak Hrvatskoj donio pobjedu golom iz penala i plasman u najmanje dodatne kvalifikacije za Litvu. Slovačka je kvalifikacije za Euro otvorila s porazom od Azerbajdžana (1:4) i remijem s Moldavijom (4:4), no do kraja je upisala tri pobjede i domaći remi s Azerbajdžanom (1:1) koji ih je odveo na prvu europsku smotru.
U reprezentaciji Slovačke sve se vrti oko Tomaša Drahovskog, igrača koji igra u španjolskoj La Ligi. U 11 ovosezonskih utakmica za Santa Colomu zabio je 13 pogodaka i trenutno je drugi strijelac najjače lige svijeta, s golom manje od najboljeg igrača globus Ferraa. Riječ je o igraču koji jednim potezom može riješiti utakmicu.
No, Slovaci imaju još nekoliko kvalitetnih igrača koji igraju za prvaka Češke Interobal Plzen poput Petera Kozara, Gabriela Rcika, Martina Zdrahala. Iako je Slovačka nominalno najslabija reprezentacija skupine, riječ je o momčadi koja bi mogla iznenaditi i parirati svim reprezentacijama u skupini, tako i Rusiji i Hrvatskoj.
SKUPINA D (Španjolska, Azerbajdjan, Gruzija i Bosna i Hercegovina)
O reprezentaciji Španjolske ne treba trošiti previše riječi. Već smo napomenuli da je riječ o najtrofejnijoj europskoj reprezentaciji s 10 medalja s europskih prvenstava (od čega sedam zlatnih) i šest medalja sa svjetskih prvenstava (od čega dvije zlatne). No, Futsal Furija izgubila je u finalu prošlog Eura od Portugala, a na posljednja dva Svjetska prvenstva zapela je u četvrtfinalu. Na zlato čekaju od Eura 2016. i cilj je vratiti se na europski tron.
Španjolska je reprezentacija koja na svakoj poziciji ima dva do tri igrača koji bi bilo nositelji igre u većini reprezentacija na turniru. Veliki plus za Fede Vidala je svakako povratak Barceloninog Sergija Lozana, koji je propustio Mundial zbog ozljede koljena. Španjolska raspolaže sa čitavim sijasetom izvrsnih igrača (Esteban, Carlos Ortiz, Boyis, Adolfo, Chino, Cecilio, Borja Diaz, Raul Campos, Raul Gomez…) i po mnogima su glavni kandidat za titulu. Španjolska je, prema kladionicama, kao osvajač skupine potencijalni protivnik Hrvatske u četvrtfinalu (druga u skupini C iza Rusije).
Reprezentacija Azerbajdžana nominalno je drugi favorit skupine. Četvrtfinalist s prošla dva Eura može pomrsiti računa svakome, iako je i dalje prilično daleko od europskog vrha. Azerbajdžan je reprezentacija u kojoj su nositelji igre iskusni naturalizirani Brazilci koji kruh zarađuju igrajući za klubove u Španjolskoj, Francuskoj i Belgiji (Rafael Vilela, Thiago Bolinha, Gallo, Eduardo, Fineo de Araujo, Vassoura…), a gotovo svi lokalni igrači igraju za prvaka Araz Naxcivan.
Ipak, Azeri su imali 'sreće' sa ždrijebom budući da su dobili skupinu s dva debitanta – Gruzijom i Bosnom i Hercegovinom – kvalitetnim, ali ipak nedovoljno iskusnim reprezentacijama.
Gruzija, još jedan debitant na Euru, po svojem profilu slična je Azerbajdžanu. Nositelji igre su iskusni naturalizirani Brazilci koji igraju u europskim klubovima (Simi Saiotti, Ronino, Fumaca, Thales, Dynho, Chaguinha, Bruno Branco, Elisando Gomes), a manjina domaćih igrača igra za lokalni klub Telasi Georgians. Momčad koja je zbog Brazilaca svakako u stanju pobijediti svakoga, no riječ je o igračima koji ipak nisu elita brazilskog futsala. Na prvenstvo su se kvalificirali pobijedivši u kvalifikacijama solidne reprezentacije Francuske i Armenije.
Posljednji debitant je Bosna i Hercegovina, reprezentacija koja se na svoje prvo veliko natjecanje plasirala u velikom stilu osvojivši tešku kvalifikacijsku skupinu sa Srbijom, Rumunjskom i Sjevernom Makedonijom. Bosna i Hercegovina na kraju je imala pet pobjeda i samo jedan poraz, od Srbije u posljednjem kolu kada je već osigurala prvo mjesto i plasman na svoje prvo Europsko prvenstvo.
S popisa izbornika Ive Keze ispali su Sabahudin Petek i Senad Poračanin koji su pozitivni na covid-19. U momčadi igraju ponajbolji strijelac 1.HMNL Josip Bošković iz Vrgorca i Blago Gašpar iz Novog Vremena, a u kadru su i bivši igrači Broda 035 Almedin Bundavica i vratar Darko Milanović poznat po razornom udarcu i igri u polju koja reprezentaciji BiH daje dodatnu dimenziju.
Iako su nominalno najveća nepoznanica u skupini, BiH bi mogla biti jedna od ugodnijih iznenađenja turnira.