T. NičotaPobjeda je pobjeda, ali sutra je - sutra!
Vrijeme Čitanja: 3min | pet. 16.10.26. | 09:05
Tri boda protiv Anderlechta Dinamu znače puno, Kovačevič je možda dobio malo mira. No, taj ga trijumf ne smije zavarati
'Imali smo sreće!'. 'Opet nismo odigrali ništa posebno, hvala čovjeku što nam je darovao penal'. 'Kotarski nam je bio najbolji igrač, pogodili su dvije grede, ovaj put smo se stvarno izvukli.' Puno smo takvih komentara čuli nakon Dinamove (1-0) pobjede protiv Anderlechta, izborene s bijele točke duboko u sudačkoj nadoknadi. Nije lako zadovoljiti Dinamove navijače, koji se teško oporavljaju od poraza i loših predstava, teško opraštaju i uvijek traže više. Tako je i sad, premda, nakon pobjede doista Modri nisu zaslužili previše kritika. Istina, nije to bila velika partija, nije to još uvijek bio Dinamo kakav bi trebao i mogao biti, ali rezultat na kraju donosi slavu. Tri boda su u džepu, belgijski velikan pao je u Maksimiru, što bi rekla navijačka pjesma o pobjedama, nije važno kako.
Mario Kovačević nakon utakmice djelovao je kao čovjek, koji je odahnuo. Kritike i puls javnosti ostavili su traga, stalno hoda po rubu, sad je ipak dobio nešto mira. Međutim, daleko od toga da je dobio konačnu potvrdu i novi bjanko kredit. Ne, toga u Dinamu nema.
"Vidjeli smo sad kako je Viking slab, jel da? Čestitam i Hajduku, on je isto slab?", osvrnuo je Kovačević nakon utakmice na rezultate dvaju klubova, od kojih je Dinamo ove jeseni neugodno izgubio i razočarao navijače. Pokušavajući valjda tako opravdati loše partije sebe i svoje momčadi, uzvratiti 'udarce' koji ga stalno salijeću. Nikako da Kovačević shvati da nije problem u porazima, oni se dogode i mogu se preboljeti koliko god neugodni bili, problem je u igrama, u sumnjama i pitanjima koja su, kad je Dinamova igra na meniju, još uvijek bez odgovora.
Kovačević zaslužuje čestitke za pobjedu, zanemarimo okolnosti kako je do nje došlo, ali ovaj ga trijumf ne smije zavarati. Jer, i nakon tih 1-0 protiv Anderlechta još nitko ne može tvrditi da je ovo izlazak iz krize, da je Dinamo prebrodio najteže razdoblje, a i na terenu smo opet vidjeli dosta igrača, koji se ne mogu baš pohvaliti velikom formom. Zato, treba Kovačević ostati ponizan, kako bi rekao Zlatko Dalić, ne uzvisiti u pobjedi, jer ovo još nije niti položen ispit već samo kolokvij. Dobar početak, ali nikako kraj misije, jer konačan zadatak tek je pred Dinamom.
.png.webp)
Tri boda protiv Anderlechta su važna, pogotovo u kontekstu cilja, prolaska u drugi krug Europske lige, važna su za samopouzdanje, kao pogonsko gorivo. Ali, ne nastavi li Dinamo tako, malo će značiti. Pobjeda je pobjeda i treba je naglasiti, ali sutra je - sutra. Ili prekosutra, ako ćemo točnije. Dinamo ide u Koprivnicu kod Silvija Čabraje i Slaven Belupa, potom mu dolazi NEC Nijmegen, zatim u Maksimir stiže Rijeka. Nema vremena, nema niti razloga za euforiju, nema mjesta naslađivanju, već još i više posla. Jedna je pobjeda, zaslužena pobjeda (štogod tko rekao) donijela mir, malo spustila tenzije i Kovačeviću dala samo kratak predah, no je li Dinamo stvarno bolji, jesu li igrači i trener naučili lekcije i je li Dinamo uistinu spreman na uzlet, taj će odgovor dati tek sljedeće utakmice.
Takav je život u Maksimiru, na klupi ili u svlačionici Dinama, svaka pobjeda uvijek ima 'ali', a u idućoj utakmici koja je odmah pred vratima očekuje se nova pobjeda. Uvjerljiva, bolja igra! Pljesak za tri boda, no Anderlecht je već u petak ujutro arhiviran. Da nije samo bljesak, već potvrda boljih dana, treba pobijediti Slaven Belupo. I NEC. I Rijeku...