Dino Perić u Žutom kartonu: "Ademi je rekao da ima ozljedu, samo da bi Sučić dobio priliku. To je kapetan"
.png.webp)
Vrijeme Čitanja: 5min | pet. 16.10.26. | 08:00
Bivši hrvatski reprezentativac otkrio je kako su ga zaštitari u jednom klubu tražili osobnu iskaznicu kada je s Hrvatskom izborio plasman na Euro, ispričao nepoznate detalje o čovjeku koji je 'oformio' Osijekovu generaciju '94, dok je u idealnih udarnih 11 uvrstio vratara kojeg bi malo tko očekivao ispred, primjerice, Livakovića i Malenice...
Standardnih nogometnih 90 minuta, uz četiri minute sudačke nadoknade, trajalo je 26. izdanje Germanijakovog podcasta Žuti karton u kojem je gost bio Dino Perić.
Čovjek sa sedam naslova prvaka Hrvatske, dva Kupa i tri Superkupa, koji u HNL-u ima nešto manje od 200 nastupa, koji je igrao za Hrvatsku reprezentaciju, bio član najbolje Osijekove generacije, lako moguće i u povijesti kluba, u razgovoru s Alenom Lesičkim i Ižakom Antom Sučićem nijedan kamen nije ostavio neokrenut, odnosno nije bilo teme koja se nije obuhvatila i o kojoj se nije pričalo.
Pred sam kraj podcasta, u toj sudačkoj nadoknadi, Dino je imao potrebu ispričati, kako sam kaže, jednu 'polu-anegdotu' s obitelji Mamić.
"Osjećam zahvalnost prema Zdravku i Zoranu koji su me iz Osijek doveli kada je u klubu bila jako loša situacija. Reklo bi se: poderanih patika... Neću reći da su mi dali sve, ali su mi omogućili sve. Jednom sam, nakon te velike ozlijede koju sam imao, otišao kod Zdravka u Međugorje s idejom da raskinem ugovor. Imao sam relativno skroman ugovor, bio sam u reprezentaciji, bila mi je puna kapa svega. Teško mi je to objasniti budući da sam svakodnevno pio tablete protiv bolova. Mi na treningu, ja znam za sebe da sam dobar, a ne mogu suigračima blizu doći... I idem ja u Međugorje, imao sam još dvije godine ugovor, bilo je to taman pred Božić. Dođem, i čak nisam stigao ni izgovoriti što sam mislio, čovjek mi ponudi 50 posto bolji ugovor nego što sam imao. I to na pet godina. Govori mi 'Dino, zaslužio si sve. Odmori sada. Ako ti treba tri mjeseca, uzmi šest. Ti si dio ovoga'. I zbog svega toga sam mu zahvalan. Nismo u kontaktu, ali osjećam veliku zahvalu prema njemu i Zoranu", rekao je pred sam kraj podcasta Žuti karton bivši prvotimac Dinama i hrvatski reprezentativac.
Zanimljivo ga je bilo čuti i na temu najboljih 11. Iako je odabrao samo golmana i devetku, već to je bilo dosta da - zaintrigira!
"Uff, teško je izabrati najboljih 11. Golman? Prije Livija - Zagi. Ja ne mogu dovoljno dobro opisati koliko je on kvalitetan golman. Nisam se tu vodio nekom prijateljskom linijom, stvarno smatram da je on profesionalac koji je u karijeri zaslužio 1000 puta više nego što je dobio. Mislim da su on i Livi bili al-pari, ali da je Livi dobio prednost zbog godina i veće preprodajne vrijednosti. I to je razlog zašto ja 'ne volim nogomet'. Ljudi ne shvaćaju koliko je on dobar, on možda nije zaradio koliko je trebao i zato mi je on broj jedan. I sad kad razmišljam, stvarno ne mogu nabrojati udarnih 11, ali, evo, Zagi bi svakako bio golman te momčadi"
Otkrio je i jednu anegdotu kada je bio na pripremama prve momčadi Osijeka...
"Bio sam na seniorskim pripremama Osijeka u Turskoj, bilo mi je 17 godina. Ivo Smoje, kojeg volim kao čovjeka... Sjećam se, mene nije bilo što za vidjeti, skoro da mi je bila muka skinuti se u svlačionici, tijelo mi još nije bilo spremno za profesionalni nogomet. I to mi je bio problem kasnije, jer trebalo je dobiti mišiće, a mi stalno igramo. No, da se vratim na priču: ja na pripremama, a moj otac nazove Ivu. Čisto jer sam mlad, kako to već ide. Kaže Ivo ocu 'nema problema'. Prvi trening, ja tek ušao u igru... A meni netko s leđa ulazi s dvije noge, Pogađaš - Ivo Smoje. Koliko je on samo volio trening, Osijek... S tih sam priprema kasnije otišao u Dinamo i tu je sve počelo.“
Objasnio je i zašto je Olmo uspio...
„On je sa 16 godina bio triput lošiji od mene. Alene, slobodno pitaj starije igrače koji ti budu dolazili u goste, nama nije bilo jasno što on tu radi s nama. Ne mogu opisati koliko je on napredak ostvario. I tu dolazimo do njegove enormne posvećenosti nogometu te velike uloge koju je imao njegov otac. I Dinamo. On analizira sebe. U svakom trenutku se nalazi u savršenoj poziciji i to nije slučajno. Time dobije dodatnu sekundu što u nogometu znači nevjerojatno puno. I ako imaš malo tehnike, malo nogometne inteligencije... I, evo, sad nek' meni netko kaže što je talent, odnosno što znači posvećenost.“
Prisjetio se Dino samih početaka, odnosno njegovog transfera u Dinamo.
„Znaš kako je to bilo, ljudi iz Osijeka nazvali su Dinamo i rekli 'Zdravko, pomagaj'! Mislim da je to bila njegova usluga prema NK Osijek, ja sam bio taj kojeg je on izabrao, s tim da mislim da je tu dosta pomogao i Dinko Jeličić koji mi je bio izbornik u reprezentaciji, i kojem sam općenito iznimno zahvalan te sam kod njega kasnije igrao u Sesvetama. Od svih seniora i juniora, ljudima iz Dinama svidio sam se upravo ja. Generalno, kad smo igrali protiv Dinama i Hajduka se osjećao ogroman respekt. I oni prema nama. Uostalom, Dinamo je spuštao Matea Kovačića kada je igrao protiv juniora Osijeka. A Kova... po meni je on trebao biti Zlatna lopta.“
Što se tiče Dinama, dotaknuo se i famozne 'pušačke sobe'.
„Moralniji igrači više nikada neće biti u klubu od njih. Što se tiče Ademija, nisam htio o tome, ne znam hoće li mi zbog ovoga 'lupiti kokos', ali reći ću da je on znao reći da je ozlijeđen kako bi Pero Sučić igrao. Jer je prepoznao kakav je to potencijal. To je kapetan. Ti igrači iz te pušačke sobe... Ne tako davno su govorili kao da će oni smetati Mariju Kovačeviću, a ja životom garantiram da bi mu ti igrači pomogli više nego što on može zamisliti. Aki, Rile, Bruno, Pjaca... Aki je imao moć raditi što je htio. I to jer su svi znali da on nikada neće napraviti ništa protiv Dinama.“
Prisjetio se, između ostalog, i ogleda protiv Slovačke za odlazak na EP.
„Težina debija je bila stvarno ogromna. Tjedan dana sam htio reći da sam bolestan, ha, ha. Bio sam u nekom lošem nizu, Lovren i Vida imali su kartone, ali Dalić je tu odigrao ključnu ulogu. Ako je on bio svjestan... Imao sam puno trenera koji ti puno nešto sugeriraju. A čim je to tako, znači da ti taj isti trener ne vjeruje. Dalić mi je nešto rekao prvi dan i onda mi sve do pola sata prije utakmice ništa nije rekao. I ja sam tu osjetio da mi vjeruje. A onda, kad si još okružen igračima kakvim si okružen... Uživao sam, mislim da se s takvom veznom linijom moglo igrati žmirećki.“
Cijeli podcast pogledajte u nastavku: