Petkovićev hod po rubu ili 'kako je Ante dobio Brunu'

Prije neki dan je bio neznalica i blefer, igrač kojemu zvižde vlastiti navijači kad ulazu u igru ili izlazi s terena. A već jučer postao je 'Doktor Bruno', genijalac, junak. Te su škarice protiv Bodo/Glimta uistinu bile remek-djelo, potez iz doba Snješka Cerina ili Dražana Jerkovića i nisu nikoga mogle ostaviti ravnodušnim. I, naravno, kako to obično biva, još istu večer, a posebno dan nakon naslušali smo se i načitali zaključaka poput:"Jesam ti rekao da će Petković odlučiti, da mora igrati", "uvijek sam govorio da je najbolji", "gdje su sad oni što su ga pljuvali?". I slično. Generala poslije bitke uvijek ima koliko želite, ali, sve je to legitimno. To je ipak sport, zabava, nogomet možda i nešto više od toga, ali u svakom slučaju i emocija koju je teško obuzdati i usmjeriti samo u jednom pravcu. Od razočaranja do euforije, navijačima je, naravno, dopušteno.

Ali, i Bruno Petković je takav igrač. Ne može prema njemu čovjek ostati biti ravnodušan, prema tom talentu, tom potezu, prema toj dozi genijalnosti, koju je servirao i protiv Norvežana. I onda, kad mu ne ide i kad se čini da mu se ne da, da se ne trudi, iako njegov govor tijela često zna prevariti, to izaziva negativnu reakciju. Kad znaš koliko može, a vidiš koliko malo daje... Poznato je da je količina razočaranja veća, što su veća i očekivanja. A od Petkovića se uvijek očekuje da svoje nogometno umijeće, uz malo truda i volje, prezentira baš svaki na travnjaku. No, Petković nije takav igrač i, budimo iskreni, da jest, da je savršen spoj svih nogometnih vrlina, da je, što se kaže, potpuno čvrst u glavi i sasvim usredotočen na nogomet, odavno više ne bi bio u Dinamu. Pitanje je bi li ikad i došao. Jednostavno, drugdje ga ne bi mogli čekati i trpiti one slabe dane, Dinamo si to može priuštiti.

Petković: "Osjeti se kad ti trener da posebnu mirnoću", Čačić: "Ovaj Dinamo je sazrio u odnosu na 2012."

Dojam je da Petković stalno hoda po rubu. Da se igra strpljenjem trenera, suigrača, navijača... I nije tajna da su svi treneri koji su ga vodili u Dinamu, u nekom trunutku imali s njim problem. Od Bjelice do Čačića. I da su razmišljali što s njim, trebaju li još trpiti njegove mušiće ili dići ruke od njega. Svi su, na kraju, odabrali prvu opciju. Pa i Čačić, koji je isto već prošao s Petkovićem neke krizne situacije i gdje je također vagao kako ih riješiti. Mogao je, hladno, Petkovića gurnuti u stranu,, staviti na led, ali nije. Vidio je da je svlačionica, poglavito senatori, uz Brunu, vidio je i da, ako izgubi njega, ostaje s vrlo malo napadačkih opcija. Drmićem, čije koljeno ne može izdržati ritam utakmica svaka tri dana te Emrelijem, kojega više vidi u špici nego na krilu. I, to je to.

"On odlično radi na treninzima, odradio je pripreme vrhunski, nije propustio ni minutu treninga. Ako tako nastavi bit će naše veliko pojačanje", pričao je Čačić tijekom priprema, dajući 'Dr. Jekyllu' prednost pred 'Mr.Hydeom'.

Čačić ga je odlučio 'sačuvati', pokušati ga još jednom probuditi, vjerovao je u njega. Čak i kad drugi više nisu, kad je zbog Petkovića bio i kritiziran. No, on mu je skinuo s leđa broj 10 i dao mu 'devetku'. A u zadnjoj utakmici na pripremama, protiv Spartaka iz Trnave, imao je i kapetansku traku oko ruke. I odigrao maestralno poluvrijeme, u kojemu je pokazao da misli ozbiljno na svoj 'cemo-back'.

Je li jedan od najvećih Dinamovih velikana odigrao posljednju euro-utakmicu u plavom dresu?

"Ja sam mu još na pripremama rekao da je on devetka i da to želim od njega. A moj će neuspjeh biti ako ne bude u reprezentaciji", kazao je Čačić nakon utakmice protiv Bodo/Glimta.

I, njegova metoda zasad pali. Uspio je od Petkovića dobiti gladnog, motiviranog igrača, uspio je dobiti igrača koji ide na gol, koji zabija. Promašio je u Norveškoj zicer za 1:1, iskupio se u Maksimiru, škaricama. Ove sezone već četiri pogotka, na dobrom je tragu.

"Osjeti se kad ti trener da posebnu mirnoću, kada vjeruje u tebe. Svaki trener ti da nešto novo. Trener ima najveću ulogu u svakoj lokomotivi. Ako momčad pobjeđuje na karakter, znači da vlada kohezija u momčadi, a trener je jako veliki faktor za taj segment", prokomentirao je Bruno Petković i na neki način istaknuo Čačićeve zasluge u svom novom uzletu.

Petković nije lagan karakter, treba imati strpljenja, ali, isplati ga se čekati. Negdje već vrati...