Pep i Cancelo: Savršeni par
Vrijeme Čitanja: 8min | sub. 25.12.21. | 15:10
U plavom dijelu Manchestera desio se savršen spoj između trenera-vizionara i igrača svjetske klase koji njegove kompleksne teorijske zamisli na impresivan način sprovodi u djelo.
Prije gotovo desetak godina u nogometnom žargonu ustalio se izraz halfspace. Riječ je to koju nije baš zahvalno prevoditi na hrvatski, a neki od pionira korištenja pojma ističu kako ni prijevod na engleski nije najspretnije izveden u odnosu na njemački original halbraum.
Što je zapravo halfspace? Pojam dolazi iz trenutno najmodernije koncepcije zonske podjele nogometnog terena. Tereni se već dugo vremena dijele na zamišljene zone i područja koja na utakmicama nisu označena krečom, ali su treneri smatrali da im takva vrsta mapiranja može olakšati taktičku pripremu i unaprijediti prostornu orijentaciju njihovih igrača.
Dugo vremena najzastupljenija je bila podjela terena na 18 jednakih zona pomoću dvije horizontalne i pet okomitih linija kao što je prikazano na slici.
U ovoj podjeli ključnom se smatrala "Zona 14" koja se kao što je vidljivo nalazila pred samim suparničkim kaznenim prostorom. Znalo se kako će momčad koja se brani u dubokom bloku međuprostor između svoje obrambene i vezne linije najčešće ostavljati upravo negdje u ovoj zoni. Ova pretpostavka dijelom je odgovorna i za razvoj kulta desetke tj. polušpice. Smatralo se kako se upravo na toj poziciji mora nalaziti tehnički najpotkovaniji igrač neke momčadi koji će se spustiti u međuprostor i napraviti dar-mar u suparničkoj obrani.
Iako nazivi zvuče slično, međuprostor i halfspace nisu isto. Međuprostor je nešto što se nalazi između spomenutih linija momčadi. Samim time ovisi o položaju igrača i mobilan je. Halfspace je s druge strane fiksan i označava jednu od zona u trenutno najmodernijoj šire prihvaćenoj koncepciji mapiranja terena.
Prema principima pozicijskog nogometa (Juego de Posicion) čiji je najpopularniji zastupnik Pep Guardiola, teren se dijeli u pet horizontalnih zona označenih na slici. Sjeku ga još i četiri vertikalne linije koje ga ukupno dijele u 25 zona na koje se referira većina suvremenih trenera na najvišoj razini, ali za potrebe ovog teksta dovoljno se držati ovih horizontalnih.
Razumljivo, centralna zona nalazi se posred terena, a dvije krilne uz aut linije. Dva prostora između centralne i krilnih zona nazivamo lijevim i desnim halfspaceom. Zašto se uopće počelo govoriti o halfspaceu umjesto da se držalo stare zonske podjele koja je teren po horizontali dijelila na jednu centralnu i dvije bočne zone?
Odgovor je vrlo jednostavan, treneri su naprosto primjetili kako u različitim zonama koje su oduvijek bile tu (samo ih nitko nije precizno iscrtao ili im dao ime) postoje različite zakonitosti. Kada je momčad u fazi napada, igrači u centralnoj zoni imaju više opcija po pitanju dodavanja, točnije njih osam. U centralnoj zoni lopta se može dodati naprijed, nazad, lijevo, desno i u još četiri dijagonalna pravca. U krilnoj zoni postoje tri pravca manje, jer ih oduzima aut linija.
Centralna zona često se promatra kao ključna, na kraju krajeva u njoj se nalaze i golovi, odnosno željena odredišta svakog napada. Onaj tko kontrolira sredinu najčešće kontrolira i utakmicu, ali to je dakako lakše reći nego učiniti. Sredina je često najispunjenija protivničkim braničima, pa je vrijeme i prostor za donošenje odluka ograničeno.
Igrači u krilnoj zoni ne trebaju do te mjere voditi računa o okolini kao oni u sredini jer znaju da obrambeno markiranje ne može doći iz pravca aut linije, a ako i izgube loptu to i nije toliko opasno kao kad se ona izgubi u centralnoj zoni u kojoj je put do vrata najkraći, a samim tim i opasnost od kontraudara veća.No, aut linija istovremeno i ograničava kretanje i opcije za dodavanja.
Halfspaceovi su s druge strane u napadačkom smislu idealna ravnoteža između centralne i krilne zone. Dovoljno su daleko od aut linije da i u njima postoji osam linija dodavanja kao i u sredini, dok je prostor koji ostavljaju suparnički braniči uglavnom nešto veći. Oni su prvenstveno orijenitirani na branjenje sredine, a igrač koji se u fazi napada nađe u halfspaceu prirodno je orijentiran dijagonalno prema suparničkim vratima, leđa blago okrenutih prema aut liniji, pa mu širina vidnog polja omogućava da istovremeno bude orijentiran ka golu, ali i da skenira markiranje koje može doći s leđa.
Halfspace je tako idealna mješavina između raznovrsnosti opcija u centralnoj zoni i karakteristike krilne zone da ono što igrač ne vidi ionako nije previše važno. Još jedna stvar koja halfspaceu 'daje na cijeni' su pas opcije. U nogometu razlikujemo okomita dodavanja kojima se osvaja prostor i laterarna kojima se prebacuje težište igre. Postoje još i dijagonale koje su idealan miks jer istovremeno rade obje stvari. Halfspace je zbog svoje spoemnute dijagonalne orijenitranosti idealan za upućivanje takvih dodavanja koja mogu ići prema golu, ali i prema krilnim zonama.
Naravno, sve ovo ne treba shavatiti predoslovno i početi precijenjivati same teorijske koncepte. Golovi ne padaju sami od sebe kada se lopta dovede u halfspace, a kako u svom starom članku napominje aktualni pomoćni trener Borussije Dortmund Rene Marić, protiv nekih momčadi i krilne zone mogu biti put do uspjeha. Ipak, činjenica je da o halfspaceu godinama mozgaju najveći trenerski umovi, kao i to da ga svjesno koriste mnoge najbolje momčadi na svijetu.
Prema podacima koji se u engleskoj Premier ligi prikupljaju od 2017. godine najviše dodavanja prema naprijed dolazi iz lijevog halfspacea, a slijedi ga onaj desni. Također, u oči upada da su klubovi koji najveći postotak svih svojih dodira s loptom ostvaruju u nekom od halfspaceova Manchester City (45% dodira dogodi se u tim zonama) i Liverpool (44%). Kao što je poznato, radi se ujedno i o dvije najuspješnije momčadi na Otoku koje su između sebe podijelile posljednja četiri naslova prvaka.
City kao predvodnik u ovoj kategoriji nimalo ne čudi. Razlog je jednostavan i zove se Pep Guardiola. Poznato je da je katalonski trener još u doba svog mandata u Barci na pomoćnim terenima dao jasno iscrtati međe halfspacea i ostalih zona, što se danas prakticira u svakom kutku svijeta, uključujući HNL.
Pep Guardiola / Manchester City training pitch. #JuegoDePosicion pic.twitter.com/9MZAJhnPQW
— coachdogge (@coachdogge) November 20, 2020
U proteklih godinu dana nijedan igrač nije procvao pod Pepovom palicom kao Joao Cancelo. U isto ovo doba prošle godine Manchester City je igrao loše i sredinom prosinca nalazio se na osmom mjestu tablice Premier lige. Bilo je to toliko ispod njihovog standarda da su neki mediji čak počeli zazivati Guardiolin otkaz, ali Građani su onda nanizali 19 pobjeda u svim natjecanjima, te sezonu završili kao prvaci Engleske i finalisti Lige prvaka.
Cancelo je bio jedan od ključnih faktora tog preporoda, a danas je možda i apsolutno najbitniji igrač ove kvalitetom prekrcane momčadi. Po vokaciji klasični desni bek čija se karijera u Benfici, Valenciji, Interu i Juventusu uglavnom svodila na ofenzivnu trku u krilnoj zoni, 27-godišnji Portugalac je pod Pepom prenamijenjen u invertiranog ili 'lažnog' beka koji terorizira protivničke obrane uglavnom s pozicija u halfspaceu.
Koncept invertiranih bekova Guardioli nije stran. U Bayern Munchenu prakticirao ga je s Davidom Alabom i u još većoj mjeri s Philliphom Lahmom koji je iz krilne zone ulazio (invertirao se) prema sredini, te se u fazi posjeda ponašao više kao veznjak, nego klasični bek. Guardiola je očigledno u Cancelu primjetio tehnički potencijal za ispunjavanje ove uloge, iako je do svega došlo pomalo (ne)sretnim stjecajem okolnosti, kada je Portugalca morao prebaciti na lijevu stranu nakon ozljeda Oleksandra Zinchenka i Benjamina Mendyja.
Donja slika prikazuje kako se Cancelo iz šablonske 4-3-3 formacije koju započne na desnom boku pomiče u sredinu s Rodrijem(16), drugi bek Zinchenko(11) ostaje u liniji s dvojicom stopera, a Cancelov dolazak u sredinu kao drugog pivota uz Rodrija omogućava ofenzivnije pozicioniranje Gundoganu(8) i De Bruyneu(17). Invertirati se može i drugi bek pa obrambena i vezna linija Citya u posjedu varira između 3-2 i 2-3 sustava.
To Cityju stvara i odlične uvjete za brz kontrapresing po izgubljenoj lopti, jer Rodri se tada ne nađe sam na brisanom prostoru ispred zadnje linije, već mu društvo pravi najmanje još jedan suigrač, a to je najćešće Cancelo. Cityjeve pozicije u završnoj trećini također se rotiraju, pa Cancelo nekada dolazi i u samu završnicu, a ove sezone već je na dvoznamenkastoj cifri direktnih doprinosa za pogodak (tri gola i sedam asistencija).
Dijagonalnu orijentiranost halfspacea dobro koristi svojim virtuoznim rasponom dodavanja neovisno da li starta kao lijevi ili desni invertirani bek, što se vidjelo u manchesterskom derbiju kada je iz lijevog halfspacea dijagonalom pronašao Bernarda Silvu u desnom, koji je poentirao.
Iz iste zone je asistencijom vanjskim dijelom kopačke potpuno zaledio obranu Evertona.
Pored sjajne količine golova i asistencija, neke druge statističke kategorije dodatno dočaravaju njegovu dominatnu sezonu. Joao Cancelo je prvi igrač Premier lige po broju dodira s loptom, prikupio ih je 1754 što daje cifru veću od 100 svakih 90 minuta. Jednostavno rečeno, lopta ove sezone nikoga 'ne voli' poput njega, a u Cityjevim utakmicama rijetko može proći ijedna minuta bez njegovog aktivnog učešća. Ne treba ni napominjati kako je Cancelo ujedno i lider po količini dodira u halfspaceu. Očekivano, on je od svih igrače lige najčešća meta dodavanja suigrača (1327), a najbolju ligu na svijetu predvodi i po količini dodavanja (139) i vođenja (69) lopte u posljednju trećinu terena, te progresivnih vođenja lopte (175).
Drugi je u ligi po broju dodavanja kojima se osvoji barem pet metara prostora, te po broju dodavanja u kazneni prostor. Također, četvrti je igrač Cityja po broju izlazak u presing, što pokazuje da nije samo napadački orijentiran, već da doprinosi i u fazi defanzivne tranzicije.
Cancelo je Guardiolin alat za demonstracju nogometne budućnosti. Iako nije prvi ikada viđeni invertirani bek, teško se sjetiti igrača koji je u ovoj ulozi bio toliko dominantan. Njegove igre odražavaju se i na razini cijele momčadi koja drži prvo mjesto na tablici, a kada bi se najbolji igrač Premier lige birao danas jamačno bi bio u najužem izboru.
Kevin De Bruyne stvorio je ime dominacijom u desnom halfspaceu, a sada kroz tu zonu ili onu srodnu na lijevoj strani protivnike napada njegov suigrač koji igra sezonu života. Cancelo je sada "bek" samo po najšturijem CV-u, odnosno on je predvodnik generacije koja mijenja percepciju bekova uopće, koliko god još uvijek bili rijetki oni koji su sposobni odigrati invertiranu ulogu na elitnoj razini.
Privilegija je svjedočiti savršenom spoju ideja Pepa Guardiole i njihove izvedbe u režiji ovakvih igračkih majstora. Takvi pojedinci odvode nas ka dobu modernog nogometa u kojem ćemo mi kao gledatelji možda često 'brkati' bekove s veznjacima ili čak napadačima, ali ćemo zato bar svjedočiti pravoj revoluciji, na idejnoj i praktičnoj razini.