Pametni uče na tuđim greškama, ne na svojim
Vrijeme Čitanja: 4min | sri. 13.09.23. | 08:05
Djelovalo je kao da će mladi Vatreni prvi put nakon dugo vremena upisati jednu laganu, rutinsku pobjedu, ali u onom trenutku kad se u glavama Skočićevih izabranika pojavila misao ‘lako ćemo do kraja’, stvari su se zakomplicirale…
Možda zvuči kao klišej, ali izgleda kako je zaista tako – drama je unazad godinu i više dana na utakmicama mladih Vatrenih zagarantirana! Ovog su utorka na Ovčjim otocima Skočićevi izabranici imali posla s vršnjacima koji su kvalitetom miljama daleko od njih. Iako, znali su to i jedni i drugi. Put do Klaksvíka bio je naporan, ali to je nešto na što Farani uvijek računaju kao svoj adut. Upravo na umoru protivnika temelje dobar dio svojih nada da mogu doći do pozitivnog rezultata, čak i onda kad na suprotnoj strani terena stoje igrači poput onih koje na raspolaganju ima Dragan Skočić. Ovog puta im to nije pošlo za rukom, ali neki drugi put vrlo vjerojatno hoće.
Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
Ono što smo vidjeli u prvih 78 minuta utakmice bilo je nešto što uvijek želimo gledati kad igra Hrvatska. Bilo je to dobro, baš dobro. Iako je razlika u kvaliteti bila očita. No, kad se zbroji putovanje, hladnoća, kiša, vjetar, umjetna trava… Da, ponavljamo, bilo je to dobro, baš dobro.
Odlučio se riječki strateg na sustav 4-4-2 koji bi se povremeno pretvarao u 4-2-3-1 u kojem je Baturinu onda na mjestu desetke glumio Dion Drena Beljo. Desnog beka je, malo iznenađujuće, igrao Bukvić, dok je ostatak momčadi bio relativno očekivan. U Katiniću i Tikviću izbornik je imao svoje jockere u ‘skok igri’, dok je s Perkovićem na poziciji lijevog beka htio dobiti još jednog dodatnog stopera kako bi Bukvić češće mogao u avanture na polovicu domaćina. Imalo je smisla to što je Skočić zamislio, pogotovo jer je desnog od dvojice središnjih veznjaka igrao Sigur kojem je jedan od zadataka bio da omogući sigurnu kretnju prema naprijed Osijekovom dragulju kojem kreiranje velikih prilika, potvrdio je i CIES, nije stran pojam.
I sve je to bilo dobro. I zamisao i egzekucija i stav mladih Vatrenih. Kad su već toliko proputovali, razmišljali su da bi bilo dobro da to nije sve uzalud. Nakon prvih 45 minuta imali su lijepo vodstvo, potom su ga još malo povećali, ali onda, kad su trebali ‘mirno privesti utakmicu kraju’, dogodilo se ono najgore – protivniku su doslovno poklonili pogodak. A kad su Farani u toj 78. zabili prvi, onda su sedam minuta kasnije zabili i drugi. I eto problema! Ljutio se izbornik uz aut liniju, ali moglo ga se razumjeti. On je sve napravio kako treba, čak su i zamjene bile logične, ali eto, danak neiskustvu mladih Vatrenih, baš kao i misao ‘lako ćemo do kraja’ kad je Beljo povisio na 3-0 u 75. minuti na kraju su se umalo pokazala kobnom.
No, treba se okrenuti pozitivnim stvarima, a njih je jučer bilo puno više nego onih negativnih. Prije svega, još jednom smo dobili potvrdu da Hrvatska ne ovisi o jednom igraču. Čak ni dvojici. Nije bilo Sučića, baš kao ni Baturine, a igra prema naprijed nije štekala. Naprotiv! Problem je bio, a izgleda i ostao, obrana. I loša koordinacija. Katinić i Tikvić imaju kvalitetu, ali bit će zanimljivo vidjeti kako će izgledati protiv, uz svo dužno poštovanje prema Faranima, kvalitetnijih igrača. Perkoviću nedostaje minuta, on tek mora doći na radnu temperaturu, ali na Euru U21 pokazao je kako kad igra i kad se u njega vjeruje može biti od velike koristi. S tim da je on, nemojmo zaboraviti, primarno stoper, a poziciju beka može pokriti samo zato što ima fizičke predispozicije i jer je dovoljno inteligentan igrač da se adaptira na zahtjeve trenera i momčadi.
Što se tiče društva iz vrha napada, Biuk je ostao bez učinka, ali je odigrao dobru utakmicu. Beljo je, u sebi svojstvenom stilu, dobar dio utakmice djelovao nezainteresirano, ali je onda zabio kad je trebalo. Lisica je upisao lijepu asistenciju, dok se kod Šimića napredak vidi iz utakmice u utakmicu. Skočić svakako ima puno više razloga za biti sretan nego tužan ili ljut, ali mora napraviti detaljnu analizu što je to pošlo po zlu od 78. do negdje 88. minute kad su tehničko-taktički inferiorniji Farani igrali ‘al pari’ utakmicu s mladim Vatrenima.
No, kad se podvuče crta, valja istaknuti kako je najvažnije da su mladi Vatreni na otvaranju kvalifikacija osvojili tri boda i da je Skočić napokon upisao svoju prvu pobjedu na izborničkoj poziciji U21 reprezentacije.
Priču o Ovčjim otocima ovdje zaključujemo, sve je dobro što se dobro svrši, a mladi Vatreni su pobjedom krenuli u nove kvalifikacije. Prvih 75 minuta bilo je za čistu peticu, dok ćemo slabu završnicu pripisati putovanju, umjetnoj travi, vjetru i ostalim ranije nabrojanim stvarima.
Pametan uči na tuđim greškama, ne na svojim, a mi se nadamo se da su mladi Vatreni naučili nešto na sjeveru Europe. Pogotovo se to odnosi na kapetana Čavlinu kojem se ranije ove sezone dogodila indentična pogreška kao kod prvog pogotka Farana. Protivnika nikada ne treba podcijeniti te utakmicu uvijek treba maksimalno odigrati do samog kraja. Opuštanje pred kraj i individualne pogreške pojedinaca su ovog puta prošle nekažnjeno, ali drugi put, kad protivnik bude zrno kvalitetniji, to vjerojatno neće biti slučaj.