OZREN MARŠIĆ: Pitajte Samira Fazlija zašto je nogomet čudesna igra...

A što da radim, ne mogu sebi pomoći, volim zaviriti u povijest. Vratih se tamo u srpanj 2010. godine, tada je Rijeka posljednji put slavila u Maksimiru. Robert Lisjak, Igor Čagalj, Radomir Đalović, Ivan Rodić, Damir Kreilach i društvo protiv Sammira, Badelja, Vrsaljka, Cufrea, Moralesa... Gol za poravnanje zabio je Rodić, pobjednički za Rijeku bio je autogol Badelja. Dinamo je vodio Velimir Zajec, smijenjen je vrlo skoro, a Rijeku je s klupe predvodio Neno Gračan. I evo sada pobjede Rijeke na Maksimiru, Matjaž Kek je uzeo sve što je mogao u Hrvatskoj ligi, samo Dinamov domaći skalp nije imao. Ta pobjeda čvrstog Slovenca me uopće ne čudi, Kek je do sada pokazao da je trener sustava, igrači mu odlaze kao da je na Rujevici stalno "akcijska prodaja", ali Rijeka ima svoj igrački stav. Zahvaljujući Keku.

No, ništa pobjeda neće promijeniti, Dinamo će biti prvak. Iskreno, ne znam zašto bi pobjeda Rijeke bila iznenađenje. Jedna čvrsta, dobro izbalansirana momčad igrala je protiv Muhara, Perića, Gabriela, Gojaka, Lecjaksa, Đuraseka, Miklića... Na Dinamovoj klupi bili su još Ćuže, Morris, Perković... Možda neki od njih naprave svjetske karijere, vrijeme je pred njima, ali u ovom trenutku da vam netko nabroji ova prezimena ne biste bili sigurni o kojoj momčadi vam govori. A da vam netko kaže da su to budući prvaci Hrvatske... Dobro, ne treba juriti, četiri kola prije kraja Dinamo ima plus šest u odnosu na Rijeku, ali teško mi je povjerovati da bi "on" to mogao propustiti.

Kako se to u nogometu sve brzinski mijenja, Rijeka postade prvi pratitelj Dinama, a mnogi su prognozirali kako će 1. svibanj na prvom mjestu dočekati Hajduk. I nije to bilo nerealno, Dinamo je imao gostovanje na Poljudu, čekao Rijeku... Hajduk je u porazom u derbiju srušio sam sebe, sada mu je i Slaven Belupo otkinuo dva boda. Taj Tomo Ivković kao da je neka crna mačka za "bijele", s Lokomotivom je puno puta zagorčao život Splićanima, a sada je sa Slavenom uzeo Željku Kopiću pet bodova. Baš tih pet nedostaje Hajduku za urnebes na Poljudu i mrtvu trku do kraja sezone.

Tako je to, od snova o prvom mjestu do treće pozicije u sedam dana, nogometni život je takav. Što bi tek rekli u Vinkovcima? U sudačkoj nadoknadi bili su poravnati s Rudešom, bježali dva boda Istri i vjerovali da mogu do ostanka u ligi. Dabro je pogodio za 2:1 u 90. minuti, a onda se ukazao Samir Fazli. Samir "who", pitate se. Eto, Fazli je postigao hat-trick za Rudeš, zabio dva gola u sudačkoj nadoknadi kojima je klub iz zagrebačkog kvarta došao do šest bodova prednosti pred Cibalijom, pet pred Istrom. U 90. minuti bilo je u bodovima 27:27, nakon Fazlijevih ludih minuta u nadoknadi tablica je na 30:24. No, u Vinkovcima se ne predaju, nadaju se barem doigravanju za ostanak, ključna utakmica je ona sljedeća kada Istra stiže na Bosut. I sad se pitate zašto je nogomet tako čudesan. Baš zbog ovih preokreta. Jedino žalim što je to gledalo samo nekih 250 gledatelja, barem tako se moglo pročitati, s tim da su neki optimističniji došli i do brojke 500. U milijunskom Zagrebu tek 250 ljudi želi gledati Prvu hrvatsku ligu. To je ono o čemu mudre glave u HNS-u ne žele pričati, nojevski se prave kao da se to nekome drugom događa. I ništa ne poduzimaju.

Za kraj ću o jednom detalju, koji mi vraća vjeru. Ovih sam dana često na Dalmatinko Cupu, festivalu dječjeg nogometa što se igra u Stobreču. I polufinalni dvoboj djevojčica splitskog Marjana i zadarskog Donata razgalio mi je nogometnu i ljudsku dušu. Na terenu su se borile kao lavice, prštalo je na sve strane, a u izvođenju penala sreća je otišla na stranu Zadranki. Neutješne "Marjanke" ronile su suze, ta utakmica je ponudila brdo emocija. Nisu se umirile ni nakon izlaska iz svlačionica, suze su tekle, a onda su im prišle Zadranke i sve zajedno su se izgrlile, stisnule ruke. Suze su u trenu nestale, rivalke s terena u sekundi su postale prijateljice. Sutra će se opet "potući" ako treba, ali poštovanje i prijateljstvo će ostati. Sport zbog takvih stvari i postoji...

(Foto: Pixsell)