OZREN MARŠIĆ: Dok su Mišković i Kustić u koaliciji s Mamićem nema trećeg puta

Zavrtjeti film unatrag, posebno onaj predvidljivi, i nije nekada tako loše. Bolje shvatiš scene, zamisli režisera. Tako je i s ovom pričom u kojoj je Damir Mišković pomeo pod s Davorom Šukerom, ukinuo mu sve ovlasti što ih ima u Hrvatskom nogometnom savezu i pretvorio ga u pijuna. Ili, kako to ljepše zvuči, u "ambasadora". Sve je to Mišković odradio preko Marijana Kustića, još ne tako davno kandidata za predsjednika HNS-a, koji se povukao iz utrke. Naravno, iza nasilnog skidanja Šukera s trona, odnosno s mjesta na kojeg je došao silom (čitaj, voljom Z.M.), ne stoji sam Mišković. Premda Rijekin gazda i odlični biznismen slovi za odlučnog i razboritog ništa ne bi mogao bez stvarnog gazde hrvatskog nogometa. Nismo u kvizu, ne trebate pogađati, kad se kaže gazda hrvatskog nogometa onda je to pitanje "za nula kuna". O Zdravku Mamiću je riječ. Bez njegove dozvole Mišković, preko Kustića, nije mogao srušiti Šukera, odnosno svesti ga na razinu svjetskog putnika što u konačnici zlatnoj kopački neće ni teško pasti. Samo da mu ne diraju kartice...

Film je već viđen, Mamić prožvače one koji su mu jedno vrijeme potrebni, pronađe novog partnera i krene dalje. Počelo je još sa Zlatkom Kranjčarom kojeg je micao iza kulisa, nastavilo se sa Slavenom Bilićem u kojeg se kleo dok su stizali milijuni od prodaje reprezentativaca. Pa je stao iza leđa Igoru Štimcu, jednog od onih koje je smatrao ravnopravnim rivalom doveo je do pozicije da ga može "smaknuti" kad poželi. Ništa drugačije nije bilo ni s Nikom Kovačom, kasnije s Antom Čačićem. I sada Šuker, koji mu je postao uteg, jer ga državni vrh ne može vidjeti naštampanog. I najradije bi nekako izbrisali da je bio prvi strijelac SP-a 98', toliko ga ne vole, to je možda jedina stvar u kojoj se slažu Predsjednica i Premijer. Naravno, sve to znate, ali vrijedi s vremena na vrijeme sve ovo spomenuti, na kartu staviti "ulicu Mamićevih žrtava". U toj ulici nastanit će se i Mišković, to nije dvojbeno, samo je pitanje vremena kad će se to dogoditi.

U javnosti je prvo ime Kustić, on je taj koji sipa bombone, tako slatke i ukusne, nema onog tko ih ne bi poželio.

"Definitivno idu promjene, pokrenuli smo prvi korak reorganizacije, svi zajedno radimo u interesu hrvatskog nogometa, HNS više nije isti", samo je dio Kustićevih najava.

I onda padne na ispitu, otkrije se u trenutku kada kaže da Hrvatska mora igrati u Poljudu, da će se igrati jedna utakmica Lige nacija. Zar misli da je to ono ključno čime će zamazati oči i tako riješiti problem odnosa Hajduka i HNS-a? A dok se to ne riješi nema naprijed. Ma, u posljednjih deset godina nije bilo onog koji nije obećavao utakmice u Poljudu ne shvaćajući da problem nije u tome. Već u sili i crnilu koje vlada, u tome da jedan čovjek određuje sve. Zar netko misli da je danas drugačije od one opjevane 2009. godine kada je Mamić, vičući i psujući, u poljudskom tunelu, zbog dosuđenog jedanaesterca za Hajduk kazao Ivanu Bebeku da više neće suditi derbije. Nije ih sudio, trideset mjeseci je, premda tituliran kao najbolji hrvatski sudac, bio na hlađenju sve dok mu "tata" nije opet dopustio. 

Poznavajući situaciju u Hajduku i hrvatskom nogometu puta za pomirbu nema sve dok je ova struktura na vrhu HNS-a, javno ili tajno. Kustić i Mišković imali su prigodu na izborima, da su stali iza Darija Šimića mogli su pružiti ruku. Ali, ne njihov izbor bio je Šuker, odnosno koalicija s Mamićem. Ako je to taj "treći put" hrvatskog nogometa onda je to krivi put. Prvog puta se uvijek sjećamo, u nogometnom životu Hrvatske to je SP u Francuskoj kada smo svi bili jedno, drugi nam se s vremenom izbriše iz sjećanja, a trećeg puta se najčešće i ne sjetimo.

(Foto: Pixsell)