OZREN MARŠIĆ: Dalićev pogled ispod obrva, izbornik koji zna što radi

Na kraju je došao do klupe Hrvatske, premda zlobnici će reći da mu ništa ne bi pomoglo da nije "gurnuo" Zorana Mamića prema UAE, na klupi Al Aina zamijenio je baš Dalića.

„Nisam ničiji čovjek, došao sam pješke, a za svoju karijeru borio sam se na Bliskom istoku“, jednom je kazao Dalić kada su mu predbacili povezanost s obitelji Mamić.

Bilo kako bilo, Dalić je danas heroj nacije, vođa jedne drugačije Hrvatske kakvu nikada nismo vidjeli, pa ni te 98' kada je poslije Jamajke zavladalo "kockasto" ludilo. Narod sklon euforiji, koji pada u trans nakon jednog gola ili jednog promašaja, doživio je da se pobjeda nad Nigerijom dočeka kao nešto uobičajeno, sasvim normalno. Bez trunke euforije, s evidentnom poniznošću i smirenosti Dalić je govorio o pobjedi, takvi su bili i njegovi igrači. Ali, iza onih gustih obrva, pogleda tog Livnjaka krije se tip koji zna što radi. Pričao je o ofenzivnoj i napadačkoj igri, a u startu je znao da će odraditi obrambeni posao kako treba, pa dalje što bude. Natjerao je i jednog Perišića da prvo odradi posao u obrani, pa da tek onda razmišlja o napadu. Ma, kakva ofenziva s četiri napadača, bila je to predstava čovjeka, koji zna kako treba ostvariti rezultat. Miran, tih, pogled ispod obrva kojeg je opjevala Severina.

„On je sjedio u sebe siguran, i u svoje mjesto, takav pogled ispod obrva ne vidim često“, pjeva Severina, koja je, gle slučaja, bila prva pjevačica onih "vatrenih" dana kada je Djevojka sa sela bila hit francuskih heroja.

I u tom cilju pobjeda na SP-u taj izbornik s "pogledom ispod obrva" neće biti naivan, neće birati ni štedjeti. Jednog Vedrana Ćorluku, šefa svlačionice od kojeg su se "tresli" svi izbornici, posjeo je na klupu. I još ga učinio zadovoljnim. To mogu samo najveći majstori. U svakom Dalićevom istupu osjeća se taj Ćirin duh, premda nitko nikada neće biti "Šef", ali Livnjak je od Travničanina (udaljeni su 70-ak kilometara zračne linije) pokupio puno toga.

Dalićev svaki potez, barem je tako bilo protiv Nigerije, odisao je porukom "znam što radim". Kao što se posuo pepelom i prestao eksperimentirati s lijevim bokom i kao što se posuo pepelom i ubacio Andreja Kramarića u momčad tako je i znao što radi svakom promjenom. Vjerojatno nije najveći strateg i taktičar na svijetu, za Dalića su uvijek govorili da je trener-menadžer, ali sada je jasno da zna što radi s generacijom, koja ima svoju posljednju šansu. Uostalom, zar i za Ćiru to isto nisu govorili.

Za kraj ću se malo vratiti utakmici s Nigerijom i trojici istinskih junaka. Gotovo nijedan igrač nije podbacio, svi su bili na nivou, ali izdvojit ću Marija Mandžukića, Dejana Lovrena i Ivana Strinića. Svaki od njih, na svoj način, bio je sporan. O Striniću su napisani romani, da naših pet milijuna izbornika sastavlja momčad kod rijetkih bi bio u prvih jedanaest. A Strinić je bio odličan, odradio savršen posao na lijevom beku, doslovno "ubio" glavnog igrača Nigerije Mosesa. Lovren je, pak, premda je s Liverpoolom došao do finala Lige prvaka, stalno pod nekakvim povećalom zbog potenciranja njegovih grešaka u Premiershipu, zbog titule "protočnog bojlera"... Kratko i jasno, on je najbolji stoper Hrvatske, to je protiv Nigerije samo potvrdio. Mandžukić je već bio otpisan, nema moć, ne može zabiti, nije to onaj stari "Mandžo"... Praktički je sam pobijedio Nigeriju, asistirao za autogol, izborio jedanaesterac. Sve kao neće, a uvijek tu negdje.

(Foto: Action Images)