Ovo što ima Hrvatska nema nitko na svijetu! Oni kojima se ne sviđamo, gledaju Mundijal kod kuće!

Kako god da je završila utakmica s Brazilom, nakon svega što smo pokazali, morali bismo biti ponosni. A završila je onako kako smo se nadali, a drugi nisu očekivali. Mi znamo tko smo i što smo, imamo sjajnu generaciju, sjajno vođenu i pokazali smo da se može s ovakvim Brazilom. I kad smo primili gol u produžecima, nismo odustajali, imali smo i nadmoć u zadnjih 15 minuta. Nije tu bilo nekih velikih šansi, ali nagrađena je ta naša upostnost, naš trud. Uvijek kad je najteže ova Hrvatska pronađe put do pobjede. Fantastično! A kad dođe do jedanaesteraca onda zavlada nirvana, onda već znamo da Hrvatska pobjeđuje!

Odigrali smo utakmicu protiv Brazila jedino kako se može odigrati. Uzeli smo posjed koliko smo mogli, u prvom poluvremenu nije Brazil napravio puno, imao je dvije-tri šansice, ništa posebno. U nastavku je Livaković bio odličan, obranio je neke važne udarce, ali nije ni to bilo 10 mrtvaca, nije da nas je Brazil razbio i potpuno nadigrao. Brazilci su defenzivno bili jako dobri, organizirani, popustili su valjda samo jednom na utakmici i mi smo im zabili. Treba imati dozu sreće, bez nje ništa, ali i to je dio nogometa, mi smo je, apsolutno, zaslužili. Ono što je mene fasciniralo, to je bio govor tijela svih naših igrača i klupe kod pucanja s bijele točke. Koliko je to samopouzdanja, mirnoće. Pazite, od svih koji su pucali jedino je Modrić senator koji je prošao takve situacije, Vlašić, Majer i Oršić nisu. Onaj tko je pucao s 11 metara i na običnoj prvenstvenoj utakmici zna koliki je to pritisak i koliko je teško, a kamo li u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva protiv Brazila. Nevjerojatna je ta mirnoća, kako su to odradili, svaka čast!

I vidim neka razmišljanja stranih medija i nekih stručnjaka kako Hrvatska igra dosadan, spor nogomet, bez puno golova i prilika. On možda nekima tako izgleda, kao nogomet bez presinga i pritiska, ali to je nogomet kontrole, Hrvatska ga tako igra. Pragmatično i kvalitetno. Oni kojima se ne sviđa kako igra Hrvatska, mnogi su već odavno kod kuće i gledaju Mundijal na tv-u. Ono što ima Hrvatska nema nijedna reprezentacija na ovom turniru, tako dobivati utakmicu, tako vjerovati u sebe i vraćati se iz minusa svaki put, ne, to stvarno nema nitko. Imamo taj ponos, prgavost, teško se to može igdje drugdje pronaći. Valjda su nas ovi prostori i svi problemi kroz koje smo prolazili izgradili takve. Stvarno su dečki na visokom stupnju svega, od igre i discipline do samopouzdanja, to samo mi možemo.

Modrić protiv Messija - finale prije finala!

Najveća ikad! Bez upitnika!

OCJENE - Hrvatska: Livaković za 10, gol karijere Brune Petkovića

FOTO Da ti srce pukne: Perišićev sinčić tješio Neymara, Modrić dao podršku Brazilcima nakon pobjede

Drago mi je i što je HNL pokazao da se ima čime podičiti. Dobivao sam tijekom utakmice poruke je li Petković došao na izlet, valjda su aludirali na ono što sam rekao neki dan, da bih ja njega stavio na 'devetku'. Teško je ući u ritam igraču koji uđe s klupe i onda stalno prima loptu okrenut leđima golu. Izgubio je prve dvije, tri lopte, nije dobro reagirao. Ali, onda je s dvije majstorije, onom akcijom za Brozovića i kasnije pogotkom pokazao kakav je igrač. Oršićev još jedan ulazak s klupe i asistencija za gol, oni su sjajna reklama za našu ligu. Naravno, Livaković, ne moram ga više ni spominjati, opet je bio sjajan.

Ali, bilo bi nepošteno spomenuti i pohvaliti i sve druge. Juranović briljantan, Sosa odličan, opet su veliku utakmicu odigrali Lovren i Gvardiol, Perišić je igrao u oba smjera, a trojac u veznom redu također na visokoj razini. Svatko je odigrao na 100 posto, ne može se nikome ništa prigovoriti. A onda oni su igrači s klupe dali dodatan impuls i donijeli nam slavlje. Ovo je stvarno naša zlatna generacija s Lukom Modrićem na čelu, s izbornikom i njegovim stožerom. s odličnim ljudima koji rade oko momčadi i svakodnevno daju sve od sebe. To je pobjeda svih njih, možemo biti ponosni na sve i zahvaliti im na svemu onome što su nam donijeli. Kapa dolje, ljudi!

I. ne treba sad previše o onome što slijedi, bit će prilike idućih dana. Idemo na Argentinu, ali zapravo je potpuno svejedno tko stoji s druge strane, mi smo sad svima opasni i nitko nas više ne smije otpisati. Sve je moguće, nebo je granica,u polufinalu smo Svjetskog prvenstva, ali, ne zadovoljavamo se time! Kad vidim te dečke na terenu, koliko je to samopouzdanja, dalje je sve moguće!