A. LesičkiModrić protiv Messija - finale prije finala!
Vrijeme Čitanja: 3min | sub. 10.12.22. | 01:00
Dan uoči utakmice na press konferenciji se više pričalo o mačkama i plesu s kojim Brazil slavi golove. Luka, Perija i Livi spomenuti su onako, usput... Nisu bili arogantni već svoji. No, sada su na putu kući
Kada smo stigli u Katar, cilj je bio proći skupinu! Sve ispod toga bio bi debakl, sve iznad ipak iznenađenje. Ipak smo s 18 novih lica u odnosu na Rusiju, Luka je četiri godine stariji i smjena je generacija u tijeku.
A onda kada je stigao Japan, pomislili smo:
“Pa neće Luka valjda zadnju utakmicu na SP-u igrati protiv Japana?”. I nije. Ipak se Brazil nudio kao savršen kraj jedne velike priče! Ili gotovo savršen. Nitko nije vjerovao. Osim njih. I ponekog optimista…
.jpg)
Jer, Brazil je došao osvojiti turnir. Bili su dobri. Prokleto dobri. I nisu nikog šljivili pola posto. Pa ta njihova najava Hrvatske u četvrtak bio je medijski cirkus na kojem se više pričalo o mačkama i slavljeničkom plesu nego o Modriću, Perišiću i Livakoviću. Nisu bili iritanti već pomalo puni sebe, kakvi su zapravo i uvijek. Brazil je došao ovdje osvojiti šestu kantu! I to nisu krili… No, nisu računali na europski Brazil. Na jednu malu, ali silno ponosnu zemlju. Kojoj nije dovoljno što je tako mala da se redovito dijeli između sebe. Po svim pitanjima… I koje očito samo lopta može ujediniti. Svake četiri godine!
Pobjeda nad Brazilom je jedna od dvije najveće pobjede u povijesti našeg nogometa. Prva je bila nad Engleskom na Lužniki stadionu 2018., jer je bila vrijedna finala. Ovo je druga jer smo za polufinale izbacili reprezentaciju koju su svi vidjeli na tronu. Reprezentacija koja simbolizira Mundijal. Kada kažete Mundijal, pomislite na - Brazil.
Tek onda ide ona nad Njemačkom 1998., Nizozemskom za broncu, Engleska na Wembleyu, Italija u Palermu… I još neke pobjede koje smo skupljali u ovih tridesetak godina po nogometnom globusu.
Kada smo večeras nakon utakmice stigli u press centar, mjesto okupljanja svih novinara koji prate SP, primijetio nas je kolega iz Švicarske, prišao i čestitao. Neki dan smo jeli skupa za istim stolom. Uvjeravao nas je da imamo šanse protiv Brazila dok smo mi kimali glavom misleći da čovjek samo želi biti pristojan.
A nakon što je ostatak promatrao njegov čin i shvatio da smo iz Hrvatske, dvoranom se prolomio pljesak. Bilo nam je malo neugodno, priznajemo. Nismo baš navikli, ali Hrvatska je ovdje zaista u modi. Ta mala zemlja velikih nogometaša. I Luke Modrića koji je posebna priča.
Gledali smo ga u 87. minuti kako je krenuo u šprint… Kao da ima dvadeset i koju i taman se vratio iz Zrinjskog u Zagreb, ali s obzirom na to da nema dovoljno vjere u njega - proslijedili su ga u Zaprešić. S 37. godinom na leđima, Luka proživljava svoju drugu mladost. Strašno ga se boje, a još više cijene… Od taksista iz Pakistana, kuharice u press centru, prodavača u lokalnoj trgovini koji je iz Kambodže do kolega sa svih strana svijeta.
“Veseli me sudar Luke i Messija. Finale prije finala”, priča nam kolega iz Francuske malo kasnije dok skupa gledamo kako Messi s bijele točke šalje Nizozemce svojim kućama. Baremo smo mislili u tom trenutku dok Weghorst nije odlučio odigrati utakmicu života i odvesti utakmicu u rulet penala.
“A tek nas”, odgovaramo mu… Niti u najljepšim snovima nismo se nadali da ćemo ući četvrti tjedan boravka u Dohi. Da će Vatreni ponoviti uspjeh iz Rusije. S 18 novih lica u momčadi… Napraviš smjenu generacije i uđeš u polufinale SP-a i na korak od osvajanja Lige nacija. Nevjerojatno.
Što možemo protiv Argentine? Ništa spektakularno, osim proći u finale SP-a. Ne bi nam bilo prvi put… Argentinci igraju dobro. Ne tako dobro kao što je igrao Brazil, ali solidno. Imaju kemiju i Lea Messija. I vojsku navijača koji ih prate u Dohi. Argentina će biti favorit u utorak, kao što je bio Brazil u petak. I nemamo problem s time jer smo navikli skidati favorite. No, imamo jedan veliki motiv. Naime, ako prođemo - sljedeće nedjelje nas vjerojatno čeka Francuska. A ti su nam nešto dužni…
