I. SučićOvo je Rijeka!
Vrijeme Čitanja: 4min | pon. 17.03.25. | 08:00
O Jadranskom derbiju, povratku Rijeke na vrh HNL-a, sjajnom ambijentu te briljantnom Toniju Fruku
Jeste li ikada osjetili jutarnji miris Mrtvog kanala, pred zoru utažili glad kod Braće ili na Slavici čekali autobus koji ne dolazi? Jeste li ikada popili kavu na Trsatu, osjetili gužvu Pommeryja, tražili parking na Gomili ili rivi? Jeste li ikada bez kišobrana krenuli u šetnju Korzom jer je kiša ‘lagana’, a onda, odjednom, bili mokri do kože? Jeste li ikada osjetili huk Kantride i Rujevice, pogled navijača koji znaju da njihov klub nije najveći na svijetu, ali je njima uvijek bio najbolji? Jeste li osjetili Rijeku, onako istinski, prošli uz Palach, na placi pojeli frigane lignje i načuli kako za susjednim stolom pričaju kako bi Dinamo ili Hajduk ponovno mogli ‘ukrasti’ ono najbolje što NK Rijeka ima? Jeste li osjetili strast, jeste li osjetili ponos, jeste li osjetili sreću kod jednog običnog Riječanina kada vidi da su dresovi nogometaša Rijeke nakon neke utakmice prljavi do neprepoznatljivosti?
Niste?
E, pa, onda ne znate što je Rijeka. I kakav se nogomet tamo igra. I kakav je to grad, kakvi su to ljudi, kakav je to klub.
Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)
Ove nedjelje protiv Hajduka nogometaši Rijeke ponovno su pokazali ono najbolje od sebe. Igrali su jedan za drugoga, nisu forsirali i na mišiće ‘tjerali pravdu’, nisu bezglavo lutali terenom ili zbog manjka imputa prije utakmice bili ‘na sto muka’. Igrali su pametno, postavili se autoritativno. Kao da nije derbi, već utakmica u kojoj se samo mora odraditi posao. Ali, odraditi tako da se usputno pošalje poruka “ovdje smo gazde mi”. I stvarno je bilo lijepo gledati izvedbu Riječana. Bili su lepršavi i okretni, gladni i agresivni, bili su opušteni i pomalo čak prepotentni. Protivniku, izuzev dva pokušaja (Rakitić, Livaja) nisu dopustili ništa. Ali baš ništa. A taj protivnik nije bio baš bilo tko, bila je to vodeća momčad HNL-a. Koja to sada više nije. I to potpuno zasluženo,
Je li 3-0 realan rezultat? Je, apsolutno je. I nije trebalo biti 4-0, 2-0 ili 0-1, u ovom trenutku rezultat 3-0 najbolje opisuje odnos snaga između Đalovićeve i Gattusove momčadi. Toni Fruk još jednom je oduševio, ali to je odavno prestala biti vijest. Dva pogotka glavom, oba puta ‘sam kao duh’ pred golom gostiju? Ha, dobro... U redu, treba biti pošten pa reći da se kod prvog pogotka Diallo okliznuo, ali je zato treći pogodak bio izvrstan. Jer, ubačaj je išao tamo gdje je trebao ići, baš kao što je i onda udarac Fruka završio tamo gdje su Riječani to priželjkivali. Kod tog pogotka Rijeka je podsjetila na Golden State Warriorse otprije nekoliko godina. Nais Djouahra je bio Klay Thompson koji je iz kuta odigrao kvalitetno dodavanje, Amer Gojak je odradio blok u stilu Draymonda Greena (čak dvojicu igrača držao je na leđima), dok je Toni Fruk bio Steph Curry. Kad je lopta došla u njegove ruke, odnosno sletjela na glavu desetke Rijeke, tu više spasa nije bilo. Thompson se okrenuo prema publici, Green je krenuo trčati u obranu. Zvuk mrežice. Savršenstvo.
U najavi utakmice istaknuli smo dvije stvari. Prva je bila da u 178. Jadranskom derbiju Riječani nemaju nikakav imperativ. Koliko god im ga neki ‘znalci za sve’ pokušavali nametnuti. I to se vidjelo na njihovoj igri. Jer, onako kako je Rijeka odigrala... Tako jedna momčad koja ima ‘imperativ’, kojoj ‘sve ovisi’ o ovoj jednoj utakmici – ne igra. Druga stvar bila je važnost navijača. Koji su ponovno pokazali kako Rijeka jednostavno nije ista momčad kada igra pred polupraznim tribinama ili pred kulisom kakva je viđena ove nedjelje. Svi su htjeli, svi su pomogli onoliko koliko su mogli. I zajedno došli do pobjede.
Ali, nije to pobjeda koja će se pamtiti mjesecima ili godinama. Otkako je Damir Mišković preuzeo Rijeku, Splićani su, dokazuju to i brojke, postali ‘mušterija’ momčadi s Kvarnera. Na Kantridi, Poljudu ili Rujevici, svejedno. I ne dajte se navući na priče ‘Rijeka je bolja jer je imala veći budžet’. Financijska izvješća su javni dokumenti u kojima sve jasno piše, ne treba biti matematički čarobnjak da se shvati kako je Hajduk u velikoj većini slučajeva trošio više. Baš kao što troši više i sada. I to neusporedivo više. Pa, eto, stvarno ‘nije u šoldima sve’.
Inače, koliko je Rijeci sve ovo postalo ‘normalno’ potvrđuje i da je na stadionu, svega dva i pol sata nakon utakmice, ostalo toliko ljudi da ih se moglo nabrojati na prste jedne ruke. Na Kvarneru euforija i neke lude najave nemaju svoj dom. Dočekali, pobijedili, ispratili. I poželjeli sretan put. Doduše, Splićane ne treba otpisati, bodovno puno bolje stoje nego što bi njihove recentne predstave to sugerirale, ali ova uvjerljiva pobjeda Rijeci daje taj jedan ‘nevidljivi bod viška’ u međusobnim ogledima. Što može biti jako bitno na duge staze.
Rijeka je zasluženo vratila vrh, još su malo poboljšali svoj učinak u međusobnim ogledima protiv Hajduka od samostalnosti (43-31-41) te su, po tko zna koji put ove sezone, ‘ustali iz mrtvih’. “Ovo je Rijeka”, orilo se Rujevicom nakon utakmice, a baš ta poruka trebala bi biti u mislima Đalovićevih igrača uoči svakog sljedećeg susreta. Pa onda, pobijedili ili izgubili, sve će im na Kvarneru oprostiti, samo je bitno da uvijek odigraju s takvom strašću kao što je to bio slučaj ove nedjelje. Jer takvu Rijeku nitko ne može zaustaviti.
