Ovakav Osijek ima lijepu perspektivu, ako će biti mudar u finišu prijelaznog roka!

Osijek se časno oprostio od Europe. Upravo onako kako su i najavili - momci su bacali se na glavu i zato su ispraćeni s Pampasa pljeskom, a neki i ovacijama. S europskom pobjedom, pojačanim koeficijentom i silnim samopouzdanjem. Jer, ako na ovaj način mogu protiv Adane, mogu protiv svakog u HNL-u.

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Doduše, ispraćeni su i s dozom žaljenja za onom prvom utakmicom u kojoj su podlegli pritisku i vlastitoj impresioniranosti odnosno netalentiranom Gruzijcu sa zviždaljkom u rukama. Da Adani nije sudac priznao dva neregularna gola, uz ovakvu igru kao sinoć na Pampas Areni - Osijek bi bio blizu, prokleto blizu da se s Genkom obračuna za skupinu Konferencijske lige.

Očito je Stjepan Tomas dobar motivator kada je uspio nakon Adane i šoka u Puli - galvanizirati momčad, rekao bi Ćiro Blažević, koja je ratnički istrčala na svoj Pampas i uspjela izvući pljesak publike na kraju. Zasluženi. Jer, padali su s nogu od umora na kraju utakmice. Lovrić je nešto ranije izašao jer više nije mogao. Dao je sve od sebe, uložio posljednji atom snage da opravda ono što je najavio dan prije utakmice - da Osijek vjeruje u čudo i ide po njega u uzvratu. Odličan je bio Darko Nejašmić, potom Brlek, Bukvić, Malenica…

Međutim, jedno ime treba posebno istaknuti. Šime Gržan nekoliko puta tijekom utakmice dobio je ovacije Pampasa. Prvi igrač na Opus Areni kojem se skandiralo ime i prvi nakon legendarnog kapetana Mile Škorića. Jer navijače ne možeš prevariti. Gržan igra u životnoj formi. Zatvara prilaze svom golu, trči tranziciju i prijeti onom suparničkom. Skupi koncentraciju pa hladnokrvno zabije gol iz penal koji su bili "rak rana" prošlosezonskog Osijeka. Što bi se reklo, Šime ostavlja dušu na terenu. I to su tribine prepoznale. I nagradile…

A formula je zapravo vrlo jednostavna; Osijek je pristupom i zalaganjem ispunio očekivanja i zato je nagrađen podrškom publike a Stjepan Tomas dobio je putokaz što se od njega očekuje u nastavku sezone. Bit će to borba na dvije domaće fronte, ali s ovakvim pristupom Osijek je zreo za vrh. Za borbu s Dinamom, Hajdukom i Rijekom. Naravno, pod uvjetom da se u klupskim odajama prepozna trenutak i reagira u finišu prijelaznog roka. Ne u rubrici “odlasci” jer i tu ima puno kandidata nakon Barišića koji će ovih dana put Basela, već Kulešević mora spustiti rampu i ojačati momčad. Ne prinovama, jer su igrači poput Mrktjčana i Drambajeva prinove a ne pojačanja. Osijeku treba jačanje na više pozicija. Prioritet je ta zadnja linija koja je i sinoć primila dva komada, ukupno 16 u sedam utakmica ove sezone. Doduše, dali su ih više od dvadeset ali taj “run and gun” nogomet nikome nije donio ništa dobroga na duge staze, neće niti Osijeku.

Dakle, traže se pojačanja na stoperskim pozicijama, lijevom beku, veznom redu. Uz uvjet da se zadrže Mierez i Nejašmić. Pa uz ovakvu igru i podršku tribina kao sinoć - pred Osijekom se otvara lijepa perspektiva.