Otpisani psiholog koji je srušio Barcu

Baš tog ljeta gospodnjega 2014. godine, tada još tinejdžer iz Oostendea prešao je iz francuskog Lillea u redove velikog Liverpoola. S obzirom na delikatne godine i tadašnju konkurenciju u momčadi Brendana Rodgersa, uprava Redsa odlučila ga je ostaviti još godinu dana na posudbi na stadionu Pierre-Mauroy. U posljednjoj sezoni u Ligue 1 zabio je pristojnih osam golova i zadovoljnog osmijeha otišao u na Otok.

 

 

Prema vlastitom priznanju, prvih pola godine na Anfieldu ga je poprilično uzdrmalo. Trebalo mu je nekoliko mjeseci da mu se slegnu dojmovi, da u potpunosti shvati koliko je sada pod većim povećalom i kako nema niti jednog dana na treningu koji bi mogao odraditi ‘u leru’.

Prvijenac u Premiershipu dočekao je tek sredinom prosinca, da bi nedugo zatim krenula njegova ‘golgota’ s ozljedama. Pukao mu je mišić i morao je pauzirati mjesec dana te je u još dva navrata morao pauzirati isti period, a najteže mu je pala ozljeda gležnja u gradskom derbiju s Evertonom u travnju. Upravo je bio povezao nekoliko odličnih partija, zabio tri gola u dvije utakmice, dizao je formu kako se bližilo finale Europske lige (izgubljeno od Seville), a u konačnici i on i klub dobili su jedno veliko ništa.

Međutim, vrijeme oporavka od ozljede, Divock nije bacao ‘uludo’. Osim što je veliki modni entuzijast, sin nekadašnjeg kenijskog reprezentativca Mikea, poliglot je koji govori četiri jezika (među kojima i Svahili) i veliki je zaljubljenik u psihologiju. Štoviše, upisao je i studij, ali je ulaskom u prvi sastav bio primoran odustati od tog cilja.

 

 

“Čitam tri knjige mjesečno, nekad na engleskom jeziku, nekad na nizozemskom, ali uglavnom o psihologiji. Jako me zanima način na koji funkcionira mozak i različiti tipovi osobnosti kod ljudi.  Ponekad dam prijateljima da odrade test osobnosti, a u Liverpoolu već znam tko je introvert, a tko ekstrovert. Jednom kada završim nogometnu karijeru, možda se vratim psihologiji”, rekao je svojedobno u intervjuu za The Guardian.

U drugoj sezoni pod Jurgenom Kloppom počeo je dobivati puno veću minutažu, a to mu je bilo dovoljno za sedam prvenstvenih pogodaka, čemu je pridodao još četiri, u Liga i FA kupu kombinirano, ali nedovoljno da bi ga karizmatični Nijemac zadržao u svojim redovima.  Bilo mu je jasno – svoju punu afirmaciju mora tražiti na drugoj adresi. Posudba je dogovorena, koferi su spakirani, njegov novi klub na jednu godinu postao je Wolfsburg.

Tamo mu se otvorilo nakon prve četiri utakmice. Prvi gol u Bundesligi došao je u petom kolu protiv branitelja naslova Bayerna, u kojima su Vukovi izvukli bod, da bi nakon listopadske reprezentativne stanke, zabio još tri komada, uz jednu asistenciju. Nominiran je za nogometaša mjeseca u Njemačkoj, a činilo se kako bi ga Vukovi mogli otkupiti na kraju sezone. Možda bi se to i dogodilo da cjelokupna momčad nije potpuno krahirala. Počeli su nizati kiks za kiksom, završili u konačnici u doigravanju za ostanak – i spasili se - a Belgijac je u međuvremenu uspio poentirati tek dva puta do kraja prvenstva. Posudba je završila, koferi su spakirani, njegov novi klub postao je stari – Liverpool.

 

 

Na Anfieldu je zatekao novo lice, Mohameda Salaha, a uz već etablirana imena unutar hijerarhije Redsa, Roberta Firmina i Sadija Manea, mladi Belgijac bio je daleko od garantirane minutaže. Njegov novi odlazak bio je praktički neminovan. Prvo je trebao otići u paketu s Lorisom Kariusom u Bešiktaš, međutim taj posao je propao. Zagrizla je potom Borussia Dortmund, htjeli su ga dovesti na jednogodišnju posudbu uz pravo otkupa, ali cijena od 27 milijuna funti bila je previsoka za klub sa Signal Idune. U njihovom smjeru otišao je ‘super-efikasni’ Paco Alcacer iz Barce, a naš nesuđeni psiholog čekao je novi angažman.

Izgledalo je da je konačno došao do nove destinacije nakon što je uprava Redsa smanjila odštetni zahtjev na 22 milijuna funti. Wolverhampton je odlučio investirati u njegove sposobnosti, klubovi su se međusobno dogovorili – ali Origi je odbio. Odlučio je ostati i boriti se za minutažu. Činilo se to kao najveća pogreška.

Do prosinca je skupio tek jedan prvenstveni nastup, i to za U-23 momčad Liverpoola, spominjala se nova prodaja, ovoga puta za 15-ak milijuna funti u Fulham, ali silom prilika, Origi je dobio priliku 5. prosinca zaigrati protiv gradskog rivala Evertona. Ušao je s klupe i jedinim golom na utakmici riješio Merseyside derbi. Već je tada Klopp počeo u javnosti izrazito hvaliti njegov pristup na treningu i podređivanje momčadi, a to je Nijemca doslovno natjeralo da mu pruži veću šansu, makar samo kada treba odmarati neprikosnoveni napadački trozubac na čelu sa Salahom. Počeo je dobivati priliku ispred Daniela Sturridgea i Xherdana Shaqirija, marljivo odrađujući role na krilu iako je ‘čista devetka’.

Kada bi zaigrao, mahom ulazeći s klupe, ostavio bi traga na terenu, a nakon gola u demoliranju Watforda (5-0), ponovno je postao glavno ime crvenog dijela Liverpoola u posljednjih nekoliko dana. Prvo je zabio u posljednjim minutama utakmice za pobjedu nad Newcastleom i nastavak teško ostvarivog sna o naslovu prvaka Engleske.

A potom - uzvrat u polufinalu Lige prvaka. Ako je itko pri zdravoj pameti prognozirao veliki preokret Liverpoola nakon poraza 3-0 na Camp Nou, sada se vjerojatno ‘kupa’ u novcu. Međutim, takvi su rijetki. A još su rijeđi oni koji bi rekli da će ključno ime preokreta, uz Ginija Wijnalduma, s prvim i posljednjim golom na utakmici - što su mu prvi golovi u Ligi prvaka uopće - biti upravo zaboravljeni Divock Origi.

Čovjek koji je trebao napustiti Liverpool još prošlog ljeta i koji, da nije bilo ozljeda Salaha i Firmina, ne bi ni primirisao anfieldski travnjak u utorak navečer, 7. svibnja, ljeta gospodnjega 2019. godine.

 

 

 

 

POVRATAK NA NASLOVNICU

(Foto: Pixsell)