I. SučićOsveta je jelo koje se servira hladno!
.jpg.webp)
Vrijeme Čitanja: 4min | pet. 16.01.26. | 15:30
Omonia je trenutačno vodeća momčad prvenstva, iza sebe su ostavili čak i Pafos koji ove sezone igra Ligu prvaka, a uz iskusnog Stevana Jovetića, najbolji igrači su im 31-godišnji Francuz koji igra nogomet života te mlađi brat odbačenog stopera Dinama.
Ljeto je 2006. godine, na Kvarneru je gorjelo i nebo i zemlja, a tek što se proslavio drugi Hrvatski nogometni kup u povijesti, Rijekina europska avantura završila je praktički prije nego što je i započela. Pred oko 7.000 gledatelja prva utakmica kvalifikacija za Kup UEFA završila je 2-2. Dvaput je Rijeka vodila, dvaput su se gosti vraćali. A onda su još u uzvratu slavili s 2-1 i tako Rijeku poslali kući praznih džepova.
Junak Omonije bio je Musa Mguni, dvometraš iz Zimbabvea, koji je u drugoj utakmici zabio oba pogotka za svoju momčad, dok je u prvom ogledu jednom rukom držao Darija Kneževića, a drugom Eddyja Bosnara. Afrikanac je bio snažan poput bika.
„Rijeka – momčad bez karaktera i europske kvalitete“, oštro je tada kroz svoje pero provukao Orlando Rivetti, najpoznatiji brk sportskog novinarstva u Hrvata, kojeg je 11 godina kasnije s velikim zadovoljstvom obrijao. Ljutilo je tadašnjeg riječkog dopisnika Jutarnjeg lista što je Rijeka godinu za godinom ispadala od Gençlerbirligija, Litexa i Omonije, posebno jer je u sva tri dvomeča – mogla više. I baš je to bio problem. Što je mogla…
„Ne treba dramatizirati, očito je da za stvaranje europskog kluba treba više od tri godine. Osvojili smo dva domaća Kupa, ali još smo zeleni za Europu. Žao mi je jedino jer nismo bili tako daleko od prolaza. Nismo prikazali ono što možemo, razloge ne znam, ali to je činjenica“, rekao je tadašnji predsjednik Robert Ježić.
Čovjek pukne prstima – i prođe 20 godina. Ili, ako baš inzistirate, 19 i pol. Barda hrvatskog sportskog novinarstva Orlanda Rivettija više nema, momčad s Kvarnera već 14 godina uspješno vodi Damir Mišković, a Rijekin dom je (privremeno ili trajno, tko će ga znati) preseljen s Kantride na Rujevicu.
Dva naslova prvaka, pet grupnih faza europskih natjecanja, nekoliko kupova, Superkup… I sada – opet Omonia. I prilika za naplatu starih dugova.
Ako je Rijeka 2006. bila zelena, danas to sigurno nije. I iako u dvomeču s Omonijom nemaju ulogu favorita, teško ih je unaprijed otpisati.
Omonia je ciparski gigant, drugi najtrofejniji klub u državi (21 naslov prvaka, 16 kupova i 17 Superkupova) te trenutačno vodeća momčad prvenstva. Na njihovoj klupi sjedi Henning Berg (56), najzvučnije ime u momčadi je Stevan Jovetić (36), dok su ključni igrači Francuz Willy Semedo (31) i Ryan Mmaee (28), mlađi brat stopera Dinama Samyja, trenutačno posuđenog Qarabagu.
Veznu liniju drže pouzdani Nizozemac Carel Eiting te nekadašnji kapetan Lokomotive Mateo Marić, mlađi brat bivšeg igrača Rijeke Mirka Marića. Od istaknutijih pojedinaca tu su još Muamer Tanković, Mariusz Stępiński i Ewandro Costa, dok je kapetan momčadi standardni ciparski reprezentativac Ioannis Kousoulos. Nogometni put započeo je u Nea Salamisu, član Omonije je od 2018., a do kraja sezone postat će igrač s najviše nastupa u povijesti kluba. Trenutačno ga za deset utakmica 'šiša' Dimitrios Christofi (235).
Bergova momčad ove sezone igra vrlo dobar nogomet, a trenutačno drže i prvo mjesto prvenstvene ljestvice. Istina, Pafos je drugi s dva boda manje i utakmicom u zaostatku, ali nije baš da Oršić i društvo mogu unaprijed upisati tri boda protiv APOEL-a. No, o tom potom.
Da je Omonia ozbiljna priča potvrđuje i njihova posljednja pobjeda protiv AEK Larnace (2-1), momčadi koja je Rijeci zadala ozbiljne probleme na Rujevici. Mmaee je bio precizan s bijele točke u 10. minuti, Tanković je zabio u 26., a gosti su jedini pogodak postigli tek u 80., kada je mrežu pogodio Rubio.
O šansama Rijeke u ovom dvomeču uvelike će odlučivati potezi na zimskom prijelaznom. Hoće li Fruk ostati ili otići, jesu li novi igrači pojačanja ili tek prinove… U ovakvim utakmicama svaki detalj odlučuje.
Do prve utakmice ostalo je više od mjesec dana pa za velike analize, planiranja, skautiranja i pripreme – zasad nema previše smisla. U nokaut-fazi Konferencijske lige nema laganog protivnika, a iako su Ciprani blagi favoriti, Riječani možda čak i nisu prošli tako loše. Premda je i to tema za raspravu.
Rijeka će najprije na Cipar, dok će se uzvrat igrati na Rujevici u, kako ju je svojedobno nazvao Željko Sopić, zmajevu gnijezdu. Favoriti ili ne, ždrijeb dobar ili loš… Rijeka je ovo godinama čekala. I nakon gotovo 20 godina ima priliku poravnati neke stare račune.
Osveta je jelo koje se servira hladno.
