I. SučićAlfonso Barco – Tapia ili tapija?
Vrijeme Čitanja: 4min | pet. 16.01.26. | 09:00
Izgleda kako Peruanca samo formalnosti dijele od potpisa za Rijeku...
U Istri se, a unazad 10 ili 20 godina sve češće i na Kvarneru, žargonski za nešto loše zna reći tapija. Tapija film, tapija pjesma, tapija igrač. Od početka sezone do danas u Rijeku je stiglo 13 novih igrača, a neki su vrlo brzo dobili upravo tu etiketu. Ipak, zasad je jedini koji se sa sigurnošću može označiti kao promašaj je Omar Šerif Sijarić.
I nitko pritom ne govori da je riječ o lošem igraču, tapiji. Možda mu Rijeka jednostavno nije sjela, možda ovo nije sredina za njega. Negdje drugdje sigurno će pronaći svoje mjesto pod suncem.
S druge strane, bilo je i onih koji su stigli gotovo nezapaženo, a pokazali se kao zanimljiv potencijal. Prije svih tu je Daniel Adu-Adjei, o kojem po dolasku na Kvarner gotovo nitko nije znao ništa, a koji se zasad pokazao kao vrlo kvalitetno rješenje u vrhu napada. Kako je pritom i tržišno vrlo zanimljiv igrač (čitaj: Englez), jedna dobra sezona potencijalno bi se mogla nevjerojatno naplatiti. Englezi, ipak, svoje cijene više nego druge…
Ove zime Rijeka je zasad dovela dvojicu igrača. Tornike Morčiladze je zabio već u prvoj utakmici, u svom neslužbenom debiju, dok je Teo Barišić unaprijed označen kao provjereno rješenje. Ako zadrži razinu igara kakvu je pokazivao u dresu U21 reprezentacije, Rijeka bi u njemu trebala dobiti ozbiljno pojačanje.
Nakon desnog beka i krila, na Kvarneru su nastavili slagati kadar. Nekoliko je pozicija na kojima su treneru Victoru Sanchezu potrebna pojačanja, a kako Dejan Petrovič nije pretjerano zainteresiran za potpis novog ugovora, potraga za šesticom bila je posebno intenzivna. I pronađena je. U Peruu.
Alfonso Barco jednako je veliko iznenađenje medijima kao i svakom običnom navijaču. I svatko tko će reći da o njemu nešto zna ili da je za njega ranije čuo – laže. Riječ je o 24-godišnjaku koji trenutačno igra za ekvadorski Emelec, drugi najtrofejniji klub u zemlji s 14 naslova prvaka, odmah iza Barcelone S.C. (16). Barco je nominalno šestica, po potrebi može igrati i stopera, a jedino što zasad znamo sa sigurnošću jest da je stasit i snažan (1,88 m) te da je prije manje od mjesec dana upisao debitantski nastup za reprezentaciju Perua. I to kao stoper!
Ipak, Barco je u našem dijelu svijeta popriličan anonimac. Prije Emeleca igrao je za Defensor SC u Urugvaju, Universitario de Deportes te matični Universidad San Martín de Porres. I to 'igrao' ne znači nužno bio standardni prvotimac, jer nerijetko je znao započinjati utakmice i na klupe. Inače, valja spomenuti i da dolazi i iz prave nogometne obitelji, jer njegov otac Álvaro bivši je peruanski reprezentativac s 20 nastupa, koji se okušao u SAD-u, Meksiku, Čileu, Kini i Saudijskoj Arabiji. Iako je Alfonso i dalje 'mali od Alvara', za obitelj Barco ovo je, dakle, velik europski iskorak.
Hoće li biti uspješan? To, naučili smo već, možemo procjenjivati tek jednog dana – kad iz Rijeke ode. S tim da, za početak, tek treba doći.
Peruanski sportski mediji njegov su transfer u Rijeku ocijenili prilično iznenađujućim. Hvale njegov karakter, opisuju ga kao profesionalca, odlučnog i vrijednog, ali kad su u pitanju njegove igračke kvalitete… hajdemo reći da nitko neće reći 'wow'. U Emelecu, pisali su sportski novinari, “nije bio loš, ali nije bio ni najbolji”, dok su navijači na društvenim mrežama znatno oštrije recenzirali njegove nastupe. I bez citiranja ne baš najpristojnijih komentara, dovoljno je reći da za njim nitko ne plače.
No, to ne mora značiti previše. Možda je Barco igrač sustava i netko tko će baš na Kvarneru zasjati. Baš kao što bi, primjerice, Sijarić mogao negdje daleko od Kvarnera. Riječani su ga skautirali, njegov lik i djelo nisu svima bili pred očima, već je do njega morala dovesti temeljita analiza. I zato, kao i sa svakim igračem koji dolazi u HNL, prvo treba biti optimističan. a tek onda, eventualno, sve okrenuti na crno.
O stanju peruanskog nogometa možda najbolje govori podatak da im u vrhu napada igra 42-godišnji Paolo Guerrero. Da, onaj Paolo Guerrero, nekadašnji igrač Bayerna i HSV-a, danas prvotimac Alianze Lime. Uz njega, najpoznatiji reprezentativci Perua su desni bek Oliver Sonne (naturalizirani Danac), lijevi bek Marcos López (prvotimac Copenhagena) te 'capitan futuro' i njihov pravi pivot - Renato Tapia. Šestica i bivši igrač Twentea, Feyenoorda i Celte, a danas prvotimac Al Wasla.
Hoće li Barco postati Rijekin Tapia ili tek još jedna tapija, pokazat će vrijeme. No, na Kvarneru mu svakako moraju dati priliku. I nadati se da će ovom Južnoamerikancu Kvarner 'sjesti' kao Ramonu Fernandezu, a ne, primjerice, Jonatanu Germanu. Ako se netko uopće sjeća te tap... igrača u dresu Rijeke…
