A. LesičkiOsijek na aparatima: Nije Sopić najveći problem kluba!
Vrijeme Čitanja: 3min | pon. 16.02.26. | 08:01
Osijek je dotaknuo dno: plaće kasne, obrana se raspada, trener visi o koncu, a pravi krivci i dalje stavljaju glave u pijesak. Klub izgleda kao kvartovska momčad za vikend‑turnir, dok navijačima prodaju iste stare alibije
Nervozno se sinoć vrtio navijački puk Osijeka po portalima, kao da će u novom “refrešu” iskočiti spasonosna vijest. Nije bilo ničega, tek šaputanja, kuloarske “bombe” o smjeni trenera i velikom obratu u upravi. Opus je nakon Hajduka utihnuo, a čini se kako jutro donosi istu scenografiju: svi na svojim mjestima, od Sopića do svetog trojstva u foteljama, kao figurice u izlogu koje nitko nema hrabrosti pomaknuti.
A stanje? Sramota do neba. Osijek danas izgleda kao skrpana kvartovska ekipa za vikend-turnir, skupljena na brzinu, s tim da onaj čija je lopta - mora igrati. Pod mus. Usput, nemaju ni za germu, plaće kasne, a oni gore šute. Godinama ih se upozorava da im je odnos prema klubu kao prema neželjenom djetetu – moraš ga priznat, ali ga zapravo ne želiš držati za ruku. Pa svako malo ponude glavu trenera da uguše bijes, čemer i jad na najmodernijem stadionu u Hrvatskoj. Samo, ovaj put čini se da navijači više ne puše tu staru foru.
Kada se ekipa slagala na početku sezone - nije da nismo jednom upozorili da se momčad gradi od temelja. A obrana koja primi pedeset i kusur golova i kojoj vratara proglase najboljim pojedincem, mora na remont. Dva prijelazna roka - stopera niti za lijek. I tko je onda lud? Sopić ili ipak neko drugi? Dovodilo se sve i svašta, kao na rasprodaji, a odgovornost je uredno završavala na vratima trenera.
.jpg.webp)
.jpg.webp)
Zar nije neki dan Robert Špehar pričao kako je sve dogovorio, ali da su neki u klubu bili protiv njega, naglasivši da je riječ o domaćima. Marko Babić redovito upozorava, Nenad Bjelica sa svojim iskustvom može držati poseban kolegij “Osijek - na putu prema dolje”. Pa Osijek nije baš milijunski grad da ima nogometnu poziciju i opoziciju. Ipak, oni upućeniji kunu se da nigdje rovovi nisu tako duboki kao na Pampasu. Možda je došlo vrijeme da ti i takvi pokupe stvari, isprazne ladice i pokažu primjer svima drugima. Jer doveli su Osijek na dno HNL-a, u situaciju u kojoj igrači posuđuju lovu da imaju za kavu.
I to je vaših ruku djelo. Pa lijepo, kad krenete pisati otkazno pismo Željku Sopiću, umetnite, gospodo, i svoja imena. Gurnite to pismo niz stepenice, kao što ste gurali i svoja dva djeteta koja su jedina složila priču od koje su se navijačima vraćali osmijesi. Valjda im je to bio grijeh – što su pokazali da se Osijek može igrati nogomet i tući se s najjačima.
Ne mislimo da je Željko Sopić bez grijeha. Opet se vratio Čolini u sredini i opet dobio – ništa. Bubanja i Teklić nevidljivi, kao da su ostali u tunelu. Karačić nije došao na utakmicu u kojoj je obrana izgledala dezorijentirano, kao da ih je netko probudio pet minuta prije izlaska. To je već ona priča o kući koja se gradi na lošim temeljima, pa poslije svi glume iznenađenje kad se zidovi počnu rušiti. Sopić je pokušao iznenaditi s Jakupovićem i Matkovićem na lijevom krilu, Coppitelli ga je ondje gurao, a epilog je bila samo povećana potrošnja Normabela među navijačima.
Ako Sopić kojim slučajem preživi, morat će promijeniti više od formacije na papiru. Tvrdoglavo radi iste stvari, a očekuje promjenu – to ne ide. To su radili i njegovi prethodnici, pa im je rok trajanja bio manji od jogurta u Konzumu.
Ipak, ponavljamo, Željko Sopić je ovdje prije svega žrtva tuđih nesposobnosti i kolektivnog nerada. I zabijanja glava u pijesak. Umjesto da njegova glava prva krene niz stepenice Opusa, veći bi efekt imali odlasci onih koji godinama vode glavnu riječ. Onog trenutka kad se njihova imena počnu spominjati uz riječ “odlazak”, navijački puk Osijeka prvi put nakon dugo vremena osjetit će da se napokon dira u prave krivce, a ne samo u zamjenske trenerske glave za giljotinu...
.jpg.webp.webp.webp)
