Oproštaj od Hajdukove legende: “Živio je splitsko stanje uma, zato je bio najveći“
Vrijeme Čitanja: 3min | čet. 31.10.24. | 13:38
Na Poljudu je održana komemoracija
U kino-dvorani stadiona na Poljudu održana je komemoracija Hajdukovoj vratarskoj legendi.
Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
Okupili su se mnogi koji su s njim igrali, ali i koji su ga samo poznavali. Prvi se oprostio trener s kojim je ostvario najveće uspjehe, Ivan Katalinić.
„Tonči je bio veliki hajdukovac. Ostvario je s Hajdukom jedan od najvećih uspjeha u povijesti Hrvatske, dupla kruna i četvrtfinale Lige prvaka. Ostavio je veliki trag u klubu.“
Prisjetio se kako je došao u Hajduk...
„Doveo sam ga kada nam je trebao iskusni vratar. On je čak razmišljao da se ostavi nogometa u 33. godini. Od te momčadi iz četvrtfinala Lige prvaka on je jedan od najzaslužnijih. U ovom trenutku je teško išta više kazati.“ stvorio se grop Kataliniću, pa je nastavio: Imali smo momčad punu domaćih igrača. S njima je bilo puno lakše raditi nego sa strancima jer oni su svi znali što znači Hajduk i što treba napraviti, a to je osvojiti naslov. To nas je držalo zajedno.“
Aktualni predsjednik Ivan Bilić stao je za govornicu u ime Hajduka.
„Teška srca se okupljamo, kako bismo odali počast legendarnom vrataru Tončiju Gabriću. Svojim talentom radom i predanošću je osvojio srca svih. Posebnim ga čine vrijednosti koje je predstavljao. Sjećamo se njegovih brojnih obrana kojima je često spašavao utakmice. Posebno se sjećamo legendarne sezone u Ligi prvaka. Uvijek je bio spreman pomoći i podržati igrače i klub. Tonči Gabrić zauvijek će ostati u našim srcima kao bitni dio naše povijesti. Hajduk se nikada ne zaboravlja, Tonči Gabrić ostaje vječno u mislima.“
Tužni Nikica Cukrov, predsjednik Hajdukovih veterana s njim je dijelio svlačionicu u dva kluba...
„Zajedno smo igrali za Rijeku i Hajduka, imao sam čast da mu budem i trener. Zadnjih godina smo se puno družili, mogu vam reći da je Tonči bio obožavan u Rijeci, Splitu, a i u mom Šibeniku. Na grub način sam saznao tužnu vijest. Bio sam u Trogiru, teraca gdje je on uvijek sjedio bila je prazna. Nazvao sam zajedničkog prijatelja Baću, a on mi je priopćio teške vijesti. Tonči će uvijek ostati s nama, nikad ga nećemo zaboraviti.“
I na kraju, prije nego što je skup krenuo prema Lovrincu, odnosno Sitnom Gornjem na još jedan oproštaj i pogreb, o prijatelju i suigraču zborio je Dean Računica.
„Ljudina, gromada, čovjek, prijatelj i puno više od toga bio je Tonči. Hajdučku legendu ispisao je na terenu, onu životnu, ispisivao je svaki dan u druženjima, savjetima za mlađe. Jadran, Zapadna obala, Riva, Pjaca, Dugi Rat, Sitno, nemoguće je zamisliti sva ta mjesta bez njega. Živio je baš ono splitsko stanje uma, zato je Tonči bio najveći. Hvala ti na svemu čime si obogatio naše živote.“ (G)
