T. NičotaOni su žrtve Dinamova preporoda: Nezamjenjivi su preselili na klupu, a zimsko 'pojačanje' potpuno nestalo!
Vrijeme Čitanja: 4min | pet. 10.04.26. | 08:30
Sjajne Dinamove igre i dominacija ovog proljeća, donijele su i promjene u hijerarhiji u momčadi. Neki su, donedavno standardni prvotimci, izgubili siguran status
Nevistić - Valinčić, Dominguez, McKenna, Perez Vinlöf - Villar, Mišić, Ljubičić - Lisica, Beljo, Vidović. To je bila udarna momčad, kako ju je na ljetnim pripremama u Sloveniji, u kooperaciji sa Zvonimirom Bobanom nacrtao Mario Kovačević. Ili obrnuto. Kad danas bacite pogled na prvih 11 Dinama, a startnu postavu je ovog ljeta Mario Kovačević standardizirao, vidi se ogromna razlika. Iz tadašnjih prvih 11 danas su prvotimci Dominguez, McKenna, Mišić, Beljo i, u zadnje vrijeme, Vidović. Dakle, otad se u Maksimiru i ta startna postava promijenila za još pola kadra.
Nevistića je prvo zamijenio Filipović, potom je stigao Livaković, Villar i Ljubičić napustili su Maksimir. A ostali, oni su iz startne postave ispali ovog proljeća, na neki su način postali 'žrtve' Dinamova uspjeha. Krenimo redom. Kad su iz Istre došli u Dinamo, Moris Valinčić i Mateo Lisica odmah su u očima Dinamove struke i trenera bili označeni kao pojačanja. Kao igrači budućnosti, brzi i prodorni, koji će desnu stranu pretvoriti u svoje 'šetalište'. I jednog dana donijeti i značajan novac od transfera. Valinčić i Lisica bili su, dakle, na početku sezone nezamjenjivi duo na toj desnoj strani, a i dobro su krenuli. Lisica je napadački bio kvalitetan i učinkovit, Valinčić je odmah pokazao svoje fizičke kapacitete, postao je hit-igrač, već u listopadu našao se i na pretpozivu Zlatka Dalića! Krenule su priče o najboljem desnom beku, velikom osvježenju, igraču, koji će Modrima donijeti 10-12, možda i više milijuna eura. Međutim, sve se naglo okrenulo. Valinčić se ubrzo ozlijedio, izbivao je s terena nekoliko mjeseci, a sad, kad se vratio, daleko je od stare forme. I statusa.
Jer, Dinamo se, dok ga nije bilo, mijenjao, tražio mu zamjenu. Tko je sve igrao na desnom boku? Theophile, Lisica, RPG, Mikić i na kraju - Galešić. Koji je konačno dobio šansu i iskoristio je na fenomenalan način. Iako je u originalu stoper, Niko Galešić, koji je dugo kod Kovačevića bio, iz nepoznatog razloga, u 'frizeru', objeručke je prihvatio novu ulogu. I, čekajući Valinčićev povratak, postao prva opcija za tu poziciju. Dinamo je, pritom, rastao, krenula je ta već opisana proljetna dominacija, golovi, sjajne igre, a Galešić je u toj priči dobio vrlo bitnu ulogu. Valinčić se vratio na teren, no u njegovim se predstavama vidi da (još) nije na onoj razini prije ozljede. Nije uhvatio pravu formu, možda nije niti očekivao da će se trebati ponovno grčevito boriti za 'svoje' mjesto. Ali, Kovačević je sad tako postavio stvari, u ovom je trenutku Galešić prva opcija, a Valinčić još uvijek igrač u procesu povratka. Daleko od izdanja kakva je nudio po dolasku u Dinamo, a pogotovo daleko od pogleda izbornika Dalića. Morat će se Valinčić 'trgnuti', jer, valjda mu je postalo jasno da u Dinamu nema starih zasluga.
Mateo Lisica prošao je sličan put. Od prvog desnog krila, kojemu je status u prvih 11 neupitan, do onoga koji se mora boriti za poziciju. Imao je i on nesreću, obolio je od mononukleoze, koja uvijek ostavi trag, iscrpi organizam. Vratio se Lisica na teren, počeo igrati, ima čak i dvije asistencije ovog proljeća. Međutim, teško mu je izboriti mjesto u prvih 11, u velikoj je formi Bakrar, a Lisica možda još nije fizički ni potpuno fit za veću minutažu. U svakom slučaju, vratio se u boljoj formi nego Valinčić, ali, Dinamov vlak se zahuktao, a on je, trenutačno, izvan glavnih vagona. Što, jasno, ne znači da neće do kraja sezone dobiti više prilika.
Nezamjenjiv je dugo vremena bio i Arbër Hoxha, jedan od rijetkih svijetlih točaka Dinamove sumorne jeseni. Kad je 'smijenio' Vidovića na lijevom krilu uoči Derbija na Poljudu, na kojemu je onda bio i igrač odluke, Hoxha je krenuo uzlaznom putanjom, igrao, praktički, sve utakmice. Onda je riješio i derbi s Rijekom u Maksimiru, onim sjajnim pogotkom s 'aut crte' i zaradio status sigurnog prvotimca. No, Hoxha, koji bi na ljeto mogao napustiti Maksimir, jer o njegovu se transferu sve više priča, na proljeće je pao u formi, taj je pad kao svoju šansu iskoristio opet Gabriel Vidović, koji se opet vratio na lijevo krilo. I jako dobrim igrama u zadnje vrijeme, velikim doprinosom Dinamovoj dominaciji, 'potjerao' Hoxhu na klupu.
Dok Matteo Perez Vinlöf ima problema s ozljedom, a ionako se često izmjenjuje s Brunom Godom, a Ismaël Bennacer već gotovo tri mjeseca nije u pravoj konkurenciji za momčad zbog ozljede, jedino zimsko pojačanje (osim Livakovića) potpuno je nestalo sa scene. Paul Tabinas, filipinski Brazilac, desni bek, koji je došao iz Vukovara 1991. odigrao je samo utakmicu protiv Kurilovca (2-0) u Kupu, bio je asistent, ali je, generalno, ostavio ispodprosječan dojam. Malo-pomalo izgubio je mjesto i na Dinamovoj klupi, protiv Osijeka i Gorice nije bio u zapisniku. Nije bio skup, Dinamo ga je kupio za 50-70 tisuća eura pa i nije veliki promašaj, ali sve te promjene jasno pokazuju i zaokret u razmišljanjima Marija Kovačevića ovoga proljeća. Nema nezamjenjivih, nema predodređenih za neku poziciju, igraju oni koji su u ovom trenutku najbolji! A oni, koji su došli da bi bili standardni, koji su imali siguran status ili su mislili da ga imaju, moraju se za njega ponovno izboriti. Uspjeh i sjajni rezultati momčad, kakve Dinamo ima ovog proljeća, imaju i drugu stranu medalje, neki iz tog pobjedničkog vlaka, jednostavno, moraju ispasti! Barem privremeno...
.jpg.webp.webp.webp)
