'Old-school' finale Eura: Dvije kultne nogometne reprezentacije, kulture, tradicije, himne, navijači....

Iza nas je najspecifičniji Euro u povijesti nogometa, a prilično sigurni smo da ovakav Euro više nećemo gledati i proživljavati. Prvi Euro u 11 različitih gradova i to još u jeku najveće pandemije od pošasti Španjolske gripe koja je harala za vrijeme prvog svjetskog rata.

No, ovo prvenstvo je ujedno utjelovilo jedan pravi 'old-school' duh europskog nogometa. Platini je donio odluku o prvenstvu u 13 gradova, koji su kasnije bili reducirani na 11, kako bi se obilježilo 60 godina od pokretanja prvog Europskog prvenstva.

Taj prvi Euro 1960 sastojao se od preliminarne runde, u kojoj su kasnije trećeplasirani Čehoslovaci svladali Republiku Irsku, osmine finala i četvrtfinala koja su se igrala na dvije utakmice. Pobjednici tih četvrtfinalnih dvomeča plasirali su se na završni turnir najbolje četiri momčadi koji se održao u Francuskoj (Pariz i Marseille).

Euro 1964. se odigrao na sličan način, tri kvalifikacijske runde i završnica četiri najbolje momčadi u Španjolskoj (Madrid i Barcelona). Četiri godine kasnije uvedene su kvalifikacijske grupe i četiri najbolje momčadi na završnici u Italiji. Posljednje Europsko prvenstvo u 'final four' formatu odigrano je 1976. u Jugoslaviji. Beograd i Zagreb ugostili su domaću Jugoslaviju, Nizozemsku, viceprvaka Njemačku i prvaka Čehoslovačku. Od Italije 1980., Euro se igra s osam ili više ekipa.

Tako da je ovaj Euro bio svojevrsni podsjetnik na prvih pet izdanja, kada je sve vodilo prema završnici, tom final-four turniru, održanom u jednoj državi. Ovaj puta Engleskoj.

U ovogodišnjem finalu gledali smo dvoboj dvije kultne nogometne reprezentacije, dvije kultne nogometne kulture, tradicije, himne...

Englezi i Talijani su po mnogočemu oblikovali svjetski nogomet, te dvije države se između ostaloga 'spore' oko toga tko je zapravo izmislio suvremeni nogomet.

Talijani poručuju Englezima: U pravu ste, 'Football is coming home' - nogomet je izmišljen u Firenci u 15. stoljeću

Kako je bilo fantastično gledati prije početka utakmice ono fanatično, srčano i energično intoniranje talijanske himne 'Il Canto degi Italiani' i naravno fanatično pjevanje svih igrača i članova stručnog stožera aktualnog prvaka Europe.

Stoperčine - liderstvo, strast, energija i klasa

A nakon toga i kultnu 'God Save the Queen' koju je prepuni Wembley, zajedno s engleskim igračima, gromoglasno ispjevao i utišao malobrojne talijanske navijače.

Tu su i te dvije navijačke kulture i tradicije koje su oblikovale i preostale ultras pokrete u Europi, pa tako i Lijepoj našoj. U početnim godinama stvaranja navijačkog pokreta na ovim prostorima, sjeverni 'Boysi' više su se usmjerili na engleski tip navijanja, a južnija 'Torcida', na talijansko-južnoamerički stil.

Utakmica se igrala na jednom od najlegendarnijih stadiona svijeta, po engleskoj kiši, Talijani su tradicionalno došli do titule iako im se prije turnira davalo malo šanse, a Englezi su unatoč velikim očekivanjima, i statusu najvećeg favorita turnira nakon Francuske, pokleknuli lošijim izvođenjem jedanaesteraca. Tradicija se nastavila s Talijanskim izbacivanjem svojih 'mušterija' Engleza.

Afera ‘penalty-gate’ nije obeshrabrila engleskog izbornika, želi voditi reprezenaciju i u Kataru

Teško je da smo mogli gledati veći 'old-school' susret od ovoga. Možda da su se u samom finalu ponovno susreli Nijemci i Englezi, no i ovako je to bilo 'to'.