Od Kalinića do Kalinića: Lukša i Niko napravili su fenomenalan posao koji je zasad – bez greške!
Vrijeme Čitanja: 6min | uto. 08.02.22. | 15:52
Je li ovaj kadar spreman nakon 17 godina posta doći do naslova prvaka?
Navijači Hajduka su u ekstazi, glavna tema svugdje južnije od Senja danas je samo povratak Nikole Kalinića u Hajduk. I neka su, treba ih pustiti, jer godinama Bili nisu bili ovako jaki. Gotovo da nema pozicije u kojoj nemaju 'konja za utrku' kad bi se govorilo o 'najboljem u HNL-u', a dolazak brojnih iskusnih igrača nije bacio sjenu na talentirane i još uvijek nedovoljno dobro oblikovane dijamante koje imaju u svojim redovima. Biuk i Ljubičić su u prvom dijelu sezone igrali koliko mladi igrači mogu samo poželjeti, a oni iskusni, senatori, na njima nisu provodili strogoću, već su ih svojim savjetima i bodrenjem nastojali dodatno ohrabriti.
Prepoznao je to i navijački puk koji se još ljetos digao na noge kako bi Hajduk zadržao svoju najveću zvijezdu i predvodnika ove momčadi – Marka Livaju. Nakon što je to 'apsolvirano', krenuli su s drugim akcijama i na kraju u svakoj od njih bili uspješni. Pljeskom je pozdravljeno dovođenje Josipa Vukovića nakon što je u smjeru Osijeka otišao Darko Nejašmić, dugo su se zazivali Elez, Krovinović i povratak Fossatija na posudbu, a sve je eskaliralo ove zime kad je prvo Bjelici pred nosom – uz veliku pomoć pritajenog agenta u ovom poslu Filipa Krovinovića – 'ukraden' portugalski stoper Ferro. Polako su se navijači hladili od najava da će Kalinić doći, otkako je Tudor postao trener Verone je ta priča djelovala sve manje izglednom, ali svega 10-ak minuta nakon što je završena utakmica protiv Juventusa se na klupskim stranicama pojavila službena objava da je Nikola Kalinić novi igrač Hajduka.
I fešta je mogla krenuti!
Kalinić iza sebe ima nedvojbeno fenomenalnu karijeru. Nije bio miljenik medija, nije mu PR ni izbliza snažan kao nekim drugim igračima njegovog ranga, ali usprkos svemu igrao je za istinske nogometne velikane. Fiorentina, Milan, Atletico i Roma samo su neki od njegovih klubova, a budući da je za njega kombinirano isplaćeno 64.30 milijuna eura u odštetama (transferi + posudbe), na vječnoj ljestvici Hrvata je u toj kategoriji na fenomenalnom drugom mjestu. Bolji je samo Mateo Kovačić (94 milijuna eura), dok su iza Kale ostali Nikola Vlašić (63.80 milijuna eura), Mario Mandžukić (62.50 milijuna eura) i Luka Modrić (57.50 milijuna eura).
34-godišnjak iz Solina je posljednje ovosezonsko pojačanje Hajduka, a njegovim dovođenjem potpuno je jasno da uprava i čelni ljudi kluba imaju samo jedan zajednički cilj – naslov prvaka. Svi će se složiti, neovisno za koga navijali, da jedan takav velikan kao što je Hajduk jednostavno predugo čeka na naslov prvaka. Ne može se dogoditi da su od 1991. do 2005. osvojili šest naslova prvaka i četiri Kupa, a da su u posljednjih 17 godina tek u dva navrata u svojim rukama imali Rabuzinovo sunce i tek jednom osjetili čari grupne faze europskog natjecanja. Nema navijača, simpatizera ili pasioniranog ljubitelja kojem nije prekipjelo, ali sreća za njih ta što je očito jedan od njih i Lukša Jakobušić, danas prvi čovjek kluba koji je rekao dosta, napravio oštre rezove u svlačionici i drugim sektorima i krenuo samostalno kreirati klupsku politiku. S vremenom mu se priključio i Mindaugas Nikoličius, ima još dva-tri uža suradnika kojima vjeruje i – to je to!
Prvi veliki, istaknuti dolazak u klub bio je onaj Lovre Kalinića, povremenog hrvatskog reprezentativca koji je pod svaku cijenu tražio izlaz iz Aston Ville gdje je imao iznimno loš status te je prihvatio doći na Poljud za novac koji praktički nije vrijedan spomena (uspoređujemo li ga s onim kojeg bi imao u Villi). Sve je krenulo s Lovrom, njegov dolazak bio je pokazatelj da se na Poljudu više neće zadovoljiti igračima upitne kvalitete već da se dovoditi samo provjerena rješenja koja garantiraju rezultat i klupski napredak u svim segmentima. Drugi dio prošle sezone odrađen je veoma dobro, osigurana je Europa i upisane su tri vezane pobjede nad Rijekom. Armada je pričala o klečanju dugom 100 godina, ali Bili na to ne pristaju. Ono što je Kek mukotrpno gradio je to da je Rijeka postala 'naučena' na pobjede (ili barem remije) protiv Bilih. S ovim kadrom i ovim igračima, to bi trebalo postati prošlost, a jedna pobjeda u 22 susreta (za vrijeme Keka u Rijeci) nešto je što si Bili više nikada neće dopustiti.
Na zimu su još došli Fossati, Livaja i Kačaniklić, s tim da nije potrebno isticati čiji je dolazak posebno 'kupio' navijače. Povratak sina odmetnog, zločestog dečka hrvatskog nogometa, neupitnog znalca i 'usijane glave'. Svašta se dalo pročitati tih dana po medijima. No, u svojoj prvoj utakmici u dresu Hajduka već je u prvih nekoliko poteza dao naslutiti da je on ozbiljan igrač. Što je vrijeme više prolazilo, u to se bilo sve lakšem uvjeriti, a Marko Livaja uskoro je postao istinski idol navijača i simbol nekog novog Hajduka.
Ljeto je u Splitu bilo vruće, ali na i oko Poljuda, temperature su bile posebno visoke. U klub su tako stigli Vuković, Elez, Lovrencsics, Mlakar, Krovinović, Fossati, Melnjak i Subašić, ali je novi veliki podbačaj u Europi ipak umanjio konačnu ocjenu prvog dijela sezone. Gustafsson se pokazao promašajem, a nakon poraza od Belupa na klupi ga je zamijenila velika želja navijačkog puka i prijatelj sportskog direktora Nikoličiusa, Valdas Dambrauskas. Fore 'neće do Uskrsa' bile su loše prije nego što je odradio svoju prvu utakmicu na klupi Bilih, a da zna što radi pokazao je na svojim prethodim poslovima u Gorici i Ludogorecu.
Otkako je Valdas Dambrauskas prvi trener kluba, Bili su upisali sedam pobjeda i dva remija. Igrači primjenjuju trenerovu filozofiju 'three goals – three points' odnosno 'tri gola – tri boda' najbolje što mogu, Hajduk igra napadački, direktno, bez okolišanja i traženja alibija, a na terenu se nastoje nametnuti i prije nego što počne sama utakmica. Stavom i autoritetom. Grbom na prsima i vjerom da svi mogu postići velike stvari.
Sad će taj napadački nogomet dodatno dobiti na snazi, jer Kalinić je provjerena roba, igrač koji je prava gol-mašina za HNL pojmove i koji će, ako i ne zabije, sigurno puno napraviti za ostale suigrače. U prvom dijelu sezone su braniči suparničkih momčadi znali biti fokusirani isključivo na Livaju i na taj način svjesno riskirati i davati više prostora nekom drugom igraču. Nekad je taj rizik logičan, ali dolaskom Kalinića to nitko ne može priuštiti.
Kalinić je golgeter, ali mnogi zaboravljaju njegovu važnost u kreaciji i kanaliziranju napada. Isto kao i Livaja, ako kojim slučajem ne zabije, sigurno će svoj dio posla kvalitetno odraditi. Za njega su ključne dvije stvari, a to je da ne podcijeni HNL (što je čest slučaj među onima koji su dugo izbivali iz Lijepe naše) i da prihvati činjenicu da usprkos silnoj kvaliteti koju posjeduje i tome što je za njim fenomenalna karijera, ova momčad pripada Marku Livaji.
U svakom slučaju, dolazak Kalinića, Lovre, naznačio je velike stvari, a dolazak Kalinića, Nikole, potvrdio je da ove sezone u Splitu idu na sve ili ništa. S tim da to 'ništa' svakim danom djeluje kao nešto nemoguće kad na okupu stoje ovakvi majstori.
Dolasci u Hajduk u zadnjih godinu dana*:
Lovre Kalinić – posudba Aston Villa
Marco Fossati – posudba Minza
Marko Livaja – bez odštete
Alexander Kačaniklić – Hammarby (?)
Josip Elez – bez odštete
Gergo Lovrencsics - bez odštete
Jan Mlakar – Brighton (?)
Josip Vuković - bez odštete
Marco Fossati (drugi put) - bez odštete
Filip Krovinović – Benfica (1,500.000 €)
Nikola Katić – posudba G. Rangers
Dario Melnjak – slobodan igrač
Danijel Subašić – slobodan igrač
Lukas Grgić – LASK (100.000 €)
Francisco Ferro – posudba Benfica
Dino Mikanović – Kairat Almaty (75.000 €)
Nikola Kalinić - bez odštete
* podaci o odštetama su s Transfermarkta