Tri postave povratnika u HNL: Hajduk, Dinamo i ostatak lige (GRAFIKA)

Povratkom Nikole Kalinića u HNL, Hajduk je zaokružio vjerojatno i najboljih osam mjeseci u povijesti kluba kada je riječ o ulaznim transferima. Hajduk je u ovoj sezoni doveo više od cijele jedne postave iznimno kvalitetnih igrača, a prednjače potpisivanje Marka Livaje, dolazak Filipa Krovinovića, Ferra, Darija Melnjaka, Danijela Subašića, Lovre Kalinića i, posljednje, Nikole Kalinića.

Kalinić se vratio u Hajduk nakon 12 i pol godina. Na ljeto 2009. napustio je Split i za tada velikih sedam milijuna eura postao igračem Blackburna. Kasnije je igrao za Dnjipro, Fiorentinu, Milan, Atletico Madrid, Romu, a posljednja destinacija prije povratka u matični klub bila mu je Verona za koju je sinoć odigrao posljednju utakmicu.

Povratkom Kalinića u Hajduk, odnosno HNL, prisjetili smo se najjačih imena koja su se vraćala u najviši rang hrvatskog nogometa, a ista smo podijelili u tri formacije – Hajdukovu, Dinamovu i ostatak lige (za potrebe ovog teksta malo smo ‘prilagodili’ spomenute formacije i neke igrače postavili na njima možda ne u potpunosti prirodne pozicije).

HAJDUK

Krenimo s Hajdukom koji je u ovom trenutku najaktualniji. Prilično jaka imena vraćala su se kroz povijest u svoj matični klub. Zbog toga, neka poznata imena, poput vratara Tončija Gabrića, Vedrana Runje i Lovre Kalinića, Anthonyja Šerića, Borisa Živkovića ili velikog znalca, a danas trenera Shanghai Porta, Ivana Leke, morali smo ostaviti na klupu.

Na vratima stoji Stipe Pletikosa, koji se u sezoni 2005/06 vratio u Hajduk na posudbu iz Šahtara. Te sezone Hajduk je ostao bez titule nakon dvije godine, Bijelima je prijetila i Liga za ostanak, a Pletikosa se vratio u Ukrajinu nakon koje je igrao u Rusiji (Spartak, Rostov), Engleskoj (Tottenham) i Španjolskoj (Deportivo).

Stoperski trojac čine ‘brončani’ Vatreni Slaven Bilić, Igor Štimac i Igor Tudor. Štimac se u Hajduk vraćao dvaput, prvi put 1994. iz Cadiza, kada je s Hajdukom igrao i četvrtfinale Lige prvaka, a drugi put na ljeto 2001. kada je odigrao 11 utakmica i definitivno se oprostio od nogometa. Slaven Bilić u Hajduk se vratio dvije sezone ranije, nakon što je završio s epizodom u Evertonu, ali je zbog velikog broja ozljeda imao tek epizodnu ulogu u Splitu. No, pridonio je osvajanju Kupa. Karijeru u Hajduku zaključio je i Igor Tudor koji se vratio u Split nakon 10 sezona provedenih u Serie A, najviše njih u dresu Juventusu, a jednu i u Sieni.

Poziciju defenzivnog veznjaka zauzeo je Zoran Vulić, koji je bio dio slavne Hajdukove generacije iz osamdesetih. Nakon tri sezone provedene u Mallorci i dvije u Nantesu, 1993. vratio se na Poljud, s Hajdukom je kao kapetan osvojio dva naslova i Kup, igrao je četvrtfinale Lige prvaka, a onda se i umirovio od nogometa.

Na desnoj strani veze stoji Josip Skoko, igrač koji je napustio Hajduk 1999., a vratio se šest godina kasnije iz engleskog Wigana, te je u Splitu proveo dvije sezone prije nego što se vratio u Down Under i u Melborune Heartu zaključio karijeru.

Aljoša Asanović jedno je od najjačih imena koja su se vraćala u 1.HNL. Popularni Vatreni lakat u Hajduk se vraćao dvaput, prvi put 1994. kada je igrao slavno četvrtfinale Lige prvaka, a drugi put 2002. kada je u sam smiraj karijere stigao i oprostio se od aktivnog igranja.

Goran Vučević prvi je hrvatski igrač koji je ikada igrao u Barceloni, doveo ga je veliki Johan Cruyff, no u pet godina na Camp Nou nije se previše naigrao. 1994. vratio se na posudbu s Asanovićem i Štimcem u Split te je bio dio momčadi koja je igrala četvrtfinale Lige prvaka. A dio te momčadi bio je i mladi Milan Rapaić koji se na kraju iduće sezone otisnuo u Perugiju, a u Split se vratio 2003., borio se do kraja s Dinamom za titulu, da bi se na kraju sezone vratio se u Italiju.

Za kraj, ostao je dvojac koji se na početku 2021., odnosno 2022. vratio u Split. Livaja se u ovih godinu dana prometnuo u apsolutnu ikonu kluba i glavni je ‘adut’ navijača Bijelih da će Hajduk ove sezone osvojiti naslov nakon 17 godina. Nikola Kalinić je svojevremeno smatran, uz Marija Mandžukića, najperspektivnijim hrvatskim napadačem, igrao je za zvučne klubove poput Milana, Atletico Madrida i Rome, prošao je tri najjače lige svijeta, dugi niz godina bio je član hrvatske nogometne reprezentacije (zaslužan je i za srebro u Rusiji) i svakako će biti pojačanje za Hajduk.

DINAMO

Dinamo je, kao i Hajduk, kroz povijest imao veliki broj bivših igrača koji su se vraćali u Maksimirsku 128, iako u posljednje vrijeme nema toliko povratnika koliko ih je bilo na prijelazu stoljeća.

I u Dinamovoj formaciji, kao i u Hajdukovoj, neke smo igrače (možda nezasluženo) gurnuli na klupu, poput Mihaela Mikića i Ognjena Vukojevića, odnosno Adriana Koznikua, Ivana Bošnjaka i Domagoja Vide koji su se u HNL vratili iako prije nisu igrali za Dinamo.

Mjesto na vratima rezervirano je za Tomislava Butinu, koji je Maksimir napustio 2003., a onda se vratio pet godina kasnije, s Dinamom je osvojio dvije titule, Kup, a onda se i umirovio. Dario Šimić čak 10 sezona proveo je u milanskim velikanima, potom još dvije u Monaco, dugo je držao rekord po broju nastupa za A reprezentaciju, a onda se u sam smiraj karijere vratio u Dinamo. Odigrao je svega nekoliko utakmica, no shvatio je da je njegovo vrijeme prošlo i pošteno se oprostio od karijere.

Igor Bišćan je ipak potpuno drukčija priča. U prosincu 2000. otišao je za tada vrtoglavih 8.25 milijuna eura u Liverpool, s Redsima je osvojio Ligu prvaka, a onda je prešao u Panathinaikos. Nakon dvije sezone u Grčkoj odlučio se umiroviti i posvetiti tenisu. No, pola godine kasnije vratio se nogometu. Za Dinamo je odigrao četiri i pol sezone, osvojio pet naslova prvaka i bio je standardni stup Dinamove obrane koja je zamalo (2010.) prezimila u Europi. U oba mandata u Dinamovom dresu ostvario je značajan utisak.

Za potrebe ove formacije na treću stopersku poziciju postavili smo defenzivnog veznjaka Zorana Mamića koji se 2005. vratio na Maksimir, bio je produžena ruka uprave na terenu, kao kapetan odveo Dinamo do dva naslova prvaka, a onda se umirovio i poslao sportski direktor kluba, kasnije i trener te je pravomoćno osuđen da je financijski značajno oštetio klub zbog čega je morao i napustiti Dinamovu klubu prije nešto manje od godinu dana.

Na krilima stoje dva veznjaka koji su u karijeri, po potrebi, znali igrati i bekove. Jerko Leko napustio je Dinamo 2000. otišao je za 5.5 milijuna eura u imenjaka iz Kijeva, kasnije je imao značajnu ulogu u Monacu i hrvatskoj reprezentaciji, a na Maksimir se vratio 2011. pred Ligu prvaka u kojoj je na Maksimiru propisno ‘namučio’ Cristiana Ronalda. Na lijevoj strani stoji Edin Mujčin, popularni Deda i jedan od najomiljenijih stranaca u povijesti kluba, 2001. na godinu dana prešao je u japanski JEF United, a onda se vratio u Zagreb. U Dinamu je bio do 2005., a kasnije je igrao za Kamen Ingrad, Lokomotivu, Lučko, Savski Marof i Zelinu.

Robert Prosinečki vratio se u Dinamo 10 godina nakon što je neslavno, kao najveći talent kluba, otišao u Crvenu zvezdu s kojom je osvojio i Kup prvaka Europe. Bio je jedan od najtalentiranijih igrača svijeta, kasnije je igrao za Real Madrid, Ovideo, Barcelonu, a u Dinamo, tadašnju Croatiju vratio se u najboljim godinama, iz Seville. S Plavima je osvojio tri titule, dvaput je uveo Dinamo u Ligu prvaka, a onda se nakon kratke epizode u Hrvatskom dragovoljcu ponovno otisnu u inozemstvo (Portsmouth). U HNL se drugi put vratio 2003. kada je odigrao posljednju prvoligašku sezonu u dresu Zagreba.

Dinamovo dijete Silvio Marić dvaput se vraćao u voljeni klub, prvi put iz Porta 2001., a onda i 2005. kada je nakon jedne sezone (u kojoj je osvojio naslov) odlučio prestati s profesionalnim igranjem. U nedavnom gostovanju u Podcast Inkubatoru rekao je da se umirovio jer ga je na treningu ‘vozao’ jedan klinac. Kasnije je saznao da je možda prerano objesio kopačke o klin jer je taj ‘klinac’ kasnije vozao igrače u Premiershipu i Primeri, a 2018. je proglašen najboljim igračem svijeta.

Jedan od najboljih strijelaca kluba svih vremena i HNL-a, Igor Cvitanović u Dinamo se vratio nakon jedne sezone provedene u Real Sociedadu. U povratničkoj epizodi osvojio je jedan naslov prvaka, kasnije je igrao u Japanu, a karijeru je zaključio 2004. u matičnom Osijeku. Tomislav Šokota i Boško Balaban vratili su se zajedno 2007., Šokota iz Porta, a Balaban iz Club Bruggea. Oba su u Dinamu provela dvije sezone, osvojila dvije titule i kup, nakon čega su se ponovno otisnuli u inozemstvo.

OSTATAK HNL-A

Vratarsku poziciju zauzeo je legendarni Marijan Mrmić, vratar reprezentacije na Euru 1996. i Mundialu 1998. Nakon dvije sezone provedene u Bešiktašu, vratio se u svoj Varteks s kojim je igrao opjevano četvrtfinale Kupa pobjednika kupova, a to je bilo i posljednje euro-proljeće hrvatskog kluba do Dinamovog prezimljavanja 2018.

Poziciju desnog stopera zauzeo je Elvis Brajković, rođeni Riječanin koji je Kantridu napustio 1994., vratio se 1996., a onda je otišao u Veronu. Drugi povratak u HNL imao je 1997. kada stiže u Hajduk, a treći 2001. kada je odigrao još jednu sezonu za Rijeku, a poslije je još bio član Pomorca, Šibenika, Velebita i Primorca iz Biograda. Solidan broj povrataka imao je i Gordon Schildenfeld. Dinamo je napustio nakon sezone i pol, otišao je u Bešiktaš, a u Maksimir se vratio 2015. Dvije godine kasnije prešao je u Anorthosis, da bi se u drugi put u HNL vratio 2021. ovaj put u matični Šibenik. Na poziciju lijevog stopera stavili smo nominalnog lijevog beka Josipa Pivarića. Srebrni reprezentativac devet je sezona bio član Dinama i Lokomotive prije nego što je prešao u Dinamo Kijev. Na ljeto 2020. vratio se u Zagreb, u Lokomotivu čiji je i danas član.

Na krilno-bekovske pozicije stavili smo dva ofenzivca. Anas Sharbini smatran je jednim od najvećih talenata hrvatskog nogometa, nastala je velika pompa kada je dres Rijeke zamijenio Hajdukovim, tada je dogurao i do reprezentacije, a Poljud je napustio nakon tri sezone. Prešao je u Al-Ittihad u kojem je proveo godinu dana prije nego se vratio u Rijeku u kojoj je ponovno dogurao do reprezentativnog dresa. Na suprotnu stranu smjestili smo Petra Krpana, koji je 1998. kao hrvatski brončani reprezentativac Osijek zamijenio Sportingom, igrao je kasnije za Leiriju, da bi se 2001. vratio u Osijek. Kasnije je bio dio šampionske momčadi Zagreba, igrao je i za Hajduk, a u HNL se drugi put vratio 2005. u Rijeku iz Leirije.

Mladen Mladenović prešao je 1989. iz Rijeke u Dinamo u kojem se zadržao dvije godine prije nego što je postao igračem Castellona. Nakon dvije godine u Španjolskoj vratio se u matičnu Rijeku, prije nego se ponovno otisnuo u inozemstvo. Bio je član hrvatske reprezentacije na Euru 1996., a onda se 1997. ponovno vratio u matičnu Rijeku. Kraj njega stoji Krunoslav Jurčić koji se također dvaput vraćao u HNL. Prvi put 1996. kada je nakon sezone u Beverenu stigao u Dinamo. S Plavima je osvojio tri naslova prvaka, dogurao je do reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 1998., a onda je ostvario solidnu karijeru u Italiji. Drugi se put vratio 2002. u Slaven Belupo u kojem je i zaključio karijeru.

Na pozicijama polušpice stoje dva majstora. Osječanin Nenad Bjelica Gradski je vrt napustio 1993., prešao je u španjolski Albacete. Kasnije je igrao za Real Betis i Las Palmas, da bi se 1999. vratio u svoj Osijek. S Bijelo-plavima osvojio je neslužbeni jesenski naslov, dugo je bio konkurent za naslov prvaka, a onda je prešao u Kaiserslautern u kojem je izborio mjesto u reprezentaciji na Euru 2004.

Davor Vugrinec najbolji je strijelac u povijesti HNL-a sa 145 golova. Zabijao je za Varteks, Rijeku, Dinamo, Zagreb, Varaždin i Slaven Belupo. Nakon pet sezona u Varaždinu, napustio je Barokni grad 1997. Igrao je za Trabzonspor, Lecce, Atalantu i Cataniju, da bi 2005. stigao u Rijeku. Nakon jedne sezone pojačao je Dinamo u kojem je proveo dvije sezone, kao i u Zagrebu i Varaždinu. Karijeru je zaključio nakon tri posljednje sezone u Slaven Belupu.

Za kraj, ostao je bivši reprezentativac Nikica Jelavić koji je nakon pet godina u dresu Hajduka prešao u belgijski Waregem, preko Rapida i Glasgow Rangersa uspinjao se do Premiershipa u kojem je igrao za Everton, Hull City i West Ham. Potom se zaputio u Kinu, mislilo se da će tamo zaključiti karijeru, no u sam smiraj iste odlučio se na povratak u HNL, odnosno Lokomotivu. Za klub iz Novog Zagreba odigrao je pet utakmica bez postignutog gola, prije nego što se odlučio na kraj karijere.

Napišite nam u komentare ako mislite da je još neki igrač zaslužio svoje mjesto u ovim našim proizvoljnim formacijama?