Od Dugog Sela do Wembleya: Profin križni put na korak do Premier lige

Zadnja utakmica sezone, a ulog je – groteskno velik. Je li to 200, 300 ili 500 milijuna eura, koga zapravo i briga? Novac je ovdje tek kulisa. Hull City i Middlesbrough u subotu na Wembleyu igraju za ulaznicu za Premier ligu, najveću pozornicu klupskog nogometa na svijetu.

Najskuplja utakmica na svijetu, a naše gore list sjedi na klupi - favorita. Sergeju Jakiroviću ovo finale nije samo borba za Premier ligu, to je njegova osobna satisfakcija, svojevrsni obračun sa svim turbulencijama, pritiscima, osporavanjima i podcjenjivanjima koja su mu godinama disala za ovratnik. Na tom putu do velikog finala nije dobio ništa na poklon. Sve je Profa, kako ga zovu, zaradio – krvavo i bez prečica. Od Dugog Sela, Sesveta i Gorice, preko Maribora i Zrinjskog, pa do Rijeke, Dinama, Kayserispora i Hulla. Križni put pun podmetanja i klipova, ali s jasnom vizijom i tvrdoglavo poštenim odnosom prema lopti koja se Jakiru, eto, vraća – na volej.

Vodio je Dinamo do duple krune i Lige prvaka. Spasio je Kayserispor u trenutku kad mu nisu davali ni gram šanse da ostane u ligi. U Englesku je došao kao čovjek koji silazi u rudnik, da vidi ima li još što za spasiti u klubu koji je bio bliže donjem domu nego snovima o Wembleyu.

“Cilj? Gazda će biti zadovoljan ako ostanemo u ligi i izbjegnemo tu borbu za ostanak. Da kupimo malo vrijeme da se konsolidiramo i stabiliziramo, ugradimo neke prave temelje”, govorio nam je prošlog ljeta prije odlaska na Otok, onako usput, kao da je sasvim normalno otići raditi u Championship.

A onda tiho priznao da su njegovi osobni ciljevi ipak malo veći.

“A vidi, puno je utakmica i bit će prilika. Volio bih biti gore negdje pa se potući za taj play-off”, otvorio nam je dušu dok smo sjedili u Buldogu kod Solde, daleko od engleske magle i još dalje od priče o Wembleyu.

Action Images/Peter Cziborra

Godinu dana kasnije, Jakirovića od najbolje lige na svijetu dijeli svega 90 minuta. Devedeset minuta od elite, devedeset minuta od novca, slave i svega što ide uz status trenera kluba u Premier ligi. Na Otok je stigao u ljeto 2025. kao logičan, ali ipak pomalo hrabar izbor kluba koji je tražio novi identitet. Preuzeo je Hull uoči ove sezone, a već godinu dana kasnije ide na Wembley s nominacijom za menadžera sezone u Championshipu i jasnom porukom da njegov trenerski životopis nije jedna od onih slučajnih priča.

Hull mu je dao ono što ovdje rijetko dobijete – mir, povjerenje i vrijeme da momčad napravi po svojoj mjeri. U engleskom okruženju Jakirović je samo do kraja zaokružio ono što ga definira godinama: momčad koja radi, trpi i igra u ritmu trenera. Radna, disciplinirana, taktički uredna, kompaktna i tvrda, s brzim tranzicijama kao zaštitnim znakom.

„Ovo možda jest broj jedan u mojoj karijeri, najbolje što mi se dogodilo u nogometu“, priznao je nakon trijumfa protiv Millwalla, sasvim svjestan da mu jedna utakmica može zauvijek promijeniti status u europskoj trenerskoj hijerarhiji.

Zato se ova subota na Wembleyu za njega čita kao tiha presuda svima koji su ga godinama dovodili u pitanje – od tribina do TV studija. Raznim “stručnjacima” koji su slučajno završili u nogometu, ali su uredno radili o njegovoj glavi. Ako s Hullom uđe u Premier ligu, bit će to simboličan odgovor čovjeka koji je već znao osvajati trofeje, ali je tek u Engleskoj dobio pozornicu na kojoj njegova karijera dobiva puni smisao.