Noćna mora zvana ACL: Preporodila Del Piera i Van Nisterlooya, uništila El Tigrea i Valdesa (VIDEO)
Vrijeme Čitanja: 6min | uto. 02.02.16. | 16:18
Trenutno se s njom bore Liverpoolov dvojac Danny Ings i Joe Gomez, Barcelonin Rafinha i brojni drugi, a ishod je neizvjestan.
Lom noge, puknuće Ahilove tetive i ruptura prednjih križnih ligamenata koljena (ACL) - noćne more svakog sportaša, agonija u kojoj proces potpunog oporavka traje između pola godine i godinu dana, a izgledi da se vrhunski sportaš vrati najvišem nivou nakon njih sveden je na praktički 50 -50.
U prvom slučaju nama najbliskiji nogometni primjer je Eduardo Da Silva, kojemu je Birminghamov Martin Taylor 2009. godine kobnim startom slomio fibulu lijeve noge. 'Dudu' je tada bio na vrhuncu forme, veličao ga je London, a nakon toga se nikada nije vratio na staru razinu koja ga je proslavila u dresu Arsenala.
Puknuće Ahilove također je jedna od noćnih mora koja se često pokaže nepremostivom preprekom profesionalnim igračima u njihovoj daljnjoj karijeri. Kroz takvo što su primjerice prošli bivši stoper Topnika Phillipe Senderos i aktualni stoper Barcelone Thomas Vermaelen. Iako su taj problem zaliječili, neprestano im se javljaju brojni drugi zdravstveni problemi, ponajviše rupture mišića.
No, puknuće prednjih križnih ligamenata epidemija je svoje vrste i ozljeda u kojoj najčešće nema fizičkog kontakta... Ruptura ACL-a učestalija je u sportovima gdje dolazi do naglih promjena pravaca kretanja, poput nogometa, rukometa i košarke, a ona ne zaobilazi ni američki nogomet koji iz sezone u sezonu lomi rekorde u njihovoj učestalosti.
Prema podacima ScienceDirecta iz 2014., ruptura ACL-a je ogroman financijski teret za, u prosjeku, 200-njak tisuća državljana Sjedinjenih Američkih Država, budući da godišnje izdvajaju čak 4 milijarde dolara za operativne zahvate. Kada se uključi i proces rehabilitacije, koji je ključan u uspješnom oporavku, onda Amerikanci na svojim leđima imaju godišnji trošak od 17,7 milijardi dolara.
No, vratimo se nogometu. Učestalost ozljede puknuća ACL-a kreće se između 0.15-3.67% po nogometašu godišnje, dok je kod igračica ozljeda 2 do 3 puta učestalija. Prema istraživanju Američkog nacionalnog instituta zdravlja, osobe/igrači koji su pretrpjeli takvu ozljedu češće će zadobiti novu povredu koljena, nešto i drugačijeg tipa, nego oni koji nisu 'načeli' koljeno. Ruptura ACL-a nije rijetkost u glavnoj sporednoj stvari na svijetu, a osim što udaljava nogometaše na dug vremenski period s terena, također dovodi pod znak pitanja i njihov potpuni povratak najvišoj igračkoj razini.
Mnogo se velikana uspješno obračunalo s ovom ozljedom u posljednjih par desetljeća. Dapače, nakon toga su procvjetali... Jedni od najpoznatiji su Pepe, Alessandro Del Piero, Roberto Baggio, Alan Shearer, Ruud Van Nistelrooy, Robert Pires i Mikel Arteta. Dugogodišnji Realov branič Pepe, njihov 'ministar' obrane, spomenutu je ozljedu zaradio još 2009. godine, a samo je sezonu nakon toga u Madrid stigao Jose Mourinho. Dakako, od tog je trenutka Pepeova karijera blistala, a u startovima i agresivnosti bio je još brutalniji.
Najbolje je pak svoj preporod opisala legenda Juventusa: „Nadam se da ću igrati do 40. godine života. Tijelo mi se promijenilo samo dan prije mog 24. rođendana kada su mi pukli ligamenti koljena. Nije me bilo 12 mjeseci, a trećinu tog vremena proveo sam na štakama. Promijenilo mi je karijeru i učinilo me je boljim igračem. Pronašao sam balans u svim segmentima; od tehnike, brzine, čvrstoće i instinkta“. Del Pieru je danas 41 godina, a umirovio se početkom prošle godine kada je napustio indijski New Delhi. Malo je reći da je imao pravo...
Tu je i neizostavni nizozemski stroj Ruud Van Nistelrooy. U ljeto 2000. godine trebao je ostvariti dugo planirani prelazak iz PSV-a u United. No, u tom ga je trenutku spriječila teška ozljeda ligamenata koljena zbog čega je cijeli transfer bio stopiran, ali su stvari sjele na svoje mjesto naredne godine. Eindhoven je zamijenio Manchesterom, a u pet setona na Old Traffordu zabio je 150 golova na 220 utakmica i ušao u povijest kao najbolji strijelac 'Crvenih vragova' u europskim natjecanjima.
Jednak su problem imali i Francesco Totti te naši Ivica Olić i Stipe Pletikosa. Romina legenda polomila je ligamente 2008. godine, nije ga tada bilo 4 mjeseca, ali je usprkos tomu dogurao do aktivnog nogometa, u talijanskoj prijestolnici, i u 40. godini života. Olić je unatoč svemu uspio ostvariti transfer karijere u minhenski Bayern, dok Pletikosa trenutno čeka svoju priliku na vratima Deportiva. Tko zna kako bi se njegova karijera rasplela da mu ligamenti nisu popucali baš u trenucima kada je mogao u Tottenhamu napraviti ozbiljnije stvari. Na White Hart Laneu nikada nije dobio pravu priliku, a otkud je došao, tamo se i vratio. Umjesto Spartaka Rostov.
No, poznati su i primjeri onih koji se nisu uspjeli u potpunosti vratiti svojoj staroj formi. Možda najpoznatiji, ujedno i aktualni primjer je onaj kolumbijskog golgetera Falcaa. Od ponajbolje špice svijeta, do čovjeka koji je danas nadomak prelaska u Kinu, a samo mu je 29 godina na leđima. Neprepoznatljivi El Tigre zabija i ulazi svake 'prestupne', a što tek reći za bivšeg vratara Barcelone Victora Valdesa. Trebao je biti možda i prvi vratar Španjolske na prošlom Svjetskom prvenstvu, ali ga je onda sudbina prebacila na štake i u United. Danas je u belgijskom Standardu, a ni tamo ga nisu dočekali s oduševljenjem.
Tu su i bivši Barcelonini igrači, ujedno i žrtve pošasti iz ove priče - Thiago i Isaac Cuenca. Stariji Alcantara proveo je više vremena po rehabilitacijama, nego na terenu, dok mu je bivši suigrač Cuenca nakon Barcelone prošao Ajax, Deportivo, Bursaspor te od jučer i Granadu. Imao je solidnu statistiku u prvoj momčadi Barce, ali koljeno nije izdržalo.
Vrlo je upitno i što će biti s Javijem Martinezom, za kojeg su Bavarci prije tri i pol godine dali 40 milijuna eura Athleticu. Njegovi su problemi započeli početkom prošle sezone, na prvi pogled se uspješno oporavio, a onda ga je zadesila i problematična patela. Novu ozljedu zaradio je prije nekoliko dana, a prve procjene nisu ohrabrujuće.
Sjetimo se samo Michaela Owena, kojeg su upravo ligamenti koljena spriječili da napravi ozbiljnije stvari u Newcastleu, a zbog njega su 'Svrake'zaratile s nogometnim savezom Engleske, jer je ozljedu zaradio u prvoj minuti utakmice protiv Švedske na Svjetskom prvenstvu 2006. godine. Vratio se na teren nakon gotovo godinu dana, stigao je u United na tri sezone ne bi li oživio karijeru, ali spasa mu nije bilo.
Stoga, bit će zanimljivo vidjeti kako će se razvijati karijere trenutnim žrtvama 'epidemije' ACL-a. Mnogo ih je, ali spomenimo poznatije... Na toj se listi nalaze naši Gregory Sertić i Igor Bubnjić. Prvi bi se na teren trebao vratiti u svibnju, dok se bivši branič Slavena, danas član Carpija na posudbi iz Udinesea, očekuje na travnjaku kroz mjesec dana.
Palčeve na Nou Campu drže i mlađem Alcantari, 22-godišnjem Rafinhi, kojeg će, prema najboljim najavama, vidjeti u kopačkama sredinom idućeg mjeseca, dok na Anfieldu Klopp tek treba vidjeti što ekipi mogu pružiti Danny Ings i Joe Gomez.
Jedan od traženijih igrača ljetnog prijelaznog roka, Lyonov napadač Nabil Fekir, sjajno je krenuo u sezonu, zabio četiri komada u isto toliko utakmica, ali je i on onda dobio isti 'history' u svoj medicinski karton na kojem je povratak na zeleni tepih Velodromea zakazan za sredinu ožujka.
Mnogi će od njih, poput Tima Krula, Fekira i Ingsa tražiti kartu za Euro, no vrijeme nije njihov saveznik. Nadamo se samo kako će slične povrede zaobići naše reprezentativce u širokom krugu, je 50-50 zvuči kao 'kockanje' koje si u ovom trenutku ne možemo priuštiti...
(Foto: Action Images, Screenshot)
Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici!